{"id":12141,"date":"2025-07-14T07:07:00","date_gmt":"2025-07-14T05:07:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=12141"},"modified":"2025-07-13T12:02:11","modified_gmt":"2025-07-13T10:02:11","slug":"koje-su-vojske-branile-hrvatsku-u-20-stoljecu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2025\/koje-su-vojske-branile-hrvatsku-u-20-stoljecu\/","title":{"rendered":"Koje su vojske branile Hrvatsku u 20. stolje\u0107u?"},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska je tijekom 20. stolje\u0107a pro\u0161la kroz razli\u010dite politi\u010dke i dru\u0161tvene sustave, od monarhija i totalitarnih re\u017eima do demokracije. Svaki od tih sustava donio je razli\u010dite vojne snage koje su, na svoj na\u010din, branile teritorij, narod ili odre\u0111ene politi\u010dke ciljeve \u010dak i u vremenima kad stvarno suverena hrvatska dr\u017eava nije postojala.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Austro-ugarska vojska (do 1918.)<\/h2>\n\n\n\n

Na po\u010detku 20. stolje\u0107a Hrvatska je bila dio Austro-Ugarske Monarhije, a njezin teritorij branila je austro-ugarska vojska. Ova vojska bila je multinacionalna, uklju\u010duju\u0107i Hrvate, ali bez izrazito hrvatskog karaktera. Tijekom Prvog svjetskog rata (1914.\u20131918.) mnogi Hrvati slu\u017eili su u ovoj vojsci, \u010desto na dalekim boji\u0161tima poput Galicije ili Isonza.<\/p>\n\n\n\n

Austro-ugarska vojska slu\u017eila je monarhisti\u010dkom poretku, koji je ograni\u010davao hrvatsku autonomiju. Iako nije bila totalitarna, vojska je podr\u017eavala centraliziranu vlast, \u0161to je \u010desto bilo u suprotnosti s hrvatskim te\u017enjama za ve\u0107om samostalno\u0161\u0107u. Danas se ova vojska ne do\u017eivljava kao “hrvatska”, ve\u0107 kao dio \u0161ireg carskog sustava, \u0161to ograni\u010dava njezinu povezanost s modernim hrvatskim identitetom.<\/p>\n\n\n\n

Vojska Kraljevine Jugoslavije (1918.\u20131941.)<\/h2>\n\n\n\n

Nakon raspada Austro-Ugarske, Hrvatska ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija). Vojska ove dr\u017eave bila je primarno pod srpskom dominacijom, s ograni\u010denim hrvatskim utjecajem. Tijekom me\u0111uratnog razdoblja i po\u010detka Drugog svjetskog rata (1941.) ova vojska bila je zadu\u017eena za obranu teritorija, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n

Centralizirani monarhisti\u010dki sustav Kraljevine Jugoslavije \u010desto je marginalizirao Hrvate, \u0161to je izazivalo napetosti. Vojska je bila instrument unitaristi\u010dke politike, \u0161to je dovodilo do otpora me\u0111u Hrvatima. Njezina nesposobnost da se odupre osovinskoj invaziji 1941. dodatno je naru\u0161ila njezin ugled. Danas se ova vojska rijetko povezuje s hrvatskim identitetom, jer je bila vi\u0161e jugoslavenska nego hrvatska.<\/p>\n\n\n\n

Drugi svjetski rat (1941.\u20131945.)<\/h2>\n\n\n\n

Drugi svjetski rat donio je slo\u017een i kontroverzan kontekst za obranu Hrvatske, s vi\u0161e vojnih snaga koje su djelovale na njezinom teritoriju. <\/p>\n\n\n\n

Nakon osovinske invazije u travnju 1941. progla\u0161ena je Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska, pod okriljem nacisti\u010dke Njema\u010dke i fa\u0161isti\u010dke Italije. Usta\u0161ka vojska i domobrani bili su glavne snage NDH, zadu\u017eene za obranu teritorija i provedbu re\u017eimske politike. Usta\u0161ka vojska povezana je s totalitarnim fa\u0161isti\u010dkim re\u017eimom, odgovornim za te\u0161ke zlo\u010dine, uklju\u010duju\u0107i progone Srba, \u017didova, Roma i politi\u010dkih protivnika. Iako je NDH bila prva forma hrvatske dr\u017eavnosti u 20. stolje\u0107u, njezina ideologija i metode suprotstavljaju se dana\u0161njim demokratskim vrijednostima. Domobrani, koji su \u010desto bili manje ideolo\u0161ki motivirani, ipak su djelovali unutar istog re\u017eima, \u0161to komplicira njihovu ulogu u hrvatskoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Partizani<\/strong>, predvo\u0111eni Josipom Brozom Titom<\/strong>, bili su antifa\u0161isti\u010dki pokret koji je djelovao diljem Jugoslavije, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku. Hrvati su \u010dinili zna\u010dajan dio partizanskih snaga, posebice u Dalmaciji i drugim regijama. Partizani su se borili protiv fa\u0161izma i za oslobo\u0111enje, \u0161to je u skladu s dana\u0161njim antifa\u0161isti\u010dkim vrijednostima. Me\u0111utim, njihova komunisti\u010dka ideologija i kasnija uspostava totalitarno-autoritarnog re\u017eima u Jugoslaviji izazivaju podijeljene osje\u0107aje. Njihova uloga u obrani Hrvatske bila je zna\u010dajna, ali \u010desto se percipira kroz prizmu jugoslavenskog, a ne isklju\u010divo hrvatskog identiteta.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Jugoslavenska narodna armija (1945.\u20131991.)<\/h2>\n\n\n\n

Nakon Drugog svjetskog rata, Hrvatska je bila dio socijalisti\u010dke Jugoslavije, a JNA je bila zadu\u017eena za obranu cijele dr\u017eave, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku. JNA je bila multinacionalna, ali s vremenom je postala sve vi\u0161e dominirana srpskim kadrom.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n

JNA je u po\u010detku bila simbol antifa\u0161isti\u010dke pobjede, ali tijekom raspada Jugoslavije (1990.\u20131991.) postala je agresorska sila u Hrvatskoj, podr\u017eavaju\u0107i srpske pobunjenike. Ova promjena uloge u\u010dinila ju je suprotnom hrvatskim interesima, a njezina povezanost s komunisti\u010dkim re\u017eimom dodatno je ote\u017eava njezinu prihvatljivost u dana\u0161njem demokratskom kontekstu.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
JNA je 23. listopada 1991. promijenila svoj naziv i simbole<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Domovinski rat (1991.\u20131998.)<\/h2>\n\n\n\n

Tijekom Domovinskog rata, Republika Hrvatska osnovala je vlastite oru\u017eane snage \u2013 Hrvatsku vojsku<\/strong> (HV) \u2013 s ciljem obrane dr\u017eavne neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti od napada Jugoslavenske narodne armije (JNA) te srpskih paravojnih formacija. Uz HV, klju\u010dnu ulogu u obrambenim djelovanjima imale su i policijske snage te dragovolja\u010dke jedinice koje su \u010desto djelovale na lokalnoj razini i bile izraz spontanog otpora agresiji.<\/p>\n\n\n\n

Hrvatska vojska, kao institucija, postala je simbol borbe za neovisnost, samoodre\u0111enje i izgradnju demokratskog poretka, a u kolektivnoj memoriji hrvatskoga dru\u0161tva zauzima sredi\u0161nje mjesto u narativu o stvaranju suvremene hrvatske dr\u017eave. No, njezina je uloga, posebice u kontekstu rata u Bosni i Hercegovini, vi\u0161eslojna i predmet brojnih politi\u010dkih, pravnih i historiografskih rasprava. S jedne strane, HV je pru\u017eala za\u0161titu hrvatskom stanovni\u0161tvu u Bosni i Hercegovini i podr\u0161ku Hrvatskom vije\u0107u obrane (HVO), oru\u017eanoj formaciji bosanskohercegova\u010dkih Hrvata. S druge strane, u razdoblju od 1992. do 1994. zabilje\u017eeni su sukobi izme\u0111u HVO-a i bo\u0161nja\u010dkih snaga, uklju\u010duju\u0107i te\u0161ke borbe u La\u0161vanskoj dolini i Mostaru, koji su rezultirali ozbiljnim kr\u0161enjima me\u0111unarodnog humanitarnog prava.<\/p>\n\n\n\n

HV je u tom kontekstu pru\u017eala logisti\u010dku, organizacijsku i vojnu pomo\u0107 HVO-u, osobito na podru\u010djima Hercegovine i sredi\u0161nje Bosne. Sukob s bo\u0161nja\u010dkim snagama zavr\u0161io je Washingtonskim sporazumom 1994. godine, kojim je uspostavljeno savezni\u0161tvo izme\u0111u Hrvata i Bo\u0161njaka protiv zajedni\u010dkog neprijatelja \u2013 snaga bosanskih Srba. Ova promjena smjera politike i ratne strategije imala je klju\u010dan utjecaj na tijek i zavr\u0161etak rata u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d legitimnosti obrambenih ciljeva HV-a, pojedine vojne operacije, osobito tijekom zavr\u0161ne faze rata, uklju\u010duju\u0107i operaciju “Oluja” iz kolovoza 1995., dovele su do ozbiljnih optu\u017ebi za ratne zlo\u010dine. Dokumentirani su slu\u010dajevi plja\u010dke, paljenja civilnih objekata i ubojstava civila, uglavnom srpske nacionalnosti, na oslobo\u0111enim podru\u010djima. Zbog tih doga\u0111aja, Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju (ICTY) pokrenuo je kazneni progon protiv pojedinih visokih du\u017enosnika Hrvatske vojske. Me\u0111u najistaknutijima bio je slu\u010daj generala Ante Gotovine, koji je prvostupanjskom presudom bio osu\u0111en, ali je 2012. godine pravomo\u0107nom odlukom oslobo\u0111en svih optu\u017ebi.<\/p>\n\n\n\n

U kontekstu sukoba u Bosni i Hercegovini, pojedini zlo\u010dini koje su po\u010dinile postrojbe HVO-a uz podr\u0161ku HV-a dodatno su opteretili hrvatsko-bo\u0161nja\u010dke odnose i utjecali na me\u0111unarodni imid\u017e Hrvatske. Posebno se isti\u010de masakr bo\u0161nja\u010dkih civila u Ahmi\u0107ima 1993. godine, koji je kasnije bio predmet su\u0111enja pred ICTY-jem u tzv. predmetu “Prli\u0107 i ostali”. Su\u0111enja u Den Haagu doprinijela su utvr\u0111ivanju individualne kaznene odgovornosti, ali su i otvorila pitanje politi\u010dke i vojne odgovornosti Republike Hrvatske u kontekstu ratnih zbivanja izvan njezinih granica.<\/p>\n\n\n\n

U hrvatskom dru\u0161tvu i dalje prevladava percepcija Hrvatske vojske kao temeljne snage u ostvarenju neovisnosti i demokracije. Ipak, demokratski izgra\u0111eni identitet suvremene Hrvatske pretpostavlja i eti\u010dku obvezu suo\u010davanja s vlastitom ratnom pro\u0161lo\u0161\u0107u. Priznavanje po\u010dinjenih zlo\u010dina, uz uva\u017eavanje uloge HV-a u obrani zemlje, klju\u010dno je za promicanje kulture sje\u0107anja temeljene na istini, pravdi i pomirenju, kao i za ja\u010danje demokratskih vrijednosti u dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n

Napomena za nastavu<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Ova tema omogu\u0107uje ostvarivanje sljede\u0107ih odgojno-obrazovnih ishoda<\/strong> u 4. razredu gimnazije:<\/p>\n\n\n\n