{"id":12494,"date":"2025-07-17T22:18:44","date_gmt":"2025-07-17T20:18:44","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=12494"},"modified":"2025-07-17T22:29:22","modified_gmt":"2025-07-17T20:29:22","slug":"ur-fasizam-hrvatski-prijevod","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2025\/ur-fasizam-hrvatski-prijevod\/","title":{"rendered":"Ur-Fa\u0161izam (hrvatski prijevod)"},"content":{"rendered":"\n

Esej Ur-fa\u0161izam<\/em> (1995.) talijanskog pisca i semioti\u010dara Umberta Eca sna\u017ena je intelektualna opomena o opasnostima ponovnog uzleta fa\u0161isti\u010dkih obrazaca mi\u0161ljenja i djelovanja u suvremenim dru\u0161tvima. Eco kroz osobno iskustvo i preciznu analizu prepoznaje temeljna obilje\u017eja tzv. vje\u010dnog fa\u0161izma, koji se mo\u017ee pojavljivati u razli\u010ditim oblicima, ponekad neprepoznatljiv i prikriven.<\/p>\n\n\n\n

\ud83d\udcd8 Cjeloviti prijevod eseja s po\u0161tovanjem prema izvorniku dostupan je \u010dlanovima Clionaut Akademije.<\/em><\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Prijevod<\/h2>\n\n\n\n

Godine 1942., s deset godina, primio sam Prvu pokrajinsku nagradu na natjecanju Ludi Juveniles (dobrovoljnom, ali obveznom natjecanju za mlade talijanske fa\u0161iste – dakle, za svakog mladog Talijana). Vje\u0161to sam retori\u010dki obradio temu: \u201eTrebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnu sudbinu Italije?\u201c Moj je odgovor bio potvrdan. Bio sam pametno dijete.<\/p>\n\n\n\n

Dvije godine djetinjstva proveo sam me\u0111u pripadnicima SS-a, fa\u0161istima, republikancima i partizanima koji su pucali jedni na druge, i nau\u010dio sam kako izbje\u0107i metke. Bila je to dobra vje\u017eba.<\/p>\n\n\n\n

U travnju 1945. partizani su preuzeli vlast u Milanu. Dva dana kasnije stigli su i u gradi\u0107 u kojem sam tada \u017eivio. Bio je to trenutak radosti. Glavni trg bio je pun ljudi koji su pjevali, mahali zastavama i glasno zazivali Mimma, partizanskog vo\u0111u toga kraja. Mimo, biv\u0161i narednik karabinjera, pridru\u017eio se prista\u0161ama generala Badoglia, Mussolinijeva nasljednika, i izgubio je nogu u jednome od prvih sukoba s Mussolinijevim preostalim snagama. Pojavio se na balkonu gradske vije\u0107nice, blijed, naslonjen na \u0161taku, i jednom rukom poku\u0161ao uti\u0161ati masu. Nestrpljivo sam \u010dekao njegov govor jer je cijelo moje djetinjstvo bilo obilje\u017eeno velikim povijesnim govorima Mussolinija, \u010dije smo najva\u017enije dijelove morali u\u010diti napamet u \u0161koli. Ti\u0161ina. Mimo je promuklim, jedva \u010dujnim glasom rekao: \u201eGra\u0111ani, prijatelji. Nakon toliko bolnih \u017ertava\u2026 evo nas. Slava onima koji su pali za slobodu.\u201c I to je bilo sve. Vratio se unutra. Mno\u0161tvo je klicalo, partizani su podigli oru\u017eje i ispalili sve\u010dane hice. Mi djeca smo po\u017eurila skupljati \u010dahure, dragocjene predmete, ali sam tada i nau\u010dio da sloboda govora zna\u010di slobodu od retorike.<\/p>\n\n\n\n

Nekoliko dana kasnije vidio sam prve ameri\u010dke vojnike. Bili su to Afroamerikanci. Prvi Yankee kojeg sam upoznao bio je crnac po imenu Joseph, koji me upoznao s \u010dudima stripova o Dicku Tracyju i Li\u2019l Abneru. Njegovi stripovi bili su jarkih boja i mirisali su ugodno.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od \u010dasnika (bojnik ili kapetan Muddy) bio je gost u vili obitelji \u010dije su dvije k\u0107eri bile moje \u0161kolske kolegice. Upoznao sam ga u njihovu vrtu, gdje su neke gospo\u0111e, okupljene oko kapetana Muddyja, poku\u0161avale govoriti francuski. Kapetan Muddy znao je pone\u0161to francuskog. Moja prva slika ameri\u010dkih osloboditelja bila je dakle – nakon tolikih blijedolikih u crnim ko\u0161uljama – ona obrazovanog crnog \u010dovjeka u \u017eutozelenoj uniformi koji ka\u017ee: \u201eOui, merci beaucoup, Madame, moi aussi j\u2019aime le champagne\u2026\u201c Na\u017ealost, \u0161ampanjca nije bilo, ali mi je kapetan Muddy dao prvu \u017evaka\u0107u gumu Wrigley\u2019s Spearmint i po\u010deo sam je \u017evakati cijeli dan. Nave\u010der bih je stavljao u \u010da\u0161u s vodom da bude svje\u017ea za sljede\u0107i dan.<\/p>\n\n\n\n

U svibnju smo \u010duli da je rat zavr\u0161io. Mir mi je bio \u010dudan osje\u0107aj. Rekli su mi da je trajni rat normalno stanje za mladog Talijana. U sljede\u0107im mjesecima otkrio sam da otpor nije bio samo lokalni fenomen, ve\u0107 i europski. Upoznao sam nove, uzbudljive rije\u010di poput r\u00e9seau, maquis, arm\u00e9e secr\u00e8te, Rote Kapelle, Var\u0161avski geto. Vidio sam prve fotografije holokausta i tako shvatio zna\u010denje toga u\u017easa i prije nego \u0161to sam nau\u010dio tu rije\u010d. Shvatio sam od \u010dega smo bili oslobo\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n

U mojoj zemlji danas postoje ljudi koji se pitaju je li Otpor imao stvarni vojni u\u010dinak na tijek rata. Za moju generaciju to je irelevantno pitanje: odmah smo shvatili moralno i psiholo\u0161ko zna\u010denje Pokreta otpora. Za nas je bio stvar ponosa znati da Europljani nisu pasivno \u010dekali oslobo\u0111enje. A za mlade Amerikance koji su vlastitom krvlju pla\u0107ali na\u0161u ponovno ste\u010denu slobodu zna\u010dilo je ne\u0161to saznati da su iza boji\u0161nica postojali Europljani koji su unaprijed pla\u0107ali vlastiti dug.<\/p>\n\n\n\n

U mojoj zemlji danas neki tvrde da je mit o Pokretu otpora komunisti\u010dka la\u017e. Istina je da su komunisti Otpor do\u017eivljavali gotovo kao svoje privatno vlasni\u0161tvo jer su u njemu igrali klju\u010dnu ulogu; ali ja se sje\u0107am partizana s maramama razli\u010ditih boja. Priljubljen uz radio, no\u0107i sam provodio – zatvorenih prozora, u mraku koji je stvarao mali svijetlosni krug oko prijamnika – slu\u0161aju\u0107i poruke koje je Glas Londona slao partizanima. Bile su kripti\u010dne i pjesni\u010dke u isti mah (\u201eI sunce ponovno izlazi\u201c, \u201eRu\u017ee \u0107e procvjetati\u201c) i ve\u0107ina ih je bila \u201eporuka za Franchija\u201c. Netko mi je \u0161aptom rekao da je Franchi vo\u0111a najmo\u0107nije ilegalne mre\u017ee u sjeverozapadnoj Italiji, \u010dovjek legendarne hrabrosti. Franchi je postao moj junak. Franchi (pravim imenom Edgardo Sogno) bio je monarhist, toliko antikomunisti\u010dki nastrojen da se nakon rata priklju\u010dio izrazito desnim skupinama i bio optu\u017een za sudjelovanje u planiranju reakcionarnog dr\u017eavnog udara. Koga je to briga? Sogno je i dalje ostao junak mojeg djetinjstva. Oslobo\u0111enje je bilo zajedni\u010dko djelo ljudi razli\u010ditih boja i svjetonazora.<\/p>\n\n\n\n

U mojoj zemlji danas neki tvrde da je Rat za oslobo\u0111enje bilo tragi\u010dno razdoblje podjela i da nam je potrebna nacionalna pomirba. Sje\u0107anje na ta stra\u0161na vremena, ka\u017eu, treba potisnuti, potla\u010diti, zaboraviti. Ali potiskivanje uzrokuje neuroze. Ako pomirba zna\u010di suosje\u0107anje i po\u0161tovanje prema svima koji su u dobroj vjeri vodili svoju borbu, oprost ne zna\u010di i zaborav. Mogu \u010dak i priznati da je Eichmann iskreno vjerovao u svoju misiju, ali nikako ne mogu re\u0107i: \u201eU redu, vrati se i u\u010dini to ponovno.\u201c Tu smo da se prisjetimo \u0161to se dogodilo i da sve\u010dano ka\u017eemo: \u201eOni\u201c to vi\u0161e nikada ne smiju u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n

Ali tko su \u201eOni\u201c?<\/p>\n\n\n\n

Ako jo\u0161 uvijek mislimo na totalitarne re\u017eime koji su vladali Europom prije Drugog svjetskog rata, lako mo\u017eemo re\u0107i da bi im bilo te\u0161ko ponovno se pojaviti u istom obliku u druk\u010dijim povijesnim okolnostima. Ako je Mussolinijev fa\u0161izam bio utemeljen na ideji karizmatskog vo\u0111e, na korporativizmu, na utopiji imperijalne sudbine Rima, na imperijalisti\u010dkoj volji za osvajanjem novih teritorija, na poja\u010danom nacionalizmu, na ideji cijele nacije organizirane u crne ko\u0161ulje, na odbacivanju parlamentarne demokracije, na antisemitizmu – onda nemam pote\u0161ko\u0107a priznati da dana\u0161nja talijanska Alleanza Nazionale, proiza\u0161la iz poslijeratne Fa\u0161isti\u010dke stranke MSI i sigurno desni\u010darska stranka, danas ima vrlo malo zajedni\u010dkog s izvornim fa\u0161izmom. Sli\u010dno tomu, iako me zabrinjavaju razni naci-sli\u010dni pokreti koji se javljaju tu i tamo u Europi, pa \u010dak i u Rusiji, ne mislim da \u0107e se nacizam u svom izvornom obliku ponovno pojaviti kao pokret na razini \u010ditave dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, \u010dak i ako se politi\u010dki re\u017eimi mogu svrgnuti, a ideologije kritizirati i odbaciti, iza svakog re\u017eima i njegove ideologije uvijek ostaje odre\u0111eni na\u010din mi\u0161ljenja i osje\u0107anja, skup kulturnih navika, mutnih instinkta i nedoku\u010divih poriva. Je li to mo\u017eda jo\u0161 jedan duh koji ponovno kru\u017ei Europom (da ne govorimo o ostatku svijeta)?<\/p>\n\n\n\n

Ionesco je jednom rekao da \u201evrijede samo rije\u010di, sve ostalo je puko brbljanje\u201c. Jezi\u010dne navike \u010desto su va\u017eni simptomi skrivenih osje\u0107aja. Stoga se isplati zapitati za\u0161to se ne samo Pokret otpora, nego i cijeli Drugi svjetski rat u cijelom svijetu naj\u010de\u0161\u0107e nazivao borbom protiv fa\u0161izma. Ako ponovno pro\u010ditate Hemingwayev roman \u201eZa kim zvona zvone\u201c, otkrit \u0107ete da Robert Jordan svoje neprijatelje naziva fa\u0161istima, \u010dak i kada misli na \u0161panjolske falangiste. A za Roosevelta je \u201epobjeda ameri\u010dkog naroda i njegovih saveznika pobjeda nad fa\u0161izmom i mrtvom rukom despotizma koji on predstavlja.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Tijekom Drugog svjetskog rata Amerikance koji su sudjelovali u \u0161panjolskom gra\u0111anskom ratu nazivali su \u201epreranim antifa\u0161istima\u201c – \u0161to je zna\u010dilo da je boriti se protiv Hitlera \u010detrdesetih bila moralna du\u017enost svakog dobrog Amerikanca, ali boriti se protiv Franca u tridesetima imalo je gorak prizvuk jer su to uglavnom \u010dinili komunisti i drugi ljevi\u010dari\u2026 Za\u0161to su ameri\u010dki radikali trideset godina kasnije koristili izraz \u201efa\u0161isti\u010dka svinja\u201c za policajca koji im nije odobravao njihove navike pu\u0161enja? Za\u0161to nisu rekli: \u201esvinja Cagoulard\u201c, \u201efalangisti\u010dka svinja\u201c, \u201eusta\u0161ka svinja\u201c, \u201equislin\u0161ka svinja\u201c, \u201enacisti\u010dka svinja\u201c?<\/p>\n\n\n\n

Mein Kampf<\/em> je manifest cjelovitog politi\u010dkog programa. Nacizam je imao razra\u0111enu teoriju rasizma i arijskog naroda izabranika, precizno oblikovanu ideju o degeneriranoj umjetnosti (entartete Kunst<\/em>), filozofiju volje za mo\u0107 i \u00dcbermenscha<\/em>. Nacizam je bio izrazito antikr\u0161\u0107anski i neopoganski, dok je staljinisti\u010dki dijamat (slu\u017ebena verzija sovjetskog marksizma) bio otvoreno materijalisti\u010dki i ateisti\u010dki. Ako se pod totalitarizmom podrazumijeva re\u017eim koji svaki \u010din pojedinca podre\u0111uje dr\u017eavi i njenoj ideologiji, tada su i nacizam i staljinizam bili istinski totalitarni re\u017eimi.<\/p>\n\n\n\n

Talijanski fa\u0161izam je zasigurno bio diktatura, ali ne u potpunosti totalitarna – ne zbog svoje blagosti, ve\u0107 zbog filozofske slabosti vlastite ideologije. Suprotno uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, fa\u0161izam u Italiji nije imao posebnu filozofiju. \u010clanak o fa\u0161izmu koji potpisuje Mussolini u Enciklopediji Treccani<\/em> napisao je ili je temeljen na idejama Giovannija Gentilea, ali on odra\u017eava kasnohegelijansku ideju Apsolutne i Eti\u010dke dr\u017eave, koja nikada nije bila u potpunosti ostvarena od strane Mussolinija. Mussolini nije imao filozofiju: imao je samo retoriku. U po\u010detku militantni ateist, kasnije je potpisao konkordat s Crkvom i pozdravljao biskupe koji su blagoslivljali fa\u0161isti\u010dke zastave. U ranim antiklerikalnim godinama, prema vjerojatnoj legendi, jednom je izazvao Boga da ga, ako postoji, udari na mjestu. Kasnije je u svojim govorima uvijek spominjao ime Bo\u017eje i nije imao ni\u0161ta protiv da ga zovu \u201e\u010covjekom Providnosti\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Talijanski fa\u0161izam bio je prva desni\u010darska diktatura koja je zavladala nekom europskom dr\u017eavom, i svi sli\u010dni pokreti kasnije su u Mussolinijevu re\u017eimu prepoznali arhetip. Bio je prvi koji je uspostavio vojnu liturgiju, folklor, pa \u010dak i modni stil – crne ko\u0161ulje bile su daleko utjecajnije od onoga \u0161to \u0107e ikada biti Armani, Benetton ili Versace. Tek su se tridesetih godina po\u010deli pojavljivati fa\u0161isti\u010dki pokreti: Mosley u Velikoj Britaniji, pa u Latviji, Estoniji, Litvi, Poljskoj, Ma\u0111arskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Gr\u010dkoj, Jugoslaviji, \u0160panjolskoj, Portugalu, Norve\u0161koj, pa \u010dak i u Ju\u017enoj Americi. Upravo je talijanski fa\u0161izam mnoge europske liberalne vo\u0111e uvjerio da novi re\u017eim provodi zanimljive dru\u0161tvene reforme te da nudi blago revolucionarnu alternativu komunisti\u010dkoj prijetnji.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, povijesni prioritet nije dovoljan razlog za\u0161to je rije\u010d fa\u0161izam<\/em> postala sinegdoha, rije\u010d koja se koristi za razli\u010dite totalitarne pokrete. To nije zato \u0161to je fa\u0161izam u sebi sadr\u017eavao, u nekoj kvintesencijalnoj formi, sve elemente kasnijih oblika totalitarizma. Naprotiv, fa\u0161izam nije imao kvintesenciju. Fa\u0161izam je bio nejasan totalitarizam, kola\u017e razli\u010ditih filozofskih i politi\u010dkih ideja, ko\u0161nica proturje\u010dja. Mo\u017ee li se zamisliti istinski totalitarni pokret koji je u sebi uspio spojiti monarhiju s revolucijom, Kraljevsku vojsku s Mussolinijevom osobnom milicijom, davanje privilegija Crkvi sa \u0161kolstvom koje veli\u010da nasilje, apsolutnu dr\u017eavnu kontrolu s tr\u017ei\u0161nim gospodarstvom? Fa\u0161isti\u010dka stranka ro\u0111ena je s parolom o revolucionarnom novom poretku, a financirali su je najkonzervativniji zemljoposjednici koji su od nje o\u010dekivali proturevoluciju. U po\u010detku je fa\u0161izam bio republikanski. Ipak, opstao je dvadeset godina izra\u017eavaju\u0107i lojalnost kraljevskoj obitelji, dok je Duce (neospornog statusa vrhovnog vo\u0111e) bio ruku pod ruku s kraljem kojemu je \u010dak ponudio titulu cara. No kad je kralj smijenio Mussolinija 1943., stranka se ponovno pojavila dva mjeseca kasnije, uz njema\u010dku potporu, pod zastavom \u201esocijalne\u201c republike, recikliraju\u0107i svoj stari revolucionarni scenarij, sada oboga\u0107en gotovo jakobinskim tonovima.<\/p>\n\n\n\n

Nacizam je imao samo jednu arhitekturu i jednu umjetnost. Ako je nacisti\u010dki arhitekt bio Albert Speer, tada vi\u0161e nije bilo mjesta za Miesa van der Rohea. Sli\u010dno tome, pod Staljinovom vla\u0161\u0107u, ako je Lamarck bio u pravu, onda nije bilo mjesta za Darwina. U Italiji su svakako postojali fa\u0161isti\u010dki arhitekti, ali su se uz njihove pseudo-koloseume gradile i mnoge zgrade inspirirane modernim racionalizmom Gropiusa.<\/p>\n\n\n\n

U fa\u0161izmu nije bilo Zhdanova koji bi postavio strogu kulturnu liniju. U Italiji su postojale dvije va\u017ene umjetni\u010dke nagrade. Premio Cremona<\/em> bio je pod kontrolom fanati\u010dnog i nekulturnog fa\u0161ista Roberta Farinaccija, koji je poticao umjetnost kao propagandu. (Sje\u0107am se slika s naslovima poput: \u201eSlu\u0161anje Duceova govora preko radija\u201c ili \u201eStanja duha koje stvara fa\u0161izam\u201c.) Premio Bergamo<\/em> sponzorirao je obrazovani i relativno tolerantan fa\u0161ist Giuseppe Bottai, koji je \u0161titio i koncept umjetnosti radi umjetnosti i brojne oblike avangardne umjetnosti koji su u Njema\u010dkoj bili zabranjeni kao iskvareni i kriptokomunisti\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

Nacionalni pjesnik bio je D\u2019Annunzio, esteta i ekscentrik koji bi u Njema\u010dkoj ili Rusiji bio strijeljan. Ipak, progla\u0161en je bardom re\u017eima zbog svog nacionalizma i kulta herojstva – koji su, u stvari, bili isprepleteni s utjecajima francuskog dekadentnog fin-de-si\u00e8clea.<\/p>\n\n\n\n

Uzmimo futurizam. Moglo bi se pomisliti da je smatran oblikom entartete Kunst<\/em>, zajedno s ekspresionizmom, kubizmom i nadrealizmom. No rani talijanski futuristi bili su nacionalisti; zalagali su se za sudjelovanje Italije u Prvom svjetskom ratu iz estetskih razloga; veli\u010dali su brzinu, nasilje i rizik – sve ono \u0161to se nekako moglo povezati s fa\u0161isti\u010dkim kultom mladosti. I dok se fa\u0161izam poistovje\u0107ivao s Rimskim Carstvom i ponovnim otkrivanjem ruralne tradicije, Marinetti (koji je tvrdio da je automobil ljep\u0161i od Nike sa Samotrake i da treba ubiti \u010dak i mjese\u010dinu) ipak je postao \u010dlan Talijanske akademije koja je prema mjese\u010dini gajila veliko po\u0161tovanje.<\/p>\n\n\n\n

Mnogi budu\u0107i partizani i budu\u0107i intelektualci Komunisti\u010dke partije odgojeni su unutar GUF-a (fa\u0161isti\u010dkog studentskog sveu\u010dili\u0161nog udru\u017eenja), koje je trebalo biti kolijevka nove fa\u0161isti\u010dke kulture. Ti klubovi postali su svojevrsni intelektualni kotao u kojem su kru\u017eile nove ideje, bez stvarne ideolo\u0161ke kontrole. Nije da su ljudi iz Partije bili tolerantni prema radikalnim idejama, ve\u0107 mnogi od njih nisu imali dovoljno intelektualne opremljenosti da ih nadziru.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom tih dvadeset godina, poezija Montalea i drugih pjesnika okupljenih oko grupe zvanih Ermetici<\/em> predstavljala je reakciju na bombasti\u010dni stil re\u017eima. Ti su pjesnici smjeli razvijati svoju knji\u017eevnu pobunu unutar onoga \u0161to se smatralo njihovim \u201eslonova\u010dkim tornjem\u201c. Raspolo\u017eenje ermeti\u010dkih<\/em> pjesnika bilo je posve suprotno fa\u0161isti\u010dkom kultu optimizma i herojstva. Re\u017eim je tolerirao njihov otvoreni, iako dru\u0161tveno neprimjetan, otpor jer fa\u0161isti jednostavno nisu obra\u0107ali pa\u017enju na tako zaku\u010dast jezik.<\/p>\n\n\n\n

Sve to ne zna\u010di da je talijanski fa\u0161izam bio tolerantan. Gramsci je zatvoren i ostao u zatvoru do smrti; oporbene vo\u0111e Giacomo Matteotti i bra\u0107a Rosselli bili su ubijeni; slobodni tisak bio je ukinut, sindikati raspu\u0161teni, a politi\u010dki neistomi\u0161ljenici prognani na udaljene otoke. Zakonodavna vlast postala je fikcija, a izvr\u0161na vlast (koja je nadzirala i sudstvo i masovne medije) donosila je zakone izravno, uklju\u010duju\u0107i i zakone o \u201eza\u0161titi rase\u201c – formalni talijanski pristanak na ono \u0161to \u0107e postati Holokaust.<\/p>\n\n\n\n

Protuslovna slika koju opisujem nije bila posljedica tolerancije, ve\u0107 politi\u010dkog i ideolo\u0161kog rasula. Ali to je bilo \u010dvrsto rasulo, strukturirana zbrka. Fa\u0161izam je bio filozofski rastrojen, ali emocionalno \u010dvrsto vezan za neke arhetipske temelje.<\/p>\n\n\n\n

Dolazimo tako do moje druge teze. Postojao je samo jedan nacizam. Ne mo\u017eemo Francoov hiperkatoli\u010dki falangizam nazvati nacizmom, jer je nacizam temeljno poganski, politeisti\u010dki i antikr\u0161\u0107anski. No fa\u0161isti\u010dku igru mogu\u0107e je igrati u mnogim oblicima, a ime igre ostaje isto. Pojam fa\u0161izma nije nepovezan s Wittgensteinovim pojmom igre. Igra mo\u017ee biti natjecateljska ili nenatjecateljska, mo\u017ee zahtijevati posebne vje\u0161tine ili nikakve, mo\u017ee uklju\u010divati novac ili ne mora. Igra je skup razli\u010ditih aktivnosti koje dijele samo \u201eobiteljsku sli\u010dnost\u201c, kako je rekao Wittgenstein. Pogledajmo ovu sekvencu:<\/p>\n\n\n\n

1\u20032\u20033\u20034
abc\u2003bcd\u2003cde\u2003def<\/p>\n\n\n\n

Zamislimo niz politi\u010dkih skupina gdje prvu skupinu karakteriziraju obilje\u017eja abc<\/em>, drugu bcd<\/em>, i tako dalje. Druga je sli\u010dna prvoj jer dijele dvije osobine; iz istog razloga tre\u0107a je sli\u010dna drugoj, a \u010detvrta tre\u0107oj. Tre\u0107a je tako\u0111er sli\u010dna prvoj (dijele c<\/em>). Najzanimljiviji je slu\u010daj \u010detvrte skupine koja je o\u010dito sli\u010dna tre\u0107oj i drugoj, ali nema zajedni\u010dkih obilje\u017eja s prvom. Ipak, zahvaljuju\u0107i neprekinutom nizu smanjuju\u0107ih sli\u010dnosti izme\u0111u prve i \u010detvrte, ostaje – kroz neku vrstu iluzorne tranzitivnosti – obiteljska sli\u010dnost izme\u0111u prve i \u010detvrte.<\/p>\n\n\n\n

Fa\u0161izam je postao univerzalni pojam jer se iz fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima mo\u017ee ukloniti jedno ili vi\u0161e obilje\u017eja, a da on i dalje ostane prepoznatljiv kao fa\u0161isti\u010dki. Uklonite li imperijalizam iz fa\u0161izma, jo\u0161 uvijek imate Franca i Salazara. Uklonite kolonijalizam i ostaje vam balkanski fa\u0161izam usta\u0161a. Dodate li talijanskom fa\u0161izmu radikalni antikapitalizam (koji nikada nije osobito privla\u010dio Mussolinija), dobivate Ezru Pounda. Dodate li kult keltske mitologije i mistiku Svetog Grala (potpuno stranu slu\u017ebenom fa\u0161izmu), dobit \u0107ete jednog od najutjecajnijih fa\u0161isti\u010dkih gurua – Juliusa Evolu.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d toj neodre\u0111enosti, smatram da je mogu\u0107e navesti popis obilje\u017eja tipi\u010dnih za ono \u0161to bih \u017eelio nazvati ur-fa\u0161izmom<\/em>, ili vje\u010dnim fa\u0161izmom. Ta se obilje\u017eja ne mogu organizirati u sustav; mnoga se me\u0111usobno isklju\u010duju, a tipi\u010dna su i za druge oblike despotizma ili fanatizma. No dovoljno je da se pojavi samo jedno od njih, i fa\u0161izam se mo\u017ee po\u010deti oblikovati oko njega.<\/p>\n\n\n\n

Prvo obilje\u017eje ur-fa\u0161izma<\/em> jest kult tradicije<\/strong>. Tradicionalizam je, naravno, stariji od fa\u0161izma. Nije bio samo tipi\u010dan za proturevolucionarno katoli\u010dko mi\u0161ljenje nakon Francuske revolucije, ve\u0107 se javlja ve\u0107 u kasnom helenisti\u010dkom razdoblju, kao reakcija na klasi\u010dni gr\u010dki racionalizam. Na podru\u010dju Mediterana ljudi razli\u010ditih religija (ve\u0107inom toleriranih unutar rimskog Panteona) po\u010dinju sanjati o objavi primljenoj u zoru \u010dovje\u010danstva. Ta objava, prema tradicionalisti\u010dkoj mistici, dugo je ostala skrivena pod velom zaboravljenih jezika – u egipatskim hijeroglifima, keltskim runama, svicima rijetko poznatih azijskih religija.<\/p>\n\n\n\n

Ova nova kultura morala je biti sinkreti\u010dka. Sinkretizam nije samo, kako ka\u017ee rje\u010dnik, \u201espajanje razli\u010ditih oblika vjerovanja ili prakse\u201c; takva kombinacija mora tolerirati proturje\u010dja. Svaka od izvornih poruka sadr\u017ei tra\u010dak mudrosti, a kad se \u010dine suprotnima ili nespojivima, to je zato \u0161to sve one alegorijski upu\u0107uju na istu iskonsku istinu.<\/p>\n\n\n\n

Kao posljedica toga, ne mo\u017ee biti napretka u u\u010denju. Istina je jednom zauvijek izre\u010dena i jedino \u0161to mo\u017eemo jest nastaviti tuma\u010diti njezinu nejasnu poruku.<\/p>\n\n\n\n

Dovoljno je pogledati \u010ditanke svakog fa\u0161isti\u010dkog pokreta kako bi se prona\u0161li najva\u017eniji tradicionalisti\u010dki mislioci. Nacisti\u010dka gnoza hranila se tradicionalisti\u010dkim, sinkreti\u010dkim, okultnim elementima. Najutjecajniji teoretski izvor nove talijanske desnice, Julius Evola, spojio je Sveti Gral s Protokolima sionskih mudraca<\/em>, alkemiju sa Svetim Rimskim i Njema\u010dkim Carstvom. Sama \u010dinjenica da je talijanska desnica, kako bi pokazala otvorenost, u svoj program nedavno uklju\u010dila i djela De Maistra, Gu\u00e9nona, pa \u010dak i Gramscija, o\u010diti je dokaz sinkretizma.<\/p>\n\n\n\n

Ako zavirite u police ameri\u010dkih knji\u017eara ozna\u010dene kao \u201eNew Age\u201c, tamo mo\u017eete prona\u0107i \u010dak i Svetog Augustina – koji, koliko mi je poznato, nije bio fa\u0161ist. No kombinirati Svetog Augustina i Stonehenge – to je simptom ur-fa\u0161izma<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tradicionalizam podrazumijeva odbacivanje modernosti.<\/strong> I fa\u0161isti i nacisti obo\u017eavali su tehnologiju, dok su tradicionalisti\u010dki mislioci obi\u010dno odbacivali modernu tehnologiju kao poricanje duhovnih vrijednosti tradicije. Ipak, iako je nacizam bio ponosan na svoja industrijska postignu\u0107a, njegovo veli\u010danje modernosti bilo je samo povr\u0161insko. Njegova je ideologija bila utemeljena na \u201ekrvi i zemlji\u201c (Blut und Boden<\/em>). Odbacivanje modernog svijeta bilo je prikriveno kao napad na kapitalisti\u010dki na\u010din \u017eivota, no u sr\u017ei se radilo o odbacivanju duha 1789. godine (i naravno 1776.). Prosvjetiteljstvo i Doba razuma percipirani su kao po\u010detak moralne pokvarenosti. U tom smislu, ur-fa\u0161izam<\/em> se mo\u017ee definirati kao iracionalizam<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Iracionalizam se oslanja i na kult akcije radi akcije same.<\/strong> Akcija je sama po sebi lijepa i mora biti poduzeta prije ili bez ikakvog prethodnog razmi\u0161ljanja. Razmi\u0161ljanje je oblik slabosti. Stoga je kultura sumnjiva utoliko \u0161to se povezuje s kriti\u010dkim stavovima. Nepovjerenje prema intelektualcima uvijek je bilo obilje\u017eje ur-fa\u0161izma<\/em>, od Goeringove navodne izjave (\u201eKad \u010dujem rije\u010d \u2018kultura\u2019, hvatam se za pi\u0161tolj\u201c) do \u010destog kori\u0161tenja izraza poput \u201eiskvareni intelektualci\u201c, \u201ejajoglavci\u201c, \u201eizbirljive elite\u201c, \u201esveu\u010dili\u0161ta su leglo komunista\u201c. Slu\u017ebeni fa\u0161isti\u010dki intelektualci uglavnom su se bavili napadima na modernu kulturu i liberalnu inteligenciju, optu\u017euju\u0107i ih za izdaju tradicionalnih vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n

Nijedna sinkreti\u010dka vjera ne mo\u017ee izdr\u017eati analiti\u010dku kritiku.<\/strong> Kriti\u010dki duh razlikuje stvari, a razlikovati zna\u010di biti moderan. U suvremenoj kulturi znanstvena zajednica slavi neslaganje kao put prema boljem znanju. Za ur-fa\u0161izam<\/em>, neslaganje je izdaja<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, neslaganje je znak raznolikosti<\/strong>. Ur-fa\u0161izam<\/em> raste i tra\u017ei konsenzus iskori\u0161tavanjem i poja\u010davanjem prirodnog straha od razli\u010ditosti. Prvi apel svakog fa\u0161isti\u010dkog ili predfa\u0161isti\u010dkog pokreta je apel protiv uljeza. Ur-fa\u0161izam<\/em> je po definiciji rasisti\u010dki<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ur-fa\u0161izam<\/em> proizlazi iz individualne ili dru\u0161tvene frustracije. Zato je jedno od najtipi\u010dnijih obilje\u017eja povijesnog fa\u0161izma bio apel na frustriranu srednju klasu<\/strong>, klasu pogo\u0111enu ekonomskom krizom ili osje\u0107ajem politi\u010dkog poni\u017eenja, upla\u0161enu od pritiska ni\u017eih slojeva. U na\u0161e doba, kad se stari \u201eproleteri\u201c sve vi\u0161e pretvaraju u malogra\u0111ane (a potklasa u velikoj mjeri ostaje isklju\u010dena iz politi\u010dke scene), fa\u0161izam sutra\u0161njice svoju \u0107e publiku prona\u0107i u toj novoj ve\u0107ini.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi koji se osje\u0107aju li\u0161eni jasnog dru\u0161tvenog identiteta, ur-fa\u0161izam<\/em> u\u010di da im je jedini privilegij – i to onaj naj\u010de\u0161\u0107i – \u010dinjenica da su ro\u0111eni u istoj zemlji. Tu se ra\u0111a nacionalizam<\/strong>. \u0160tovi\u0161e, jedini koji naciji mogu dati identitet su njezini neprijatelji<\/strong>. U korijenu psihologije ur-fa\u0161izma<\/em> nalazi se opsesija zavjerom<\/strong>, najbolje ako je me\u0111unarodna. Sljedbenici se moraju osje\u0107ati opkoljeno<\/strong>. Najlak\u0161i na\u010din za rje\u0161avanje takve zavjere jest pozivanje na ksenofobiju<\/strong>. No zavjera dolazi i iznutra: \u017didovi su tradicionalna meta jer imaju prednost da su u isto vrijeme i \u201eunutra\u201c i \u201evani\u201c. U Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama, istaknuti primjer opsesije zavjerom nalazi se u knjizi New World Order<\/em> Pata Robertsona, ali – kao \u0161to smo nedavno vidjeli – ima ih mnogo.<\/p>\n\n\n\n

Sljedbenici se moraju osje\u0107ati poni\u017eeni<\/strong> rasko\u0161nim bogatstvom i snagom svojih neprijatelja. Kao dje\u010dak, u\u010dili su me da su Englezi \u201enarod s pet obroka\u201c – jedu \u010de\u0161\u0107e od siroma\u0161nih, ali umjerenih Talijana. \u017didovi su bogati i poma\u017eu jedni drugima kroz tajnu mre\u017eu uzajamne pomo\u0107i. No sljedbenici istovremeno moraju biti uvjereni da mogu nadja\u010dati neprijatelje<\/strong>. Tako se neprestanim pomicanjem retori\u010dkog fokusa neprijatelji prikazuju i kao presna\u017eni<\/strong> i kao preslabi<\/strong>. Fa\u0161isti\u010dke vlasti osu\u0111ene su na gubljenje ratova jer su ustavno nesposobne za objektivnu procjenu protivnika<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Za ur-fa\u0161izam<\/em> ne postoji borba za \u017eivot<\/strong>, nego se \u017eivot \u017eivi radi borbe<\/strong>. Pacifizam je stoga trgovanje s neprijateljem. Lo\u0161 je jer je \u017eivot trajno ratovanje. Iz toga se, me\u0111utim, ra\u0111a kompleks Armagedona<\/strong>. Budu\u0107i da neprijatelje treba poraziti, mora postojati kona\u010dna bitka nakon koje \u0107e pokret zavladati svijetom. No takvo \u201ekona\u010dno rje\u0161enje\u201c podrazumijeva i novo zlatno doba mira, \u0161to proturje\u010di samom principu trajnog rata. Nijedan fa\u0161isti\u010dki vo\u0111a nikada nije uspio rije\u0161iti tu proturje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n

Elitizam<\/strong> je tipi\u010dno obilje\u017eje svake reakcionarne ideologije, jer je u svojoj sr\u017ei aristokratska, a aristokratski i militaristi\u010dki elitizam neminovno sa sobom nosi prezir prema slabima<\/strong>. Ur-fa\u0161izam<\/em> mo\u017ee zagovarati samo narodni elitizam<\/strong>. Svaki gra\u0111anin pripada \u201enajboljem narodu na svijetu\u201c, \u010dlanovi partije najbolji su me\u0111u gra\u0111anima, a svaki gra\u0111anin mo\u017ee (ili treba) postati \u010dlanom partije. No ne mogu postojati patriciji bez plebejaca. Vo\u0111a, znaju\u0107i da mu vlast nije demokratski delegirana nego zadobivena silom, tako\u0111er zna da se njegova mo\u0107 temelji na slabosti masa<\/strong>; one su toliko slabe da im i pripada i pristoji da imaju gospodara. Budu\u0107i da je skupina hijerarhijski organizirana<\/strong> (po vojnom modelu), svaki pod\u010dinjeni vo\u0111a prezire one ispod sebe, i svaki od njih prezire svoje podre\u0111ene. Tako se u\u010dvr\u0161\u0107uje osje\u0107aj kolektivnog elitizma<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

U tom se svjetonazoru svi odgajaju da postanu heroji<\/strong>. U svakoj mitologiji junak je iznimno bi\u0107e, ali u ur-fa\u0161isti\u010dkoj<\/em> ideologiji, herojstvo je norma<\/strong>. Kult herojstva usko je povezan s kultom smrti<\/strong>. Nije slu\u010dajno da je jedan od slogana \u0161panjolskih falangista bio \u201eViva la Muerte!\u201c (\u201e\u017divjela smrt!\u201c). U nefa\u0161isti\u010dkim dru\u0161tvima, gra\u0111ani se u\u010de da je smrt neugodna, ali da joj treba pristupiti dostojanstveno; vjernici se u\u010de da je smrt bolni put do nadnaravne sre\u0107e. Nasuprot tome, ur-fa\u0161isti\u010dki<\/em> junak \u017eudi za herojski slavnom smr\u0107u<\/strong>, koja se reklamira kao najve\u0107a nagrada za herojski \u017eivot. Junak ur-fa\u0161izma<\/em> nestrpljivo i\u0161\u010dekuje da umre. A u svom nestrpljenju, jo\u0161 \u010de\u0161\u0107e \u0161alje druge u smrt<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da su i trajan rat<\/strong> i heroizam<\/strong> te\u0161ke igre, ur-fa\u0161ist<\/em> svoju volju za mo\u0107 \u010desto prebacuje na seksualno podru\u010dje<\/strong>. Tu je izvor ma\u010dizma<\/strong> (koji podrazumijeva i prezir prema \u017eenama i netoleranciju te osudu nestandardnih seksualnih navika, od \u010dednosti do homoseksualnosti). Budu\u0107i da je \u010dak i seks zahtjevna igra, ur-fa\u0161isti\u010dki<\/em> junak ima sklonost igrati se oru\u017ejem<\/strong> – \u0161to postaje svojevrsna falusoidna zamjena<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ur-fa\u0161izam<\/em> se temelji na selektivnom populizmu<\/strong>, ili kako bi se moglo re\u0107i – kvalitativnom populizmu<\/strong>. U demokraciji, gra\u0111ani imaju individualna prava, ali kao kolektiv politi\u010dki djeluju kvantitativno<\/strong> – prema ve\u0107ini. Za ur-fa\u0161izam<\/em>, pojedinci kao pojedinci nemaju prava<\/strong>, a \u201eNarod\u201c se zami\u0161lja kao kvaliteta, monolitna cjelina<\/strong> koja izra\u017eava \u201eZajedni\u010dku Volju\u201c. Budu\u0107i da nijedna velika masa ljudi ne mo\u017ee imati stvarnu zajedni\u010dku volju, vo\u0111a sebe predstavlja kao njezina tuma\u010da<\/strong>. Kako su gra\u0111ani izgubili mo\u0107 delegiranja, oni ne djeluju: pozvani su samo da igraju ulogu Naroda<\/strong>. Tako je narod teatarska fikcija<\/strong>. Za dobar primjer kvalitativnog populizma danas nam vi\u0161e ne trebaju ni Piazzale Venezia u Rimu ni stadion u N\u00fcrnbergu. U na\u0161oj budu\u0107nosti \u010deka nas televizijski ili internetski populizam<\/strong>, u kojemu se emocionalni odziv odabranih skupina gra\u0111ana mo\u017ee prikazati i prihvatiti kao glas naroda<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Zbog tog kvalitativnog populizma<\/strong>, ur-fa\u0161izam<\/em> mora biti protiv \u201etrule\u201c parlamentarne vlasti<\/strong>. Jedna od prvih Mussolinijevih izjava u talijanskom parlamentu bila je: \u201eMogao sam ovo gluho i sumorno mjesto pretvoriti u logor za moje manipule\u201c – \u201emanipule\u201c su bile podjele u tradicionalnoj rimskoj legiji. Zapravo, vrlo brzo je svojim manipula na\u0161ao bolje smje\u0161taje, a malo kasnije je i ukinuo parlament<\/strong>. Gdje god politi\u010dar dovede u pitanje legitimnost parlamenta<\/strong>, zato \u0161to \u201evi\u0161e ne predstavlja glas naroda\u201c, mo\u017eemo osjetiti miris ur-fa\u0161izma<\/em><\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ur-fa\u0161izam<\/em> govori novogovorom<\/strong> (Newspeak<\/em>). Newspeak<\/em> je izumio Orwell u romanu 1984.<\/em> kao slu\u017ebeni jezik engsocijalizma (Ingsoc). No elementi ur-fa\u0161izma<\/em> zajedni\u010dki su razli\u010ditim oblicima diktature. Svi nacisti\u010dki i fa\u0161isti\u010dki \u0161kolski ud\u017ebenici koristili su osiroma\u0161en vokabular<\/strong> i pojednostavljenu sintaksu<\/strong> kako bi se ograni\u010dila sposobnost za kompleksno i kriti\u010dko razmi\u0161ljanje<\/strong>. No moramo biti spremni prepoznavati druge oblike \u201enovogovora\u201c<\/strong>, \u010dak i kada dolaze u naizgled nevinoj formi popularnog talk-showa<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Ujutro 27. srpnja 1943. godine re\u010deno mi je, prema radijskim vijestima, da je fa\u0161izam pao i da je Mussolini uhi\u0107en. Kad me majka poslala da kupim novine, primijetio sam da najbli\u017ei kiosk nudi listove s razli\u010ditim naslovima. \u0160tovi\u0161e, nakon \u0161to sam pogledao naslove, shvatio sam da svake novine pi\u0161u ne\u0161to drugo<\/strong>. Kupio sam jedne nasumce i na prvoj stranici pro\u010ditao poruku koju je potpisalo pet ili \u0161est politi\u010dkih stranaka<\/strong> – me\u0111u njima Kr\u0161\u0107anska demokracija, Komunisti\u010dka partija, Socijalisti\u010dka partija, Partito d\u2019Azione i Liberalna stranka.<\/p>\n\n\n\n

Do tada sam vjerovao da u svakoj zemlji postoji samo jedna stranka i da je u Italiji to Partito Nazionale Fascista. Sada sam otkrio da u mojoj zemlji mo\u017ee istodobno postojati vi\u0161e stranaka<\/strong>. Budu\u0107i da sam bio pronicljivo dijete, odmah sam shvatio da te stranke nisu nastale preko no\u0107i<\/strong> i da su ve\u0107 neko vrijeme postojale kao ilegalne organizacije<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Poruka na naslovnici slavila je kraj diktature i povratak slobode<\/strong>: slobode govora, tiska, politi\u010dkog udru\u017eivanja. Te rije\u010di – \u201esloboda\u201c, \u201ediktatura\u201c, \u201esloboda izra\u017eavanja\u201c – \u010ditao sam po prvi put u \u017eivotu<\/strong>. Te sam ve\u010deri ponovno ro\u0111en kao slobodan \u010dovjek Zapada<\/strong>, i to upravo zahvaljuju\u0107i tim rije\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Moramo ostati budni<\/strong>, kako se smisao tih rije\u010di ne bi ponovno izgubio<\/strong>. Ur-fa\u0161izam<\/em> jo\u0161 uvijek je me\u0111u nama<\/strong>, ponekad u civilnoj odje\u0107i. Bilo bi nam mnogo lak\u0161e kad bi se netko otvoreno pojavio i rekao:
\u201e\u017delim ponovno otvoriti Auschwitz, \u017eelim da se Crne ko\u0161ulje opet \u0161e\u0107u trgovima Italije.\u201c
\u017divot nije tako jednostavan.<\/p>\n\n\n\n

Ur-fa\u0161izam<\/em> se mo\u017ee vratiti u najnevinijim oblicima<\/strong>.
Na\u0161a je du\u017enost prepoznati ga i ukazati na svaku njegovu novu pojavu – svaki dan, u svakom dijelu svijeta<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Vrijedi se prisjetiti rije\u010di Franklina Roosevelta, izre\u010denih 4. studenoga 1938.:<\/p>\n\n\n\n

\n

Usudim se izre\u0107i izazovnu tvrdnju da \u0107e fa\u0161izam oja\u010dati u na\u0161oj zemlji ako ameri\u010dka demokracija prestane napredovati kao \u017eiva sila, koja dan i no\u0107 tra\u017ei mirne na\u010dine da pobolj\u0161a \u017eivot svojih gra\u0111ana.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

Sloboda i oslobo\u0111enje zada\u0107a su koja nikad ne prestaje.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161it \u0107u pjesmom Franca Fortinija:<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Sulla spalletta del ponte
Le teste degli impiccati
Nell\u2019acqua della fonte
La bava degli impiccati.
Sul lastrico del mercato
Le unghie dei fucilati
Sull\u2019erba secca del prato
I denti dei fucilati.
Mordere l\u2019aria, mordere i sassi
La nostra carne non \u00e8 pi\u00f9 d\u2019uomini
Mordere l\u2019aria, mordere i sassi
Il nostro cuore non \u00e8 pi\u00f9 d\u2019uomini.
Ma noi s\u2019\u00e8 letto negli occhi dei morti
E sulla terra faremo libert\u00e0
Ma l\u2019hanno stretta i pugni dei morti
La giustizia che si far\u00e0.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n

Na rubu mosta
Glave obje\u0161enih
U vodi izvora
Slina obje\u0161enih.
Na poplo\u010danom trgu
Nokti strijeljanih
Na suhoj travi livade
Zubi strijeljanih.
Gristi zrak, gristi kamenje
Na\u0161e tijelo vi\u0161e nije ljudsko
Gristi zrak, gristi kamenje
Na\u0161e srce vi\u0161e nije ljudsko.
Ali mi smo \u010ditali u o\u010dima mrtvih
I na zemlji \u0107emo stvoriti slobodu
Jer su je u \u0161aci dr\u017eali mrtvi
Pravdu koja \u0107e se ostvariti.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Esej Ur-fa\u0161izam (1995.) talijanskog pisca i semioti\u010dara Umberta Eca sna\u017ena je intelektualna opomena o opasnostima ponovnog uzleta fa\u0161isti\u010dkih obrazaca mi\u0161ljenja i djelovanja u suvremenim dru\u0161tvima. Eco kroz osobno iskustvo i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12495,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"Umberto Eco: Ur-fa\u0161izam \u2014 opomena iz pro\u0161losti za sada\u0161njost.\n\u0160to povezuje kult tradicije, strah od razli\u010ditosti i prezir prema kriti\u010dkom mi\u0161ljenju? Cjelovit prijevod eseja sada dostupan \u010dlanovima Clionaut Akademije.","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"enabled":false},"version":2}},"categories":[264],"tags":[272],"class_list":["post-12494","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-materijali","tag-izvori"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12494"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12512,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12494\/revisions\/12512"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}