{"id":12007,"date":"2025-02-19T18:20:00","date_gmt":"2025-02-19T17:20:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=12007"},"modified":"2025-07-13T22:42:33","modified_gmt":"2025-07-13T20:42:33","slug":"logor-smrti-majdanek","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2025\/logor-smrti-majdanek\/","title":{"rendered":"Logor smrti Majdanek"},"content":{"rendered":"\n

Koncentracijski logor Majdanek bio je nacisti\u010dki koncentracijski i logor smrti <\/strong>smje\u0161ten na rubu grada Lublina u okupiranoj Poljskoj. Logor je zapo\u010deo s radom 1. listopada 1941. i ostao operativan do 22. srpnja 1944., kada ga je Crvena armija oslobodila zatekav\u0161i ga gotovo netaknutim. Premda je prvotno uspostavljen radi prisilnog rada Majdanek je ubrzo postao i logor smrti \u2013 mjesto masovnog ubijanja u sklopu Holokausta i nacisti\u010dke politike \u201ekona\u010dnog rje\u0161enja\u201c. Kroz logor je pro\u0161lo oko 150 000 logora\u0161a razli\u010ditih nacionalnosti, a aktualna istra\u017eivanja procjenjuju da je ondje stradalo pribli\u017eno 78 000 ljudi. <\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Osnivanje logora<\/h2>\n\n\n\n

Planovi za osnivanje logora u okolici Lublina nastali su ubrzo nakon njema\u010dkog napada na SSSR 1941. Heinrich Himmler<\/strong>, \u0161ef SS-a, posjetio je Lublin u srpnju 1941. i tom prilikom nalo\u017eio lokalnom SS vo\u0111i Odilu Globoczniku<\/strong> da izgradi veliki logor za smje\u0161taj 25 000 sovjetskih ratnih zarobljenika. Odluka je donesena u kontekstu golemog priljeva zarobljenika s Isto\u010dnog boji\u0161ta i potrebe za radnom snagom i prostorom za internaciju neprijatelja Tre\u0107eg Reicha. Po\u010detni kapacitet ubrzo je pove\u0107an. Nakon bitke kod Kijeva i daljnjeg rasta broja zarobljenika, planirana veli\u010dina logora pro\u0161irena je najprije na 50 000 mjesta, potom na 125 000 (u studenome 1941.), a do o\u017eujka 1942. \u010dak na 250 000 mjesta<\/strong> za zarobljenike. Ipak, ti grandiozni planovi nikada nisu potpuno ostvareni jer logor nikada nije istodobno dr\u017eao vi\u0161e od 50 000 ljudi, a prosje\u010dan broj zatvorenika bio je znatno manji.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"
Lokacija logora Majdanek<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Izgradnja logora zapo\u010dela je 1. listopada 1941.<\/strong> Prvi radnici bili su skupina od oko 150 \u017eidovskih prisilnih radnika iz drugih logora u Lublinu, a ubrzo im je pridru\u017eeno oko 2000 sovjetskih ratnih zarobljenika. Uvjeti gradnje bili su izuzetno te\u0161ki. Logora\u0161i su radili pod vedrim nebom bez skloni\u0161ta, trpjeli su glad i zimu te su bili izlo\u017eeni zaraznim bolestima. Ve\u0107 do sredine studenoga 1941. od 2000 dovedenih sovjetskih zarobljenika pre\u017eivjelo je samo 500, od kojih je mnoge iscrpila bolest i neuhranjenost. U prosincu 1941. u logoru je izbila epidemija tifusa koja je pokosila preostale radnike. Do sije\u010dnja 1942. gotovo svi inicijalni graditelji logora bili su mrtvi. Zbog toga su gra\u0111evinski radovi privremeno obustavljeni do prolje\u0107a 1942., kada pristi\u017eu nove skupine zatvorenika te se logor postupno dovr\u0161ava.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Zra\u010dna snimka dijela logora Majdanek<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Paralelno s time, mijenjao se i kontekst uporabe logora. Tijekom 1942. nacisti zapo\u010dinju Operaciju Reinhardt<\/strong>, tajni plan masovnog uni\u0161tenja preostalih \u017didova u Generalnoj guberniji (okupirana poljska podru\u010dja). U sklopu te operacije izgra\u0111eni su logori smrti Belzec, Sobibor i Treblinka, namijenjeni isklju\u010divo ubijanju ljudi. Iako je Majdanek izvorno bio zami\u0161ljen kao radni logor, zbog velikog broja \u017didova u okolnim getima (Lublin, Var\u0161ava, Krak\u00f3w, Lavov, Zamo\u015b\u0107) ubrzo je uklju\u010den u Operaciju Reinhardt kao sekundarno mjesto za istrebljenje i logisti\u010dko sredi\u0161te. Ve\u0107 krajem o\u017eujka 1942. logor je djelomi\u010dno prenamijenjen u logor smrti. Izgra\u0111ene su plinske komore, a od tog trenutka zatvorenici u Majdaneku bivaju ne samo izrabljivani radom nego i masovno ubijani. Logor je slu\u017ebeno nazivan Konzentrationslager Lublin<\/strong> (Koncentracijski logor Lublin), no u narodu je ve\u0107 1941. dobio nadimak \u201cMajdanek\u201d (\u0161to zna\u010di mali Majdan) prema obli\u017enjem predgra\u0111u Majdan Tatarski.<\/p>\n\n\n\n

Upravna struktura logora i odgovorne osobe<\/h2>\n\n\n\n

Upravom logora rukovodio je SS preko svoje posebne jedinice za koncentracijske logore SS-Totenkopfverb\u00e4nde. Na \u010delu hijerarhije nalazio se zapovjednik logora (komandant), koji je imao sveukupnu kontrolu nad logorskim osobljem, sigurno\u0161\u0107u i svakodnevnim radom logora. Tijekom rada Majdaneka izmijenjalo se pet zapovjednika:<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\"\"
Karl-Otto Koch<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Karl–<\/strong>Otto Koch<\/strong> (zapovjednik od rujna 1941. do kolovoza 1942.) postavljen da uspostavi logor na temelju ranijeg iskustva u zapovijedanju logorom Buchenwald. Koch je 1945. uhi\u0107en i osu\u0111en od strane samog SS-a zbog korupcije i ubojstava zatvorenika iz osobnih pobuda; strijeljan je u travnju 1945. Ilse Koch, njegova druga supruga, poznata je i kao Vje\u0161tica iz Buchenwalda<\/em>, gdje je sudjelovala u torturi logora\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

Martin Gottfried Weiss<\/strong> (studeni 1943. \u2013 svibanj 1944.) pred kraj rata premje\u0161ten iz Dachaua. Nakon rata osu\u0111en je na smrt pred ameri\u010dkim vojnim sudom u Dachau i obje\u0161en u svibnju 1946. g.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n

Max Koegel <\/strong>(kolovoz \u2013 studeni 1942.) prethodno slu\u017eio u nekoliko drugih logora. Nakon rata po\u010dinio je samoubojstvo dan nakon uhi\u0107enja 1946. godine.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"
Hermann Florstedt<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Hermann Florstedt <\/strong>(studeni 1942. \u2013 listopad 1943.) zapovjednik za \u010dijeg su mandata po\u010dinjeni masovni pokolji 1943. I Florstedt je 1945. bio uhi\u0107en od SS-a zbog kra\u0111e imovine \u017ertava. Osu\u0111en je na smrt, ali njegovo pogubljenje 5. travnja 1945. nije potvr\u0111eno i njegova sudbina je nepoznata.<\/p>\n\n\n\n

Arthur Liebehenschel<\/strong> (svibanj \u2013 22. srpnja 1944.) posljednji zapovjednik Majdaneka, prethodno kratko zapovijedao dijelom logora Auschwitz. Nakon rata osu\u0111en je u Krakovu te obje\u0161en 1948. zbog ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Uz zapovjednike, va\u017enu ulogu imao je zamjenik zapovjednika, koji je u praksi vodio administrativne poslove. Najpoznatiji je bio SS-Obersturmf\u00fchrer Anton Thernes koji je ostao u logoru do samog kraja te nije uspio uni\u0161titi inkriminiraju\u0107e dokaze prije dolaska Crvene armije. Uhi\u0107en je i obje\u0161en u prosincu 1944. nakon su\u0111enja u Lublinu. Zapovjednik je imao niz pomo\u0107nika i \u0161efova odsjeka \u2013 za rad, za \u010duvare, za evidenciju, lije\u010dnike SS-a itd. Cjelokupno osoblje logora pripadalo je SS-u, a broj\u010dano je variralo. Prema poslijeratnim istra\u017eivanjima, identificirano je 1037 pripadnika osoblja SS-a koji su slu\u017ebovali u Majdaneku tijekom njegova postojanja (uklju\u010duju\u0107i i one u pripojenim podlogorima). Pored njema\u010dkog osoblja, u \u010duvanju logora pomagali su i pomo\u0107ni stra\u017eari \u2013 regrutirani uglavnom me\u0111u biv\u0161im sovjetskim ratnim zarobljenicima ukrajinskog podrijetla, obu\u010davani u obli\u017enjem centru Trawniki. Ti \u201eTrawniki stra\u017eari\u201c sudjelovali su u vanjskom osiguranju logora i u nekim masovnim strijeljanjima.<\/p>\n\n\n\n

Specifi\u010dnost Majdaneka bila je i u tome \u0161to je od listopada 1942. u logoru slu\u017eilo \u017eensko pomo\u0107no osoblje SS-a \u2013 nadzornice (Aufseherinnen<\/em>), zadu\u017eene za \u010duvanje \u017eenskih baraka. Me\u0111u njima su bile zloglasne stra\u017earke poput Elsa Ehrich, Hermine Braunsteiner, Hildegard L\u00e4chert i druge. Vi\u0161e tih \u017eena kasnije je osu\u0111eno za ratne zlo\u010dine.<\/p>\n\n\n\n

U upravnom smislu, Majdanek je isprva potpadao pod nadle\u017enost Globocnikova ureda u Lublinu (koji je koordinirao Operaciju Reinhardt). U travnju 1943. formalno je preimenovan u koncentracijski logor (KL) Lublin i uklju\u010den u sustav koncentracijskih logora pod upravom Glavnog upravnog i ekonomskog ureda SS-a (WVHA). Od jeseni 1943. njemu su priklju\u010deni i okolni radni logori (npr. Budzyn, Trawniki, Poniatowa i dr.) kao podlogori Majdaneka, \u010dime je zapovjednik Majdaneka preuzeo nadzor nad cijelim sustavom logora u okolici Lublina.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

\u017drtve<\/h2>\n\n\n\n

Kroz Majdanek je od 1941. do 1944. pro\u0161lo vi\u0161e desetaka tisu\u0107a ljudi razli\u010ditih nacionalnosti i statusa. To\u010dan broj logora\u0161a nije mogu\u0107e utvrditi zbog nepotpune dokumentacije, no suvremene procjene govore o oko 150 000 <\/strong>registriranih logora\u0161a koji su u nekom trenutku bili pritvoreni u logoru. Najve\u0107u skupinu \u010dinili su \u017didovi<\/strong>, primarno poljski \u017didovi iz get\u00e2 u Generalnoj guberniji, ali i deportirani \u017didovi iz drugih europskih zemalja pod nacisti\u010dkom kontrolom (Njema\u010dke, \u010ce\u0161ke, Slova\u010dke, Nizozemske, Francuske, Belgije, Gr\u010dke i sa podru\u010dja biv\u0161eg SSSR-a). \u017didovski zatvorenici u Majdanek stizali su i iz drugih logora. Primjerice, nakon gu\u0161enja ustanka u Var\u0161avskom getu 1943. dio pre\u017eivjelih \u017didova privremeno je poslan u Majdanek kao radna snaga. <\/p>\n\n\n\n

Drugu veliku skupinu \u010dinili su Poljaci<\/strong>. Me\u0111u njima je bilo politi\u010dkih zatvorenika<\/strong> (\u010dlanova pokreta otpora, intelektualaca i dr.), ali i talaca, te cijelih obitelji poljskih seljaka iz regije Zamo\u015b\u0107 koji su bili deportirani u sklopu njema\u010dke kolonizacijske akcije (etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja toga kraja 1942.\u201343.). <\/p>\n\n\n\n

U logoru je bio znatan broj sovjetskih ratnih zarobljenika<\/strong>, osobito u prvim fazama \u2013 upravo su oni \u010dinili jezgru prvih zato\u010denika i prisilnih radnika na izgradnji logora, a kasnije su stizale i nove skupine zarobljenih vojnika Crvene armije (neki su naknadno klasificirani kao \u201ccivilni radnici\u201d ili su pak likvidirani kao \u201eneupotrebljivi\u201c kad bi onemo\u0107ali). <\/p>\n\n\n\n

Osim \u017didova, Poljaka i Sovjeta, u manjim brojevima bili su prisutni i zatvorenici drugih nacionalnosti<\/strong> \u2013 Bjelorusi, Ukrajinci, Rusi<\/strong>, ali i odre\u0111eni broj zapadnoeuropskih zato\u010denika<\/strong> (npr. Francuza, Talijana, Nizozemaca) te Jugoslavena i \u010cehoslovaka<\/strong>, \u0161to svjedo\u010di o internacionalnom karakteru nacisti\u010dkog sustava logora. U posebnim kategorijama bilo je ne\u0161to Roma i Sinta<\/strong>, zatim njema\u010dkih i poljskih kriminalnih zatvorenika<\/strong> i osu\u0111enika, pa \u010dak i nekoliko homoseksualaca<\/strong> ili svjedoka Jehovinih<\/strong>, premda su te skupine broj\u010dano bile malobrojne u usporedbi s glavnim grupama \u017ertava.<\/p>\n\n\n\n

U logisti\u010dkom smislu, Majdanek je imao i funkciju tranzitnog i skladi\u0161nog centra. Tijekom Operacije Reinhardt, ondje su privremeno dopremani vi\u0161kovi zatvorenika iz pretrpanih logora smrti Belzec, Sobibor i Treblinka. Tako\u0111er, ogromne koli\u010dine oduzete imovine \u017ertava (odje\u0107e, obu\u0107e, dragocjenosti) bile su sortirane i \u010duvane u skladi\u0161tima u Majdaneku, prije slanja u Njema\u010dku ili podjele me\u0111u okupacijskim vlastima. Jedan od potresnih simbola logora do danas su hrpe cipela zato\u010denika \u2013 desetci tisu\u0107a pari obu\u0107e prona\u0111ene nakon oslobo\u0111enja, svjedo\u010danstvo razmjera zato\u010deni\u0161tva. Dio te zbirke uni\u0161ten je u po\u017earu 2010., ali znatan dio i dalje je izlo\u017een u memorijalnom muzeju.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Utvr\u0111ivanje ukupnog broja \u017ertava Majdaneka pokazalo se slo\u017eenim zadatkom koji je godinama bio predmet historiografskih rasprava. Razlog tome su fragmentarni sa\u010duvani podaci, propagandne brojke neposredno nakon rata te razli\u010dite metodologije istra\u017eiva\u010da. Danas se, na temelju najnovijih istra\u017eivanja i dokumenata, slu\u017ebeno procjenjuje da je u Majdaneku stradalo oko 78 000 ljudi, od \u010dega pribli\u017eno 59 000 \u017didova, a ostatak \u010dine uglavnom Poljaci, te manji broj sovjetskih zarobljenika i drugih. Ovu brojku utvrdio je povjesni\u010dar Tomasz Kranz<\/strong> 2005. godine, nakon analize dostupnih njema\u010dkih transportnih dokumenata (uklju\u010duju\u0107i otkri\u0107e tzv. H\u00f6fleova telegrama iz 1942. koji daje podatke o deportacijama u logore Akcije Reinhardt). Kranzov rad revidirao je ranije precijenjene brojke i uskladio se s demografskim procjenama gubitaka \u017eidovske zajednice u Lubelskoj oblasti. Moderna istra\u017eivanja pokazuju i da je oko 150 000 ljudi ukupno bilo zato\u010deno u logoru tijekom njegovih 34 mjeseca postojanja, ali mnogi od njih nisu svi tu i ubijeni \u2013 neki su preba\u010deni u druge logore ili su pre\u017eivjeli do oslobo\u0111enja. <\/p>\n\n\n\n

S druge strane, ranije historiografske procjene znatno su varirale i bile osjetno ve\u0107e. Poljski istra\u017eitelj Zdzis\u0142aw \u0141ukaszkiewicz je ve\u0107 1948. procijenio broj \u017ertava na oko 360 000. Ta se brojka temeljila na pretpostavkama o kapacitetu logora i iskazima svjedoka neposredno nakon rata, u uvjetima ograni\u010denog pristupa dokumentima. 1992. godine, povjesni\u010dar Czes\u0142aw Rajca, zaposlenik muzeja Majdanek, iznio je procjenu od oko 235 000 \u017ertava. Ta je brojka dugo godina bila navo\u0111ena u postavu muzeja. Obje ove procjene danas se smatraju pretjeranima \u2013 Rajca osobno dr\u017ei da je novoutvr\u0111enih ~78 000 \u201enevjerojatno niska\u201c brojka, ali ju je Muzejsko vije\u0107e prihvatilo uz odre\u0111enu rezervu, \u010dekaju\u0107i daljnje dokaze. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Prisilni rad logora\u0161a<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Dodatno, sovjetski izvori davali su ekstremno visoke brojke odmah nakon oslobo\u0111enja, \u0161to je imalo propagandnu svrhu. Na N\u00fcrnber\u0161kom procesu 1946. sovjetski tu\u017eitelji tvrdili su da je u Majdaneku ubijeno 400 000 \u017didova, odnosno ukupno oko 1 500 000 ljudi razli\u010ditih nacionalnosti. \u010cak je i nezavisni kanadski novinar Raymond A. Davies, nakon posjeta logoru u kolovozu 1944., telegrafski javio da je ondje ubijeno \u201e1 000 000 \u017didova i 500 000 drugih\u201c. Te vrlo napuhane brojke odra\u017eavale su \u0161ok i u\u017eas prvih svjedoka, ali nisu bile utemeljene na \u010dvrstim podacima te ih povjesni\u010dari nisu uzeli ozbiljno.<\/p>\n\n\n\n

Razlike me\u0111u procjenama posljedica su razli\u010ditih metodologija i dostupnosti izvora. Sovjetske brojke oslanjale su se na krajnje simplificirane metode (poput kapaciteta krematorija ili ideolo\u0161ke koristi propagande). Kasniji istra\u017eiva\u010di nastojali su koristiti \u0161to vi\u0161e dokaznog materijala: od sa\u010duvanih logorskih evidencija i transportnih lista do demografskih podataka o nestalima. Ra\u010dunica Raula Hilberga, pionira historiografije Holokausta, jo\u0161 1961. do\u0161la je do brojke od 50 000 ubijenih \u017didova u Majdaneku, \u0161to se pokazalo zapanjuju\u0107e bliskim kona\u010dnim rezultatima (kada se doda i ne\u017eidovske \u017ertve, ukupno ~78.000). <\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nja znanost prihva\u0107a Kranzovu procjenu ~78.000 kao najvjerodostojniju, uz napomenu da bi se s novim otkri\u0107ima dokumentacije broj mogao neznatno korigirati. No u svakom slu\u010daju, razmjer zlo\u010dina ostaje ogroman \u2013 Majdanek je mjesto stradanja desetaka tisu\u0107a nevinih ljudi te zna\u010dajan segment ukupnog broja \u017ertava Holokausta u Poljskoj.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Postupanje prema logora\u0161ima<\/h2>\n\n\n\n

\u017divotni uvjeti u Majdaneku bili su iznimno okrutni i surovi, sli\u010dni onima u drugim nacisti\u010dkim koncentracijskim logorima, iako s nekim specifi\u010dnostima. Zatvorenici su bili smje\u0161teni u drvenim barakama ogra\u0111enim dvostrukom bodljikavom \u017eicom pod visokim naponom, uz stra\u017earske tornjeve du\u017e perimetra. <\/p>\n\n\n\n

Logor je bio podijeljen u vi\u0161e odvojenih cjelina (polja) \u2013 ukupno pet ogra\u0111enih sekcija \u2013 unutar kojih su se nalazile barake za spavanje, apel-plac<\/em> (prostor za postrojavanje i prozivu), pomo\u0107ne zgrade (kuhinja, praonica, spremi\u0161ta) i objekti za mu\u010denje i ubijanje (poput plinskih komora i vje\u0161ala). <\/p>\n\n\n

\n
\"Pogled
Pogled na Polje III u godini nakon oslobo\u0111enja<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Svakodnevni \u017eivot logora\u0161a bio je obilje\u017een re\u017eimom iscrpljuju\u0107eg rada, gladi, straha i nasilja. Dan je zapo\u010dinjao ranojutarnjim apelom \u2013 postrojavanjem i prebrojavanjem zatvorenika, koji je \u010desto trajao satima na otvorenom bez obzira na vremenske prilike. Nakon apela, logora\u0161i su bili raspore\u0111ivani na radne zadatke.<\/p>\n\n\n\n

Mnogi zatvorenici bili su anga\u017eirani na gra\u0111evinskim radovima unutar logora (dogradnja baraka, iskopavanje jarkova, odr\u017eavanje infrastrukture). Ovi poslovi bili su posebno te\u0161ki u ranim mjesecima logora (1941.\u201342.) kada nije bilo osnovnih alata ni skloni\u0161ta, \u0161to je dovelo do visoke smrtnosti graditelja.<\/p>\n\n\n\n

Druga skupina bila je uposlena u obli\u017enjim industrijskim pogonima pod kontrolom SS-a. Nedaleko logora nalazila se tvornica oru\u017eja i municije Steyr-Daimler-Puch, gdje je radilo vi\u0161e stotina zato\u010denika u sklopu njema\u010dkih ratnih napora. Rad u tvornici bio je te\u017eak i opasan, a radnici su bili izgladnjivani i \u010desto izlo\u017eeni sabota\u017eama i odmazdama.<\/p>\n\n\n\n

Unutar logora postojale su radionice i pogoni za potrebe SS-a: stolarske, bravarske, kroja\u010dke i postolarske radionice gdje su zatvorenici popravljali odje\u0107u, obu\u0107u i opremu, praonice rublja i sli\u010dno. Zatvorenici su tako\u0111er sortirali i popravljali predmete oduzete \u017didovima \u2013 odje\u0107u, igra\u010dke, posu\u0111e \u2013 \u0161to je za mnoge bio psihi\u010dki mu\u010dan posao, dok su istodobno SS-ovci profitirali od plja\u010dke \u017eidovske imovine.<\/p>\n\n\n\n

Jedan dio zato\u010denika bio je zadu\u017een za radove oko krematorija i u Sonderkommandu <\/em>\u2013 oni su morali odvoziti le\u0161eve, iskapati masovne grobnice i paliti tijela na otvorenim loma\u010dama ili u krematorijskim pe\u0107ima. To je bio fizi\u010dki i psihi\u010dki najstra\u0161niji \u201eposao\u201c u logoru, a ti su zatvorenici povremeno likvidirani kako ne bi ostali svjedoci.<\/p>\n\n\n\n

Uvjeti rada bili su robovski. Radilo se od zore do mraka, s minimalnim prekidima. Hrana je bila krajnje oskudna \u2013 komad crnog kruha i tanjur vodene juhe dnevno \u2013 nedovoljno za pre\u017eivljavanje. Zatvorenici su patili od stalne gladi i pothranjenosti; mnogi su umirali od izgladnjivanja nakon tjedana i mjeseci polagane agonije. Odje\u0107a je bila neadekvatna (ljeti prljava i izno\u0161ena, zimi nedovoljno topla), higijenski uvjeti gotovo nepostoje\u0107i, \u0161to je dovodilo do \u010destih epidemija bolesti (tifus, dizenterija, tuberkuloza). Lije\u010dni\u010dke skrbi prakti\u010dno nije bilo \u2013 u logorskoj \u201cbolni\u010dkoj\u201d baraci bila su tek mjesta gdje bi bolesnici \u010dekali smrt ili bili selektirani za likvidaciju. <\/p>\n\n\n\n

Re\u017eim kazni i terora u Majdaneku bio je neumoljiv. SS-ovci i nadzornici su svakodnevno primjenjivali fizi\u010dko nasilje. Logora\u0161i su tu\u010deni kundacima, bi\u010devima i pendrecima iz najbezna\u010dajnijih razloga ili radi zastra\u0161ivanja. Mu\u010denja su bila u\u010destala \u2013 primjerice, vje\u0161anje zatvorenika na stupovima za vezane ruke, kle\u010danje na kamenju satima, bi\u010devanje pred drugim zatvorenicima i dr. Svako kr\u0161enje pravila (poput poku\u0161aja kra\u0111e hrane, pa i iscrpljenost protuma\u010dena kao lijenost) ka\u017enjavalo se okrutno, \u010desto pogubljenjem pred strojem. Posebno su ozlogla\u0161eni bili pse\u0107i napadi \u2013 dresirani logorski psi pu\u0161tani su na zatvorenike da ih raskomadaju. Svakodnevica je bila ispunjena i psiholo\u0161kim zlostavljanjem: poni\u017eavanja, stalni strah od prozivke na \u201cselekciju\u201d (izdvajanje onih preslabih za rad, koji bi potom bili ubijeni) i potpun gubitak dostojanstva sustavno su lomili volju logora\u0161a. <\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d svemu, postojali su fragmenti humanosti i otpora. Zatvorenici su potajno uspostavljali me\u0111usobnu solidarnost \u2013 dijelili su oskudnu hranu, pomagali bolesnijima, organizirali vjerske obrede ili kulturne aktivnosti u najve\u0107oj tajnosti. Zbog blizine grada Lublina, neki su uspjeli uspostaviti ograni\u010deni kontakt s vanjskim svijetom. Civilni radnici koji su radili u logoru krijum\u010darili su pisma i poruke za zato\u010denike. Ova krijum\u010darena pisma (njih preko deset tisu\u0107a) sa\u010duvana su i danas u arhivu muzeja Majdanek, pru\u017eaju\u0107i dirljiv uvid u osje\u0107aje i nade logora\u0161a. Od velja\u010de 1943. nacisti su dopustili da Poljski Crveni kri\u017e i humanitarne organizacije dostavljaju ograni\u010dene pakete pomo\u0107i pojedinim zatvorenicima. Dokumentirano je 10.300 isporuka hrane i potrep\u0161tina koje su primili logora\u0161i poimence. Iako ti paketi nisu mogli spasiti ve\u0107inu, ponekad su zna\u010dili razliku izme\u0111u \u017eivota i smrti za pojedince, osobito za poljske zatvorenike \u010dije su obitelji ili Crveni kri\u017e uspjeli poslati hranu.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Mehanizmi i uzroci smrti u logoru<\/h2>\n\n\n\n

Stope smrtnosti u Majdaneku bile su izrazito visoke od samog po\u010detka, a zatvorenici su umirali uslijed kombinacije brutalnih uvjeta i smi\u0161ljene politike ubijanja. Glavni uzroci smrti mogu se podijeliti na neizravne (posljedice \u017eivotnih uvjeta) i izravne, namjerne likvidacije.<\/p>\n\n\n\n

Neizravni uzroci smrti bili su integralni dio nacisti\u010dkog plana \u201eistrebljenja kroz rad\u201c (<\/strong>Vernichtung durch Arbeit<\/em>)<\/strong>. Tisu\u0107e logora\u0161a podlegle su gladi, kroni\u010dnoj pothranjenosti i dehidraciji; organizam iscrpljen te\u0161kim radom i mr\u0161avom prehranom \u010desto nije mogao izdr\u017eati dulje od nekoliko tjedana ili mjeseci. Bolesti su harale logorom \u2013 posebno su smrtonosne bile epidemije pjegavog tifusa, koje su u vi\u0161e navrata (zima 1941.\/42., kasnije 1943.) desetkovale logora\u0161e. Nedostatak higijene i lije\u010dni\u010dke skrbi zna\u010dio je da je i najmanja rana ili infekcija mogla postati smrtonosna. Mnogi su umrli od smrzavanja zimi (zbog tankih odora i boravka vani na apelima satima) ili od toplotnog udara ljeti. Logora\u0161i su tako\u0111er sustavno premla\u0107ivani i mu\u010deni, \u0161to je dovodilo do smrti ili trajnih ozljeda. Ubijanje gla\u0111u, radom i bole\u0161\u0107u bilo je zapravo dio logorske rutine \u2013 \u010din namjernog zanemarivanja koji je nacisti\u010dko osoblje svjesno provodilo kao metodu istrebljenja.<\/p>\n\n\n\n

Pored toga, nacisti su u Majdaneku provodili i izravna masovna pogubljenja. Ve\u0107 od prolje\u0107a 1942. zabilje\u017eena su strijeljanja velikih skupina zato\u010denika, osobito bolesnih sovjetskih zarobljenika i onih nesposobnih za rad. U logoru su postojala dva vje\u0161ala, gdje su vr\u0161ene javne egzekucije zatvorenika (\u010desto iz odmazde za sabota\u017ee ili poku\u0161aje bijega). Me\u0111utim, najmasovnije ubojice bile su plinske komore i strijelja\u010dki vodovi.<\/p>\n\n\n\n

Majdanek je bio opremljen s vi\u0161e plinskih komora<\/strong> (najmanje dvije operativne zgrade s komorama) koje su po\u010dele raditi oko rujna 1942. Komore su bile relativno male betonske prostorije, prikrivene izgledom tu\u0161-kabina. U njima je kori\u0161ten Zyklon B<\/strong> \u2013 pesticid na bazi cijanovodika u obliku kristalnih kuglica, identi\u010dan onome kojim se masovno ubijalo u Auschwitzu. Postojao je i drugi objekt u kojem su se Zyklonom B dezinficirale odje\u0107a i posteljina (tzv. \u201eodjel za dekontaminaciju\u201c), \u0161to pokazuje dvostruku upotrebu tog plina. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Skladi\u0161te s limenkama Zyklona B<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Kulminacija masovnih ubojstava dogodila se 3. studenog 1943., u operaciji kodnog imena \u201cAktion Erntefest\u201d<\/strong> (\u017detvena sve\u010danost<\/em>). Tog dana je u Majdaneku i okolnim podlogorima izvedeno najve\u0107e jednodevno masovno strijeljanje<\/strong> \u017didova u cijelom razdoblju Holokausta. U samom Majdaneku, jedinice SS-a i pomo\u0107nih stra\u017eara cijelog su dana postrojavale skupine \u017eidovskih zatvorenika pokraj prethodno iskopanih rovova i strijeljale ih mitraljeskom vatrom. Ubili su oko 18 400 \u017didova u jednom danu<\/strong>. Kako bi prikrili vriske i pucnjeve, nacisti su s razglasa pu\u0161tali glasnu glazbu. Pre\u017eivjeli su posvjedo\u010dili da je tlo jo\u0161 dugo \u201edisalo\u201c od gomile zatrpanih, nedovoljno mrtvih tijela. Sljede\u0107eg jutra prona\u0111eno je jo\u0161 25 pre\u017eivjelih \u017didova koji su se bili pritajili; i oni su odmah pogubljeni. Nakon masakra, preostalim zatvorenicima (njih oko 611, me\u0111u kojima 311 \u017eena) nare\u0111eno je da uklone tragove \u2013 izvla\u010de tijela, sla\u017eu odje\u0107u ubijenih i zatrpavaju rovove. Mu\u0161karci iz te skupine ubrzo su i sami likvidirani (poslani su u specijalnu jedinicu Sonderkommando 1005<\/em>), dok su \u017eene transportirane u Auschwitz, gdje su ubijene u plinskim komorama. Poslije \u201eErntefesta\u201c u cijelom Majdaneku ostalo je jedva 71 \u017didov na \u017eivotu od dotada\u0161njih nekoliko tisu\u0107a logora\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

Masovna ubijanja nastavila su se i nakon studenog 1943. iako u manjem opsegu. Od prosinca 1943. do o\u017eujka 1944. bilje\u017ee se tzv. \u201etransporti invalida<\/strong>\u201c \u2013 oko 18 000 zato\u010denika iz drugih logora (bolesnih, ozlije\u0111enih, iscrpljenih do radne nesposobnosti) preba\u010deno je u Majdanek i ubijeno plinom Zyklon B odmah po dolasku. Istodobno su se sporadi\u010dno nastavila i strijeljanja pre\u017eivjelih zatvorenika: npr. 600 ih je strijeljano 21. sije\u010dnja 1944., 180 zatvorenika 23. sije\u010dnja, te jo\u0161 200 u o\u017eujku 1944. (ti podaci potje\u010du iz svjedo\u010danstava, iako nisu svi potkrijepljeni sa\u010duvanim dokumentima). Ubijanje je dakle postalo rutinski dio funkcioniranja logora sve do njegova kraja.<\/p>\n\n\n\n

Naposljetku, nacisti su nastojali prikrivati tragove zlo\u010dina<\/strong> gdje je to bilo mogu\u0107e. Od ljeta 1942. pokrenuta je akcija Sonderkommando 1005 <\/em>\u2013 iskapanje i spaljivanje ve\u0107 pokopanih le\u0161eva u logoru. Zatvorenici su bili prisiljeni otvarati masovne grobnice i paliti posmrtne ostatke na loma\u010dama slo\u017eenim od tra\u010dnica i drva. Pepeo i zdrobljene kosti zatim su rasipani ili plitko zakapani u nastojanju da se izbri\u0161u dokazi masovnih ubojstava. Unato\u010d tim naporima, nakon oslobo\u0111enja logora prona\u0111ene su goleme koli\u010dine pepela i ljudskih ostataka \u2013 dovoljno da se i golim okom razazna razmjer zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Oslobo\u0111enje logora<\/h2>\n\n\n\n

Kako su se savezni\u010dke snage pribli\u017eavale u ljeto 1944., nacisti su poku\u0161ali evakuirati i uni\u0161titi tragove logora, ali djelomi\u010dno neuspje\u0161no. Operacija Bagration<\/strong>, velika sovjetska ofenziva, probila je njema\u010dku frontu i munjevito napredovala kroz isto\u010dnu Poljsku. Do sredine srpnja 1944. Crvena armija pribli\u017eila se Lublinu. Logorska uprava tada je zapo\u010dela \u017eurnu evakuaciju Majdaneka<\/strong>. Tisu\u0107e zatvorenika premje\u0161tene su u druge logore dublje u Njema\u010dku. Oko tisu\u0107u preostalih sposobnih logora\u0161a potjerano je na mar\u0161 smrti<\/strong> prema Auschwitzu. Tek je polovica stigla \u017eiva do odredi\u0161ta dok su ostali umrli putem od iscrpljenosti ili su ubijeni. U \u017eurbi povla\u010denja, SS je 22. srpnja 1944. poku\u0161ao uni\u0161titi neke klju\u010dne objekte u logoru \u2013 novoizgra\u0111eni krematorij s pet pe\u0107i zapaljen je i djelomi\u010dno izgorio, a dokumentacija logora djelomi\u010dno je spaljena. Me\u0111utim, zbog brzog napredovanja Crvene armije i kaosa povla\u010denja, ve\u0107i dio logora ostao je netaknut<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Prve jedinice Crvene armije stigle su pred logor u no\u0107i 22.\/23. srpnja 1944. i do 24. srpnja potpuno zauzele grad Lublin. Majdanek je tako postao prvi veliki koncentracijski logor koji su oslobodile savezni\u010dke snage<\/strong>. Sovjeti su u logoru zatekli samo nekoliko stotina pre\u017eivjelih zatvorenika<\/strong>. Prema izvje\u0161\u0107ima manje od 500<\/strong> ljudi bilo je jo\u0161 \u017eivo u trenutku oslobo\u0111enja. Ve\u0107inom se radilo o bolesnim zatvorenicima koji su ostavljeni jer nisu mogli hodati, te nekolicini sakrivenih. Prizori koje je Crvena armija ondje zatekla svjedo\u010dili su o u\u017easima nacisti\u010dkih zlo\u010dina: logorska infrastruktura \u2013 bodljikave \u017eice, stra\u017earnice, barake \u2013 stajala je uglavnom o\u010duvana. Plinske komore ostale su gotovo netaknute, s tragovima cijanidnih spojeva na zidovima; u krematoriju su prona\u0111ene ljudske kosti i pougljena tijela koja nisu stigla biti uni\u0161tena. U otvorenim poljima logora le\u017eale su hrpe pepela i ljudskih ostataka \u2013 u \u017eurbi povla\u010denja nacisti nisu uspjeli rasuti ili zakopati sav pepeo iz spaljenih le\u0161eva. Sovjetski izvjestitelji pisali su o brdima pepela visine i do metar, koje su pregledavali forenzi\u010dari. U skladi\u0161tima je prona\u0111ena golema koli\u010dina predmeta: preko 800 000 pari cipela logora\u0161a, na tone odje\u0107e, nao\u010dala, dje\u010djih igra\u010daka i drugih osobnih stvari oduzetih \u017ertvama. Ove brojke vidljivo su nadilazile broj pre\u017eivjelih i jasno ukazivale da je kroz logor pro\u0161lo daleko vi\u0161e ljudi nego \u0161to ih je zate\u010deno.<\/p>\n\n\n\n

Sovjetske vlasti odmah su spoznale propagandni i dokazni zna\u010daj tog otkri\u0107a. Ve\u0107 u kolovozu 1944. formirana je specijalna Poljsko-sovjetska istra\u017ena komisija<\/strong> sastavljena od lije\u010dnika, pravnika i novinara, koja je imala zadatak dokumentirati zlo\u010dine u Majdaneku. Komisija je uzela iscrpna svjedo\u010danstva pre\u017eivjelih, forenzi\u010dki obradila mjesto zlo\u010dina (npr. izra\u010dunavala koli\u010dinu pepela kako bi procijenila broj spaljenih tijela) te prikupila materijalne dokaze (plinske komore, limenke Zyklona B, sprave za mu\u010denje). U jesen 1944. objavljeno je prvo izvje\u0161\u0107e koje je potreslo svijet opisom industrije smrti u Majdaneku. Novinari iz savezni\u010dkih zemalja (Britanije, SAD-a) bili su pozvani da obi\u0111u logor i osvjedo\u010de se o strahotama. Time je razbijena svaka sumnja u vjerodostojnost ranijih izvje\u0161\u0107a o nacisti\u010dkim logorima \u2013 Majdanek je bio prezentiran gotovo \u201cu\u017eivo\u201d<\/strong> svijetu. Fotografije plinskih komora, nagomilanih le\u0161eva i pre\u017eivjelih logora\u0161a obi\u0161le su svijet ve\u0107 krajem 1944. i koristile se kao dokaz na su\u0111enjima ratnim zlo\u010dincima.<\/p>\n\n\n\n

Sovjetsku snimku izvje\u0161taja o Majdaneku mo\u017eete potra\u017eiti u SHOP-u<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Za razliku od Auschwitza, gdje su nacisti uspjeli sru\u0161iti plinske komore prije dolaska Crvene armije, u Majdaneku su dokazi genocida ostali o\u010duvani u izvornom stanju<\/strong>. Ova \u010dinjenica dala je Majdaneku posebno mjesto u povijesti \u2013 postao je prvi materijalni dokazni poligon Holokausta. Ve\u0107 u jesen 1944. na podru\u010dju logora osnovan je Muzej na otvorenom<\/strong>, a 1947. poljske su vlasti proglasile Majdanek spomen-podru\u010djem mu\u010deni\u0161tva<\/strong> i za\u0161titile ga zakonom. Time je Majdanek, prakti\u010dki odmah po oslobo\u0111enju, pretvoren iz mjesta zlo\u010dina u mjesto sje\u0107anja i opomene.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Poslijeratna su\u0111enja za zlo\u010dine u Majdaneku<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Nakon zavr\u0161etka rata, po\u010dinitelji zlo\u010dina u Majdaneku izveli su se pred lice pravde u vi\u0161e navrata, premda pravosudni epilog mnogih nije bio posve razmjeran te\u017eini zlo\u010dina. Procesuiranje je po\u010delo vrlo rano, ve\u0107 tijekom rata: odmah po oslobo\u0111enju, poljske i sovjetske vlasti odlu\u010dile su suditi zarobljenom osoblju logora. U Lublinu<\/strong> je u studenome 1944. organizirano prvo su\u0111enje za zlo\u010dine u Majdaneku. Optu\u017eeno je 6 osoba<\/strong> \u2013 \u010detvorica ni\u017eih SS-ovaca (\u010dlanova logorske stra\u017ee) i dvojica logora\u0161a koji su slu\u017eili kao kapoi (privilegirani zatvorenici suradnici). Su\u0111enje je bilo javno i imalo je sna\u017enu simboliku: bilo je to prvo su\u0111enje za nacisti\u010dke zlo\u010dine nad \u017didovima<\/strong> odr\u017eano uop\u0107e. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"\n\t\t\t\n\t\t\t\t\n\t\t\t<\/svg>\n\t\t<\/button>
Poljsko-sovjetska komisija ispituje SS Obersturmf\u00fchrera Anthonyja Thernesa u Majdaneku<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Dokazi o zvjerstvima bili su svje\u017ei, a neki pre\u017eivjeli svjedoci su ve\u0107 tada svjedo\u010dili. Presuda je donesena brzo \u2013 petorica optu\u017eenih progla\u0161eni su krivima za sudjelovanje u ubojstvima i mu\u010denjima (jedan optu\u017eenik po\u010dinio je samoubojstvo tijekom postupka). Dana 3. prosinca 1944.<\/strong> \u010detvorica SS-ovaca i jedan kapo obje\u0161eni su<\/strong> pred logorom, na o\u010digled publike. Ova egzekucija imala je karakter i pravne kazne i moralne osude, a zabilje\u017eena je i na filmskim snimkama.<\/p>\n\n\n\n

U godinama neposredno nakon rata, provedena su jo\u0161 neka su\u0111enja u Poljskoj vezana uz Majdanek. Primjerice, Arthur Liebehenschel<\/strong>, posljednji zapovjednik logora, su\u0111en je zajedno s ostalim osobljem Auschwitza u Krakovu 1947. te osu\u0111en na smrt i pogubljen 1948.. Tako\u0111er, vi\u0161e nadzornica i stra\u017eara uhi\u0107eno je po okon\u010danju rata: zloglasna stra\u017earka Hermine Braunsteiner<\/strong> uspjela je pobje\u0107i u inozemstvo, no Hildegard L\u00e4chert<\/strong> (poznata kao \u201eKrvava Brygida\u201c) uhi\u0107ena je i 1947. osu\u0111ena u Poljskoj na 15 godina zatvora. Elsa Ehrich<\/strong>, zapovjednica \u017eenskog odjela, tako\u0111er je osu\u0111ena na smrt u Poljskoj 1948. i pogubljena. U Poljskoj je ukupno tijekom kasnih 40-ih osu\u0111eno oko 80 biv\u0161ih djelatnika Majdaneka<\/strong>, uglavnom pred okru\u017enim sudovima u Lublinu i Var\u0161avi.<\/p>\n\n\n\n

Najve\u0107i poslijeratni pravni proces vezan uz Majdanek odvijao se, me\u0111utim, desetlje\u0107ima kasnije u Njema\u010dkoj. Tek 1970-ih godina Zapadna Njema\u010dka zapo\u010dinje sustavnije procesuirati biv\u0161e ni\u017ee rangirane naciste, uklju\u010duju\u0107i osoblje logora. Tako je u D\u00fcsseldorfu<\/strong> od 1975. do 1981.<\/strong> odr\u017eano tzv. \u201cTre\u0107e su\u0111enje za Majdanek\u201d<\/strong> (njem. Majdanek-Prozess<\/em>), jedno od najdu\u017eih i najslo\u017eenijih su\u0111enja za nacisti\u010dke zlo\u010dine u poslijeratnoj Njema\u010dkoj. Pred sudom se na\u0161lo 15 optu\u017eenika<\/strong> (biv\u0161ih SS-ovih \u010duvara i djelatnika Majdaneka, uklju\u010duju\u0107i i nekoliko \u017eena \u2013 biv\u0161ih nadzornica). Su\u0111enje je trajalo 474 raspravna dana<\/strong> tijekom gotovo \u0161est godina i uklju\u010dilo je svjedo\u010denja oko 350 svjedoka<\/strong> iz raznih zemalja. Bilo je to jedno od najpra\u0107enijih su\u0111enja te generacije, no suo\u010deno s velikim izazovima: protekom vremena, nedostatkom pisanih dokaza (mnogi dokumenti su uni\u0161teni) i tada\u0161njim njema\u010dkim zakonima koji su zahtijevali individualizaciju krivnje<\/strong> \u2013 tj. dokaz da je svaki optu\u017eenik osobno po\u010dinio odre\u0111eno ubojstvo kako bi bio osu\u0111en. Zbog tih kriterija, kona\u010dni ishod razo\u010darao je mnoge.<\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Reklame se ne prikazuju \u010dlanovima Clionaut Akademije:<\/p>\n\n\n\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Od 15 optu\u017eenih, samo je 8 progla\u0161eno krivima<\/strong>, dok je jedan oslobo\u0111en, \u010detvorici je su\u0111enje obustavljeno zbog nedostatka dokaza, dvojica su progla\u0161ena nesposobnima za su\u0111enje iz zdravstvenih razloga, a jedan je optu\u017eenik umro tijekom postupka. Izre\u010dene kazne tako\u0111er su bile relativno blage s obzirom na razmjere zlo\u010dina: samo je jedna optu\u017eenica<\/strong> \u2013 biv\u0161a stra\u017earka Hermine Braunsteiner<\/strong> (koja je bila izru\u010dena iz SAD-a 1973. kako bi joj se sudilo) \u2013 dobila do\u017eivotnu kaznu zatvora<\/strong>, dok je druga \u010duvarica (Hildegard L\u00e4chert) osu\u0111ena na 12 godina zatvora<\/strong>. \u0160estorica biv\u0161ih SS-ovaca dobila su vremenske kazne od 3 do 10 godina<\/strong> zatvora. Ovakve presude \u2013 gdje su mnogi de facto <\/em>ubrzo bili na slobodi \u2013 izazvale su negodovanje pre\u017eivjelih i dijela javnosti, koji su smatrali da je pravda djelomi\u010dno iznevjerena s obzirom na te\u017einu zlo\u010dina. Unato\u010d tome, d\u00fcsseldorfsko su\u0111enje imalo je pozitivan u\u010dinak u povijesnom i obrazovnom smislu: kroz intenzivno medijsko pra\u0107enje, njema\u010dka i svjetska javnost detaljno su upoznate s u\u017easima Majdaneka, uklju\u010duju\u0107i \u010dinjenicu da su u tom logoru ubijane i \u017eene i djeca<\/strong> te da je i izvan Auschwitza postojao veliki logor smrti za \u017didove i druge skupine. Svjedo\u010danstva 215 pre\u017eivjelih logora\u0161a<\/strong> na tom su\u0111enju zabilje\u017eena su i trajno pohranjena, daju\u0107i glas \u017ertvama i osna\u017euju\u0107i kolektivno sje\u0107anje na Holokaust.<\/p>\n\n\n\n

Ukupno, poslijeratna su\u0111enja za Majdanek rezultirala su time da je od 1037 identificiranih pripadnika osoblja<\/strong> (toliko ih se poimence uspjelo utvrditi) oko 170 procesuirano<\/strong> pred sudovima raznih zemalja. Mnogi su dobili relativno blage kazne ili su oslobo\u0111eni zbog nedostatka izravnih dokaza, osobito u Zapadnoj Njema\u010dkoj gdje je dugo vrijedilo na\u010delo da \u201esamo slijediti nare\u0111enja\u201c nije dovoljno za osudu za suu\u010desni\u0161tvo u ubojstvu. Ipak, neki glavnim krivcima je presu\u0111eno: uz ve\u0107 spomenute zapovjednike i nadzornice, valja istaknuti da su Karl-Otto Koch<\/strong> i Hermann Florstedt<\/strong> ve\u0107 1945. ka\u017enjeni od strane samog SS-a (\u0161to je raritet) zbog kra\u0111e i korupcije; Martin Weiss<\/strong> i Arthur Liebehenschel<\/strong> smaknuti su kao ratni zlo\u010dinci; Hermine Braunsteiner<\/strong> odslu\u017eila je u Njema\u010dkoj 7 godina (od do\u017eivotne kazne, pu\u0161tena 1996. zbog bolesti); Hildegard L\u00e4chert<\/strong> odle\u017eala je oko 9 godina zatvora nakon dva su\u0111enja. Pravda je time barem djelomi\u010dno dostignuta, a sudski procesi \u2013 osobito d\u00fcsseldorfski \u2013 ostavili su bogatu dokumentaciju za budu\u0107e nara\u0161taje o tome \u0161to se doga\u0111alo u logoru Majdanek.<\/p>\n\n\n

\n
\"Tematska<\/a>
Tematska mapa: Majdanek<\/em> je dostupna od 13. srpnja 2025. Detalji su u SHOP-u (klikni na fotografiju).<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Koncentracijski logor Majdanek bio je nacisti\u010dki koncentracijski i logor smrti smje\u0161ten na rubu grada Lublina u okupiranoj Poljskoj. Logor je zapo\u010deo s radom 1. listopada 1941. i ostao operativan do […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12014,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":false,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"enabled":false},"version":2}},"categories":[193],"tags":[86,1174,1172,1153,1175],"class_list":["post-12007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-strucni-clanci","tag-holokaust","tag-logor-smrti","tag-majdanek","tag-nacisti","tag-sonderkommando-1005"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12007"}],"version-history":[{"count":31,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12007\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12280,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12007\/revisions\/12280"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12014"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}