{"id":13448,"date":"2016-06-12T21:23:00","date_gmt":"2016-06-12T19:23:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=13448"},"modified":"2026-06-13T21:27:52","modified_gmt":"2026-06-13T19:27:52","slug":"kako-prezivjeti-reformu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2016\/kako-prezivjeti-reformu\/","title":{"rendered":"Kako pre\u017eivjeti reformu?"},"content":{"rendered":"\n

Martina Glu\u010dina<\/strong>, \u010dlanica Stru\u010dne radne skupine za Povijest, pi\u0161e o iskustvu rada na reformi. U jeku javnog lin\u010da i prozivki preko televizije, emisije Otvoreno, dnevnika, novina, portala i svih ostalih mjesta preko kojih se mo\u017ee poslati odre\u0111ena poruka javnosti o Cjelokupnoj kurikularnoj reformi, odlu\u010dih ipak ne\u0161to napisati.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Postavila sam sebi sljede\u0107a pitanja za koja vjerujem da si i drugi postavljaju: Za\u0161to sam se uklju\u010dila u reformu? Jesam li zami\u0161ljala ovakav tijek doga\u0111aja? Je li mi sve to trebalo u \u017eivotu? Za\u0161to sam razo\u010darana? Ho\u0107u li “pre\u017eivjeti”?<\/p>\n\n\n\n

1. Za\u0161to sam se uklju\u010dila u reformu?<\/strong>
Prije godinu dana bio je raspisan javni poziv za sudjelovanje u velikom nacionalnom projektu reforme obrazovanja. I eto, javila sam se na taj poziv. Poslala sam \u017eivotopis, motivacijsko pismo u kojem sam obrazlo\u017eila za\u0161to se javljam te nacrt kako vidim budu\u0107u nastavu povijesti. Svi koji me poznaju kao osobu i kao nastavnika podr\u017eali su me, mislim prije svega na svoju obitelj i kolege iz \u0161kole. Iskrena srca, napisala sam ono \u0161to mislim, vo\u0111ena prije svega ljubavlju prema svojim u\u010denicima i radu u nastavi. Vjerujte, nisam mislila da \u0107e me pozvati ali vodila sam se mi\u0161lju da treba poku\u0161ati.
Nakon mjesec dana dobila sam odgovor da sam primljena u Stru\u010dnu radnu skupinu za izradu predmetnog kurikuluma. Ta odluka mi je promijenila \u017eivot, a da toga tada nisam bila svjesna.<\/p>\n\n\n\n

2. Kako je bilo raditi dokument “\u010dudnog” imena?<\/strong>
Uslijedili su mjeseci mukotrpnih sati vo\u017enji autobusom, suludih rokova i lo\u0161ih uvjeta rada, ali i bezbroj lijepih trenutaka suradnje i u\u010denja od drugih, stvaranja, osje\u0107aja intelektualne ispunjenosti.<\/p>\n\n\n\n

Toliko entuzijazma na jednom mjestu, kreativnosti, rasprava, sva\u0111a, mirenja, kava, bezbroj sati na Skypeu… To uklju\u010duje i ludo radno vrijeme od 10, a nekada i 15 sati rada dnevno, vrlo malo sna, \u010deste obilaske hladnjaka i mnogo slatki\u0161a, \u0161to se vidjelo na kila\u017ei. Naravno, to zna\u010di veliki stres ali to je bolji dio na\u0161e pri\u010de.<\/p>\n\n\n\n

Objavili smo dokument Prijedloga kurikuluma povijesti i izlo\u017eili sebe i svoj rad javnosti. Kako smo svi mi koji radimo u nastavi na neki na\u010din izlo\u017eeni kritikama, mislila sam da to ne\u0107e biti problem. No, tu je kvaka. Stru\u010dna rasprava koja je uslijedila pretvorila se u sve samo ne u stru\u010dnu raspravu. Kad to ka\u017eem, ne mislim na kolege u\u010ditelje i nastavnike. Mislim na kori\u0161tenje medija u svrhu ru\u0161enja digniteta svih nas koji smo radili na reformi. Uslijedili su pozivi novinara i svatko je htio ispri\u010dati svoju pri\u010du o reformi. Uz pozitivne reakcije, krenule su i one negativne, od vijesti da se reforma ukida, do bombasti\u010dnih napisa u novinama, po\u010detka prozivki svih koji su radili i optu\u017ebi za nestru\u010dnost, ideolo\u0161ku pripadnost, nacionalnu pripadnost i \u0161to\u0161ta drugo za \u0161to sam prepristojna napisati. To je bio tek po\u010detak.<\/p>\n\n\n\n

Potom je trebalo odraditi predstavljanje Prijedloga kolegama iz \u0161kola i odgovoriti na njihova pitanja, prijedloge, komentare, voziti od grada do grada, prezentirati i uz to odra\u0111ivati nastavu. Nakon dostavljenih komentara sve smo pro\u010ditali, analizirali, te po\u010deli raditi na drugoj ina\u010dici dokumenta. Trebalo je odgovoriti na osvrte i obrazlo\u017eiti \u0161to smo usvojili, a \u0161to nismo, za\u0161to jesmo\/nismo… (smiley)<\/p>\n\n\n\n

Moram priznati da je i ta etapa rada bila iznimno naporna jer nakon rada u \u0161koli, do\u0111e\u0161 ku\u0107i i provede\u0161 jo\u0161 nekoliko sati na laptopu, promi\u0161ljaju\u0107i o svakoj rije\u010di koju \u0107e\u0161 napisati. Usputno re\u010deno, taj dio smo radili bez ikakve materijalne naknade.<\/p>\n\n\n\n

3. Za\u0161to sam razo\u010darana?<\/strong>
Duga je lista razloga, pa krenimo redom. Dionica reforme koja se zove stru\u010dna rasprava, pokazala je svu podijeljenost dru\u0161tva u kojem \u017eivimo. Rad za bolju budu\u0107nost okaljan je: la\u017eima, politikanstvom, udarcima ispod struka, osobnim interesima… I opet, ne mislim na kolege u\u010ditelje i nastavnike, i ne mislim na one koji argumentirano iznose druga\u010diji stav. Mjesto dijaloga pretvorilo se u ring gdje se stvari postavljaju na odnos MI ili ONI. To je ipak previ\u0161e za “male”, obi\u010dne ljude poput mene. Na to nas nitko nije upozorio.<\/p>\n\n\n\n

Tako smo na portalima dobili razne epitete kao npr. marksisti, jugonostalgi\u010dari, srbofili, crvena bagra, Joki\u0107evci, Jovanovi\u0107eva banda, komunjare, Milanovi\u0107ev kadar, ru\u0161itelji hrvatstva, zatira\u010di nacije, anarhisti, ateisti, sotonjare itd., glagole: ubiti, tjeraj, goni, satri, zatvori… Uglavnom, ne ba\u0161 lijepe stvari od onih koji ve\u0107inom ni\u0161ta od na\u0161eg rada nisu ni pro\u010ditali. Ono \u0161to mi je \u017ealosno, uz sav taj govor mr\u017enje jest i nepismenost. To su naj\u010de\u0161\u0107e komentari s vrlo mnogo pravopisnih gre\u0161aka, \u0161to jo\u0161 vi\u0161e potvr\u0111uje da je reforma potrebna. Sama retorika govori i o stanju duha na\u0161e nacije, jer upravo ti mrzitelji sebe predstavljaju kao velike vjernike. To me dodatno \u017ealosti jer sam i sama vjernica. Dobro poznajem Sveto pismo u kojem se Isus obra\u0107a u Ljubavi svima, pa i onima koji ga ne prihva\u0107aju. Zato se pitam \u010demu tolika mr\u017enja?<\/p>\n\n\n\n

Dodatno razo\u010daranje je akademska zajednica pri \u010demu treba izdvojiti pojedine istupe u javnosti. Osobe koje sam cijenila, slu\u017ee se la\u017eima, izvla\u010de iz konteksta, prozivaju a onda hine da su za suradnju. Kako je mogu\u0107e dati nekom \u0161amar\u010dinu, a onda uvjeravati da to nije \u0161amar? Primjer toga je izjava o “jugoslavenskom kurikulumu”, ideolo\u0161kim bojama dokumenta, Domovinskom ratu. Opetovano ponavljanje u medijima od la\u017ei postane istina, pa ve\u0107ina povjeruje i po\u010dinje ponavljati tu “istinu”. Primjerice, nitko od doti\u010dnih kriti\u010dara nije iznio sljede\u0107e: Domovinski rat je obvezna tema i osnovnoj i u srednjoj \u0161koli; za razliku od dosada\u0161njeg programa ne\u0107e se obra\u0111ivati na kraju nastavne godine nego sredinom drugog polugodi\u0161ta, upravo iz razloga da se odradi kvalitetno; ili npr. Domovinski rat u srednjoj \u0161koli obra\u0111ivati \u0107e se minimalno 10 sati. To je nekako “pre\u0161u\u0107eno”. Jo\u0161 jedan razlog razo\u010daranja jest \u0161utnja nekih kolega, ne pitaju kako sam, kako se osje\u0107am, je li to sve istina… Nastupi muk u mom dru\u0161tvu, o reformi se ne govori. Neki mi se prijatelji vi\u0161e ne javljaju. Pitam se onda jesu li mi ikad bili prijatelji?<\/p>\n\n\n\n

4. Je li mi sve ovo trebalo?<\/strong>
Valjda jest jer se sve stvari u \u017eivotu doga\u0111aju s razlogom. Sve ima smisla, iako ne mo\u017eemo uvijek doku\u010diti za\u0161to je to ba\u0161 tako. Iz svega se povu\u010de i \u017eivotna pouka. Nau\u010di\u0161 i o sebi i o drugima. Velika pouka je kako uspravno hodati dok te drugi gaze.<\/p>\n\n\n\n

5. Ho\u0107u li “pre\u017eivjeti”?<\/strong>
DA. Zemlja se i dalje okre\u0107e oko Sunca. Tko god da radi iza nas sretno mu bilo. Nikoga ne mrzim i vjerujem da smo pokrenuli promjene koje \u0107e do\u0107i kad tad. Najva\u017enije od svega je da samu sebe mogu pogledati u ogledalo. Osje\u0107aj \u010diste savjesti nitko ne mo\u017ee platiti.<\/p>\n\n\n\n

I zato smo kao skupina prvi objavili drugu ina\u010dicu dokumenta, da se vidi koliko smo radili, \u0161to smo od primjedbi usvojili. Dostupna je na kurikulum.hr<\/a> kao i sve do sada, javno i transparentno.<\/p>\n\n\n\n

Poruka za kraj:
Ne \u017eelimo djecu u\u010diti \u0160TO misliti nego KAKO misliti.<\/p>\n\n\n\n

Odrasla sam u vremenu kada si morao znati samo jednu istinu, a nju nisi smio propitivati ni sumnjati. Nitko normalan NE \u017eeli \u017eivjeti u totalitarizmu. Ovo je 21. stolje\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Martina Glu\u010dina, \u010dlanica Stru\u010dne radne skupine za Povijest, pi\u0161e o iskustvu rada na reformi. U jeku javnog lin\u010da i prozivki preko televizije, emisije Otvoreno, dnevnika, novina, portala i svih ostalih […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13449,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":false,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[2],"tags":[1268,1269,1267],"class_list":["post-13448","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti-edu","tag-cjelovita-kurikularna-reforma","tag-ckr","tag-martina-glucina"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13448","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13448"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13448\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13451,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13448\/revisions\/13451"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13449"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13448"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13448"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13448"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}