{"id":10464,"date":"2022-01-17T15:04:00","date_gmt":"2022-01-17T14:04:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=10464"},"modified":"2025-01-04T17:18:01","modified_gmt":"2025-01-04T16:18:01","slug":"studentska-vizija-buducnosti-skolskoga-predmeta-povijest","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2022\/studentska-vizija-buducnosti-skolskoga-predmeta-povijest\/","title":{"rendered":"Studentska vizija budu\u0107nosti \u0161kolskoga predmeta povijest"},"content":{"rendered":"\n

Povijest se kao \u0161kolski predmet ve\u0107 du\u017ee vrijeme bori s temeljnim pitanjem \u2013 koja je njegova uloga u obrazovanju i kakva je njegova budu\u0107nost. Povjesni\u010dari su uglavnom fokusirani na prou\u010davanje pro\u0161losti bez redovnih analiza stanja predmeta u \u0161kolama. Rasprave o Povijesti u \u0161kolama prepu\u0161tene su javnosti i \u010desto politi\u010darima. Od uspostave samostalnosti u Hrvatskoj su provedene tri reforme obaveznog (osnovnog) obrazovanja koje kao rezultat nisu donijele promjenu paradigme pou\u010davanja ve\u0107 su samo redom dodavale nove sadr\u017eaje u malu nastavnu satnicu. Promjena paradigme zapravo se dogodila u izvorima informacija \u2013 digitalni multimedijski svijet polako preuzima centralnu ulogu izvora informacija iz ruku u\u010ditelja, ud\u017ebenika i drugih obrazovnih materijala. U ovome istra\u017eivanju provedenom na studentima hrvatske i ma\u0111arske visoko\u0161kolske ustanove analiziramo stavove kojima se oblikuje scenarij pou\u010davanja povijesti 2031. godine. Rezultati su bili inicijalna to\u010dka za futurolo\u0161ku metodu vizioniranja.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Uvod<\/h2>\n\n\n\n

Povijest je standardni \u0161kolski predmet u osnovnom i srednjem \u0161kolstvu Republike Hrvatske i Republike Ma\u0111arske. Dvije dr\u017eave tijekom vi\u0161e od tisu\u0107u godina dijele zajedni\u010dku i vrlo sli\u010dnu pro\u0161lost. U posljednjih tridesetak godina obje su pro\u0161le tranziciju iz socijalizma u demokraciju \u0161to se odrazilo i na podru\u010dje odgoja i obrazovanja. Hrvatska je u trideset godina samostalnosti provela tri reforme osnovnog i srednjeg obrazovanja. U te tri reforme dvaput su mijenjani nastavni planovi i programi, a u posljednjoj reformi sukladno suvremenim trendovima oblikovani su novi kurikulumi. Mijenjanje kurikuluma pratile su javne i medijske rasprave u kojima se na \u0161kolski predmet povijest gledalo kao na predmet od iznimnog nacionalnog zna\u010daja. Uz povijest u grupu neslu\u017ebenih nacionalnih predmeta<\/em> uvr\u0161teni su hrvatski jezik i vjeronauk. I ranije u pro\u0161losti i u drugim politi\u010dkim re\u017eimima na povijest se gledalo kao na predmet koji je va\u017ean za oblikovanje nacionalnoga identiteta i za o\u010duvanje nacionalne ba\u0161tine.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Povijest je slu\u017eila i kao sredstvo za legitimizaciju i legalizaciju politi\u010dkog poretka i\/ili ideologije. Hrvatska i Ma\u0111arska danas su suverene dr\u017eave, \u010dlanice Europske unije s pogledima u budu\u0107nost usmjerenima prema globalizaciji i digitalizaciji. Ti izazovi ponekad se do\u017eivljavaju i kao prijetnja pa se povijest jo\u0161 uvijek do\u017eivljava kao nacionalo va\u017ean \u0161kolski predmet bez obzira na povijesni trenutak u kojem se dru\u0161tvo nalazi. To je u skladu s mi\u0161ljenjem sociologa koji dr\u017ee da obrazovanje tijekom socijalizacije ima ulogu oblikovati vrijednosti i identiteta pojedinca kako bi bio prihva\u0107en dio dru\u0161tva. U pedago\u0161kim istra\u017eivanjima kurikuluma va\u017enu ulogu igraju skriveni kurikulumi koji oblikuju pojedinca. Za u\u010ditelje skriveni kurikulum oblikuje ideje \u0161to se i kako mora u\u010diti, a zajedno s u\u010denicima se oblikuju ideje o tome koje su javne i skrivene manifestacije po\u017eeljnog pona\u0161anja u zajednici u kojoj \u017eivimo.<\/p>\n\n\n\n

Analizom hrvatske znanstvene periodike mo\u017ee se indentificirati iznimno malo radova i istra\u017eivanja koja problematiziraju u\u010dinke nastave povijesti. U istra\u017eivanju nad maturantima[1] gimnazija izme\u0111u ostaloga zaklju\u010deno je da: nastava povijesti u Hrvatskoj nije pro\u017eeta duhom tolerancije i sveop\u0107e suradnje me\u0111u narodima, da nastava povijesti u Hrvatskoj ne omogu\u0107uje razvoj kriti\u010dkoga mi\u0161ljenja, moralnog rasu\u0111ivanja i interkulturalnog odgoja, da u na\u0161oj nastavi prevladava etnocentrizam, da nastava povijesti ne razvija sposobnost povijesnoga mi\u0161ljenja i da nastava povijesti nije oslobo\u0111ena religijskih i politi\u010dkih predrasuda. Analizom kurikuluma povijesti \u0160vedske, Finske, Norve\u0161ke, \u0160kotske, Irske, Engleske, Austrije, Ma\u0111arske, Slovenije, Nizozemske i Njema\u010dke istra\u017eiva\u010dice su zaklju\u010dile da je Hrvatska pri vrhu propisivanja sadr\u017eaja i da time dr\u017eava obrazovanjem kreira svoju perspektivu povijesti.[2] Zaklju\u010duju i da je trajno obilje\u017eje hrvatskih planova i programa jest njihova pretrpanost sadr\u017eajima, tj. prevelika koli\u010dina sadr\u017eaja koje treba obraditi tijekom jednog ciklusa \u0161kolovanja<\/em>. Istra\u017eiva\u010di instituta dru\u0161tvenih znanosti Ivo Pilar (2014) zaklju\u010duju da ve\u0107ina mladih osu\u0111uje \u010dinjenicu da povijest postaje dio dnevne politike, da se koristi kao instrument manipulacije za potrebe politi\u010dkih stranaka i da tuma\u010denje povijesti ovisi o trenuta\u010dnim odnosima politi\u010dke mo\u0107i. Nadalje da mladi imaju malen ili nikakav interes za suvremenu povijest, da je nastava povijesti preoptere\u0107ena \u010dinjenicama, da noviju povijest uop\u0107e nisu u\u010dili u \u0161koli. Prema recentnom istra\u017eivanju ma\u0111arskog obrazovnog sustava zamije\u0107eni su sli\u010dni izazovi kao i u Hrvatskoj s naglaskom na nacionalnom identitetu i razvoju domoljublja.[3]<\/p>\n\n\n\n

Postavlja se pitanje kakva je budu\u0107nost povijesti kao \u0161kolskoga predmeta u postdigitalnome dru\u0161tvu. Negroponte je kao autor ideje postdigitalnog dru\u0161tva jo\u0161 1998. godine napisao: \u201eU budu\u0107nosti \u0107e zajednice okupljene oko ideja biti jednako sna\u017ene kao one oblikovane fizi\u010dkom blizinom. Djeca ne\u0107e poznavati zna\u010denje nacionalizma.\u201d[4] Generacije ro\u0111ene u 21. stolje\u0107u \u010desto nazivamo generacijom digitalnih uro\u0111enika<\/em>. Ti digitalni uro\u0111enici stvaraju avatare koji mogu biti potpuno novi oblici identiteta gdje su etnicitet i rod irelevantni, a jezi\u010dni i kulturni utjecaji isprepleteni. Dr\u017eavne politike obrazovanja u posljednjem su desetlje\u0107u usmjerene na tzv. STEM (pokrata od engleskih rije\u010di Science<\/em>, Technology<\/em>, Engeneering<\/em> i Mathematics<\/em>) podru\u010dje uz potiskivanje i slabije financiranje istra\u017eivanja i obrazovnih programa u dru\u0161tveno-humanisti\u010dkom podru\u010dju. To se primjerice odrazilo i na kurikulume strukovnih \u0161kola u Hrvatskoj gdje se povijest po\u010dela u potpunosti izostavljati. Opravdano je pitanje kakva je budu\u0107nost povijesti kao \u0161kolskog predmeta uz navedene probleme i izazove.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanje<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n

Istra\u017eivanje je provedeno u sklopu CEEPUS mobilnosti CIII-HR-1005-07-2122-M-150743 – Educational Systems in Central Europe. Iz dozvole obje visoko\u0161kolske ustanove ispitanici su bili studenti Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku (Hrvatska) i E\u00f6tv\u00f6s J\u00f3zsef F\u0151iskola u Baji (Ma\u0111arska). Istra\u017eivanje objedinjuje kvantitativnu i kvalitativnu metodologiju. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

Za istra\u017eivanje stavova studenata kori\u0161tena je anketa, a za usporedbu mi\u0161ljenja s idejama stru\u010dnjaka kori\u0161tena je metoda vizioniranja. Vizioniranje je metoda istra\u017eivanja koja pripada futuristi\u010dkoj skupini metoda. Obi\u010dno je prvi korak u definiranju strategije prema postizanju \u017eeljenoga cilja.[5]<\/a> Sudionici istra\u017eivanja trebaju biti dobri poznavatelji teme – inovativni stru\u010dnjaci podru\u010dja pou\u010davanja povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Prigodni uzorak predstavljaju studenti, budu\u0107i i sada\u0161nji edukatori od preddiplomske, diplomske i doktorske razine, koji uglavnom (osim manjeg postotka na doktorskom studiju Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti) nisu povijesni\u010dari ili nastavnici povijesti \u0161to nam omogu\u0107e pogled izvana<\/em>. Odabirom druga\u010dije skupine ispitanika, primjerice, studenata povijesti, prikupljeni rezultati vjerojatno bi imali svojstvo za\u0161tite trenutnog i budu\u0107eg polo\u017eaja struke, \u0161to se ovakvim odabirom uzorka nastojalo izbje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Postavljene su sljede\u0107e hipoteze:<\/p>\n\n\n\n