{"id":10182,"date":"2025-01-01T19:34:00","date_gmt":"2025-01-01T18:34:00","guid":{"rendered":"https:\/\/povijest.net\/ca\/?p=10182"},"modified":"2025-01-01T19:34:03","modified_gmt":"2025-01-01T18:34:03","slug":"nacionalna-povijest-kao-antagonizirajuci-agens-obrazovanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/povijest.net\/ca\/2025\/nacionalna-povijest-kao-antagonizirajuci-agens-obrazovanja\/","title":{"rendered":"Nacionalna povijest kao antagoniziraju\u0107i agens obrazovanja"},"content":{"rendered":"\n

Nove generacije u\u010denika u odgojno-obrazovnom sustavu uz znanje i vje\u0161tine usvajaju i dru\u0161tvene norme i vrijednosti. Norme i vrijednosti zaokru\u017euju se uz obitelj, vr\u0161njake, dru\u0161tvo i osobno iskustvo. Vrijednosti u odgojno-obrazovnom sustavu prenose se od zakonske osnove preko kurikuluma i ud\u017ebenika do pou\u010davanja u u\u010dionicama. Znanstveni radovi potvr\u0111uju da se u postsocijalisti\u010dkim dru\u0161tvima, s dugom tranzicijom prema liberalnim demokracijama, dr\u017eavne politike pou\u010davanja povijesti \u010desto prelamaju na nacionalnoj povijesti. \u0160kolski predmet Povijest shva\u0107aju kao poligon za stvaranje i modeliranje nacionalnog identiteta. Takav je identitet obi\u010dno diferencijalisti\u010dki i antagoniziraju\u0107i bez obzira radi li se o osobnom ili kolektivnom identitetu. Pou\u010davanje povijesti nagla\u0161ava kolektivne uspjehe jedne nacije, dok se druge umanjuju ili izostavljaju. Takvi se primjeri posebice uo\u010davaju na prostoru biv\u0161e Jugoslavije u dr\u017eavama koje su prije nekoliko desetlje\u0107a vodile ratove. U radu se kori\u0161tenjem kvalitativne metode dubinskih intervjua pitanje zloupotrebe Povijesti u ud\u017ebenicima i u\u010dionicama raspravlja s prakti\u010darima i autorima ud\u017ebenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n

\n
\"Clionaut<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Teorijski okvir rada<\/h2>\n\n\n\n

Dru\u0161tva \u010desto isti\u010du odgoj i obrazovanje kao svoj prioritet. Odgoj pojedinca podrazumijeva internalizaciju vrijednosti i normi dru\u0161tva ili, pojednostavljeno, razvoj osobe. Obrazovanje podrazumijeva razvoj kognitivnih sposobnosti, stjecanje znanja i razvoj vje\u0161tina.<\/p>\n\n\n\n

Ljudsko dostojanstvo, po\u0161tovanje, jednakost, pravda, odgovornost, globalno razmi\u0161ljanje, kulturna raznolikost, sloboda, tolerancija i demokracija aspiracijske su vrijednosti koje se navode za gra\u0111ane u svim zemljama, vlastima i me\u0111unarodnim tijelima (OECD, 2021). Nove generacije u\u010denika u odgojno-obrazovnom sustavu uz znanje i vje\u0161tine usvajaju dru\u0161tvene norme i vrijednosti. To nije novost u odgojno-obrazovnom sustavu, ve\u0107 je njegov temelj od uvo\u0111enja obaveznog obrazovanja tijekom 19. stolje\u0107a. Dio znanstvenika dr\u017ei da je karakteristika dana\u0161njega dru\u0161tva kriza morala i odgoja te da je razvijanje vrijednosti slaba to\u010dka dana\u0161njih \u0161kola (Juki\u0107, 2013). S krizama u dru\u0161tvu kao posljedicama mnogostrukog i dinami\u010dnog razvoja moramo se nau\u010diti nositi svi pa tako i obrazovanje koje se u cjelini temelji na vrijednostima (Raki\u0107 i Vuku\u0161i\u0107, 2010). S druge strane, ve\u0107 je prije nekoliko desetlje\u0107a \u010duveni pedagog Gudjons zaklju\u010dio da moderno dru\u0161tvo ima tendenciju guranja obrazovnih institucija u rje\u0161avanje dru\u0161tvenih problema \u0161to je zapravo neostvarivo (Gudjons, 1994).<\/p>\n\n\n\n

Vrijednosti su obi\u010dno zapisane u politikama dr\u017eava i posebno u njihovom odgojno-obrazovnom segmentu. To se o\u010dituje ne samo u zakonima, ve\u0107 se preko kurikuluma prenosi na ud\u017ebenike i druge nastavne materijale, pou\u010davanje u u\u010dionici i na na\u010dine na koje u\u010ditelji pristupaju temama. Norme i vrijednosti zaokru\u017euju se uz obitelj, vr\u0161njake, dru\u0161tvo i osobno iskustvo.<\/p>\n\n\n\n

Znanstveni radovi potvr\u0111uju da se u postsocijalisti\u010dkim dru\u0161tvima, s dugom tranzicijom prema liberalnim demokracijama, dr\u017eavne politike pou\u010davanja povijesti \u010desto prelamaju na nacionalnoj povijesti. \u0160kolski predmet Povijest shva\u0107aju kao poligon za stvaranje i modeliranje nacionalnog identiteta. Pitanje nacionalnog identiteta prisutno je u odgojno-obrazovnom sustavu od \u0161ireg uvo\u0111enja obaveznog obrazovanja tijekom 19. stolje\u0107a, a upravo je to razdoblje izgradnje nacionalnih dr\u017eava i ideologije nacionalizma op\u0107enito. Vladari i vlade utjecali su na nacionalnu povijesti kao sredstvo legitimizacije njihove vlasti i razvoja lojalnih gra\u0111ana (Gallagher, 1996). Pou\u010davanje povijesti nagla\u0161ava kolektivne uspjehe jedne nacije, dok se druge umanjuju ili izostavljaju. To lako dovodi do iskrivljavanja i zloupotrebe povijesti. Usmjerenost na nacionalnu povijest i samo na nacionalnu perspektivu umanjuje europsku i globalnu perspektivu, svojstvenu pou\u010davanju povijesti (Leeuw-Roord, 2000).<\/p>\n\n\n\n

No kod pitanja nacionalnoga identiteta inicijalno je pitanje kako o njemu promi\u0161ljaju obrazovne vlasti, odnosno pou\u010davatelji povijesti. Je li taj pojam jasno definiran i kao takav poznat svim dionicima ili se radi o \u0161irokom konceptu koji se tuma\u010di individualno i prema potrebi? Postoje razlike u definiranju pojma identitet ovisno o znanstvenoj disciplini koja ga opisuje. Hrvatski filozof Flego i sociolog Kalanj (2010) skepti\u010dni su prema kori\u0161tenju pojma identitet jer se taj pojam desetlje\u0107ima koristi u razli\u010ditim sintagmama ovisno o potrebama korisnika. Kalanj isti\u010de da je identitet stoga izrazito diferencijalisti\u010dki i utoliko antagoniziraju\u0107i koncept. Sekuli\u0107 (2014) isti\u010de da se u sociologiji radi o definiciji pojma, a ne \u201cstvari\u201d, odnosno da neki pojam koji se sociolo\u0161ki definira ne mora imati \u201cprirodnu su\u0161tinu\u201d. Brubacker (u Sekuli\u0107, 2014) nastoji odbaciti kori\u0161tenje koncepta identitet jer je on, poput koncepta rase, tijekom vremena poprimio previ\u0161e pro\u0161ireno zna\u010denje. Temeljeno na Brubackerovom opa\u017eanju da se upotrebom tog pojma natalo\u017eila prevelika koli\u010dina zna\u010denja koje se ne mo\u017ee neutralizirati, Sekuli\u0107 predla\u017ee upotrebu pojmova \u201cidentifikacija\u201d i \u201ckategorizacija\u201d. Identifikacija s drugima koja se mijenja i postoji pluralitet identifikacija koje slabe ili ja\u010daju. Kategorizacija se odvija u odnosu prema drugima. Okvirni konsenzus oko definicije daje Berk (2008) za koga osobni identitet daje odgovor na pitanje Tko sam ja i koje je moje mjesto u dru\u0161tvu? Sociolo\u0161ki gledano razvoju identiteta doprinose obitelj, vr\u0161njaci, \u0161kola i zajednica tijekom procesa socijalizacije.<\/p>\n\n\n\n

Identitet nije singularan, ve\u0107 pojedinac ima mno\u0161tvo identiteta. Pri konstrukciji identiteta koriste se gra\u0111evni materijali iz povijesti, geografije, biologije, proizvodnih i reproduktivnih institucija, kolektivnog sje\u0107anja i osobnih fantazija, aparata mo\u0107i i vjerskih objava (Castells, 2010). Nacionalni identitet vodi stvaranju i u\u010dvr\u0161\u0107enju nacije. Nacija je kolektivni identitet ukorijenjen u pro\u0161lim simbolima, sje\u0107anjima i vrijednostima (Ariely, 2021). Nacije i nacionalne dr\u017eave produkt su 19. stolje\u0107a kao i ideologija nacionalizma. Nacionalni identitet ne mo\u017ee postojati prije nacija, a nacija je u najve\u0107oj mjeri moderan fenomen (Sekuli\u0107, 2014).<\/p>\n\n\n\n

Na suvremeni i kontinuirani proces globalizacije istra\u017eiva\u010di i kreatori odgojno-obrazovnih politika gledaju na razli\u010dite na\u010dine. Castells (2010) globalizaciju vidi kao sredstvo erozije mo\u0107i nacionalnih dr\u017eava jer podrazumijeva podjelu suvereniteta u upravljanju ekonomskim, ekolo\u0161kim i sigurnosnim pitanjima. Kreiranje i \u0161irenje Europske unije tako\u0111er se do\u017eivljava kao dio globalizacijskih pokreta. Nacionalne dr\u017eave koje konstituiraju Europsku uniju boje se gubitka svog vlastitog identiteta, a s druge strane Europska unija tra\u017ei svoj poseban identitet koji shva\u0107a uvjetom svojega konstituiranja (Sunajko, 2010). S druge strane Male\u0161evi\u0107 (2021) smatra da globalizacija ne slabi nacionalizam ili nacionalne dr\u017eave. Tamo gdje globalizacija nema posljedi\u010dni ekonomski pozitivni efekt, ja\u010da natjecanje izme\u0111u dominantnog nacionalnog identiteta i rasta diversifikacije (Ariely, 2021). Globalizacija je dinami\u010dan i vi\u0161ezna\u010dan proces s mno\u0161tvom djelovanja najrazli\u010ditijih varijabli \u010diji je utjecaj nemogu\u0107e zaklju\u010diti (Labus i ostali, 2014).<\/p>\n\n\n\n

\u0160kolskim predmetima s prete\u017eno odgojnom komponentom smatraju se Likovna kultura, Glazbena kultura, Tehni\u010dka kultura te Tjelesna i zdravstvena kultura. Mnogi se autori sla\u017eu s konstatacijom da i Povijest uz obrazovnu ima i odgojnu dimenziju. Koren (2019) isti\u010de da je od devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a povijest imala zna\u010dajnu ulogu u redefiniranju identiteta. Napominje i da noviji doga\u0111aji pokazuju da je politika i dalje spremna intervenirati u narative ud\u017ebenika povijesti, premda u javnosti postoji tendencija preispitivanja \u201eslu\u017ebenih\u201c narativa. Takva situacije ostavlja prostor za ideolo\u0161ke sukobe.<\/p>\n\n\n\n

Povjesni\u010dari su krajem 20. stolje\u0107a izra\u017eavali mogu\u0107nost slabljenja pitanja identiteta u pou\u010davanju povijesti pred nadolaze\u0107om i sveobuhvatnom globalizacijom (Geyer & Bright, 1995). Marinovi\u0107 (2006) isti\u010de da je op\u0107i cilj nastave u zemljama Vije\u0107a Europe da mladi ljudi spoznaju i razumiju svijet u kojemu \u017eive, a kao drugi cilj isti\u010de razvoj domoljublja i nacionalne svijesti u\u010denika. Njeno je tuma\u010denje va\u017eno istaknuti jer autorica progovara s pozicije autoriteta kao vi\u0161a savjetnica hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje, odnosno kao osoba koju bi u\u010ditelji\/nastavnici koje nadzire trebali poslu\u0161ati. U istom tekstu isti\u010de da nastavnici osje\u0107aju granicu unutar koje se moraju kretati te da se u \u0161kolama pou\u010dava verzija nacionalne povijesti \u0161iroko prihvatljiva javnom mnijenju. Takav stav u kojem se odra\u017eava direktan utjecaj dr\u017eave u naraciju pou\u010davatelja povijesti spominje i Habermas (2008) za koga je slika nacionalne povijesti nastala uz akademsku pomo\u0107 povjesni\u010dara i drugih znanstvenika, uba\u010dena u odgojne procese putem \u0161kole i obitelji te ra\u0161irena masovnom komunikacijom. Tijekom 20. stolje\u0107a prilago\u0111avanje slu\u017ebenih historiografskih narativa odrazilo se na pou\u010davanje povijesti u \u0161kolama (Mustapi\u0107, 2015).<\/p>\n\n\n\n

U istra\u017eivanju provedenom 2022. godine hrvatski u\u010ditelji i nastavnici povijesti odgovarali su na pitanja za\u0161to je va\u017eno u\u010diti povijest u osnovnoj i za\u0161to u srednjoj \u0161koli. Me\u0111u rangiranim rezultatima prvi vrhu se na\u0161lo razumijevanje sada\u0161njosti, kriti\u010dko mi\u0161ljenje, op\u0107a kultura i gra\u0111anski odgoj. Nacionalni identitet nalazi se pri dnu ljestvice (Hajdarovi\u0107, 2022). U istom istra\u017eivanju ispitanici su u velikom postotku (82,6 %) podr\u017eali ideju da povijest u osnovnoj i srednjoj \u0161koli treba uklju\u010divati sadr\u017eaje vezane uz promicanje demokratskih vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n

Metodolo\u0161ki okvir rada<\/h2>\n\n\n\n

Za istra\u017eivanje je kori\u0161tena kvalitativna metode strukturiranih intervjua. Ciljana grupa bili su prakti\u010dari i autori ud\u017ebenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Ispitanici su kontaktirani elektroni\u010dkom po\u0161tom i ispitani izme\u0111u listopada i prosinca 2022. godine. Razgovori su provedeni putem platforme Zoom i snimani isklju\u010divo uz dozvolu ispitanika za potrebe ovog istra\u017eivanja. Od kontaktiranih 8 potencijalnih sugovornika na razgovor ih je pristalo \u010detvero \u2013 po jedan iz Srbije i Bosne i Hercegovine te dvoje iz Hrvatske. Svi su ispitanici u isto vrijeme prakti\u010dari koji rade u \u0161kolama te autori ud\u017ebenika povijesti koji se trenutno koriste u \u0161kolama. Glavno istra\u017eiva\u010dko pitanje bilo je zloupotreba povijesti u ud\u017ebenicima i u\u010dionicama. Predvi\u0111ena pitanja bila su:<\/p>\n\n\n\n

    \n
  • Kakav je odnos nacionalne povijesti prema ostalim sadr\u017eajima pou\u010davanja predmeta?<\/li>\n\n\n\n
  • Prikazuje li se nacionalna povijest multiperspektivno i s kriti\u010dkim pristupom?<\/li>\n\n\n\n
  • Kakav je odnos prema susjednim narodima?<\/li>\n\n\n\n
  • Prati li pou\u010davanje u u\u010dionici materijale i pristupe iz ud\u017ebenika?<\/li>\n\n\n\n
  • Postoji li pritisak javnosti i politike na sadr\u017eaje ud\u017ebenika i na pou\u010davanje povijesti?<\/li>\n\n\n\n
  • Kako aktualni pristup pou\u010davanju povijesti utje\u010de na budu\u0107nost?<\/li>\n<\/ul>\n\n\n\n

    Za svrhu pisanja ovog rada svi su ispitanici predstavljeni u mu\u0161kome rodu.<\/p>\n\n\n\n

    Rezultati istra\u017eivanja<\/h2>\n\n\n\n

    Prvi i indirektni rezultat istra\u017eivanja spoznaja je o nevoljkosti autora ud\u017ebenika kao i prakti\u010dara za \u201eizlazak u javnost\u201c u pitanjima na koja se odnosi ovaj rad. Kao faktori koji utje\u010du na raspolo\u017eenje za razgovor iznose se mogu\u0107e negativne reakcije javnosti i povezani pritisci. Kao demotiviraju\u0107i faktor spominje se i mogu\u0107nost da bi njihovo sudjelovanje moglo negativno djelovati na njihove budu\u0107e autorske anga\u017emane.<\/p>\n\n\n\n

    U presjeku svih razgovora i odgovora na postavljena pitanja uo\u010deno je da uglavnom nema znatnih razlika u percepciji sudionika istra\u017eivanja bez obzira na dr\u017eavu iz koje dolaze.<\/p>\n\n\n\n

    Me\u0111u ispitanicima postoji konsenzus o tome da u pou\u010davanju povijesti postoji dominacija nacionalne povijesti u odnosu na \u0161ire teme koje bismo mogli nazvati europskim ili svjetskim. Pri tome svjetski doga\u0111aji slu\u017ee kako bi se nacionalnoj povijesti dao dodatan kontekst. Doga\u0111ajima iz novije povijesti posve\u0107uje se dodatna pa\u017enja nau\u0161trb doga\u0111ajima iz svjetske povijesti.<\/p>\n\n\n\n

    Me\u0111u ispitanicima postoji konsenzus o tome da se u novim ud\u017ebenicima povijesti temama nacionalne povijesti pristupa sa znatnom objektivno\u0161\u0107u i s manje narativa koji bi se mogli smatrati kao nametanje \u201eslu\u017ebene istine\u201c. No pitanje \u201eslu\u017ebene istine\u201c postignuto je ve\u0107 u pripremi ud\u017ebenika jer me\u0111u autorima postoji odre\u0111ena doza autocenzure oko doga\u0111aja koji se smatraju kontroverznima ili osjetljivima. Ispitanici iz Hrvatske i Srbije tu napominju posebnost pitanja usta\u0161kog logora Jasenovac (pitanje genocida nad Srbima i broja \u017ertava) te tema raspada Jugoslavije tijekom devedesetih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Ispitanik iz Srbije pritom napominje da pitanje raspada Jugoslavije zapravo nije zavr\u0161eno u pogledu odnosa prema Kosovu, ali da u\u010denici o tome zapravo nemaju mogu\u0107nost doznati u ud\u017ebenicima. Ispitanik iz Bosne i Hercegovine u ovom podru\u010dju napominje da, primjerice, tema raspada Jugoslavije s jedne strane nije problem zato \u0161to se zapravo ne pou\u010dava, \u0161to opet s druge strane predstavlja znatan problem za u\u010denike koji napu\u0161taju \u0161kolu bez da su o tom osjetljivom razdoblju recentne povijesti imali priliku u\u010diti u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ispitanik iz Bosne i Hercegovine kao dodatan problem isti\u010de decentralizaciju sustava obrazovanja na \u010detiri razine. Sama decentralizacija utje\u010de na daljnje dru\u0161tvene podjele i kroz obrazovni sustav. Postoji konsenzus da u glavnom tekstu ud\u017ebenika ili glavnom narativu ne postoji znatna multiperspektivnost u pitanjima nacionalne povijesti. Zbog toga nedostaje i kriti\u010dki pristup odnosno propitivanje doga\u0111aja iz nacionalne povijesti. Izuzetak je ispitanik iz Hrvatske koji je izdvojio da se u novim ud\u017ebenicima kroz prisutnost pisanih izvora s u\u010denicima mo\u017ee multiperspektivno pristupiti pojedinim temama.<\/p>\n\n\n\n

    Me\u0111u ispitanicima postoji konsenzus o tome da se povijest susjednih naroda uglavnom ignorira, osim u neposrednim slu\u010dajevima povezanosti oko zajedni\u010dke dr\u017eave u 20. stolje\u0107u i dijelu tema vezanih uz Drugi svjetski rat.<\/p>\n\n\n\n

    Me\u0111u ispitanicima postoji konsenzus da zapravo objektivno ne mogu govoriti o tome prati li samo pou\u010davanje u u\u010dionicama materijale i pristupe iz ud\u017ebenika kao ni o tome kako pou\u010davanje prati slu\u017ebeni kurikulum. O tome ne postoje istra\u017eivanja pa bi odgovori ispitanika mogli biti samo subjektivni dojam iz prepri\u010davanja drugih u\u010ditelja\/nastavnika Povijesti.<\/p>\n\n\n\n

    Ispitanici su izrazili zabrinutost \u0161to se ve\u0107 u posttranzicijskom razdoblju nakon demokratskih promjena i s pove\u0107im odmakom od ratnih zbivanja teme vezane uz nacionalnu povijest i odnose sa susjedima jo\u0161 uvijek gledaju sa znatnom dozom politi\u010dkog oportunizma. Povijest se redovito koristi u javnom anga\u017emanu politi\u010dara, slu\u017ei kao agens za politi\u010dku aktivaciju gra\u0111ana, posebno u predizborno vrijeme. Me\u0111u ispitanicima postoji konsenzus da se povijest zloupotrebljava. Tako\u0111er, i da postoji problem utjecaja sredine u kojoj u\u010ditelji\/nastavnici rade, odnosno da postoji diskrepancija u osobnim sje\u0107anjima na pro\u0161la vremena i doga\u0111aje u odnosu na \u201eslu\u017ebenu povijest\u201c ili na poku\u0161aje objektivnog i \u010dinjeni\u010dnog prikaza doga\u0111aja u ud\u017ebenicima.<\/p>\n\n\n\n

    Ispitanici iz Hrvatske i Srbije izrazili su nadu temeljenu na malim pozitivnim pomacima koji se doga\u0111aju proteklih godina u smjeru sve ve\u0107e profesionalizacije u\u010ditelja\/nastavnika, a posebno u podru\u010dju didaktike i metodike pou\u010davanja povijesti. Takve bi promjene u dugoro\u010dnom razdoblju mogle dovesti do smislenijeg pou\u010davanja povijesti s naglaskom na kriti\u010dko mi\u0161ljenje i razvoj povjesni\u010darskih vje\u0161tina. Ispitanik iz Bosne i Hercegovine izrazio je duboku zabrinutost i nije uvjeren da bi do kvalitativnih promjena pou\u010davanja povijesti u BiH moglo do\u0107i u bli\u017eoj budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

    Zaklju\u010dak<\/h2>\n\n\n\n

    Rezultati istra\u017eivanja ukazuju na kontinuirane probleme pou\u010davanja povijesti pod nadzorom i pritiskom ne samo politike ve\u0107 i \u0161ire dru\u0161tvene zajednice. Nedostatno razumijevanje povijesnog konteksta i njegove kriti\u010dke interpretacije utje\u010de na nekompetentan javni dijalog i dru\u0161tvenu polarizaciju (Bu\u017einki\u0107, 2017). U pluralisti\u010dkom dru\u0161tvu posebno je va\u017eno usmjeriti u\u010denike da promi\u0161ljaju i raspravljaju o svojim vrijednostima te da formiraju vlastiti skup vrijednosti. Budu\u0107i da su sukobi vrijednosti i moralna neslaganja sveprisutna obilje\u017eja na\u0161eg pluralisti\u010dkog svijeta, mladi bi ljudi trebali ste\u0107i vje\u0161tine raspravljanja o vrijednostima, dono\u0161enja odluka o vrijednostima i davanja racionalnog opravdanja za njih (Sutrop, 2015). U globaliziranome svijetu povjesni\u010dari i nastavnici trebali bi poku\u0161ati predstaviti suvremeni svijet nastao iz mje\u0161avine me\u0111usobno povezanih povijesti, koji prepoznaje i po\u0161tuje razli\u010ditost, ali prihva\u0107a potrebu za zajedni\u010dkim odgovorom na globalne izazove koji ugro\u017eavaju ljudsku rasu i njen planet (Hourdakis i ostali, 2018).<\/p>\n\n\n\n

    Ograni\u010denje istra\u017eivanja je u malom broju ispitanika, premda ni sam bazen autora ud\u017ebenika nije velik. Zabrinjavaju\u0107a je \u010dinjenica da se autori ne \u017eele priklju\u010diti istra\u017eivanju ovog podru\u010dja, premda takvih istra\u017eivanja zapravo ni nema. Nedostaju i opse\u017enija istra\u017eivanja o u\u010dincima pou\u010davanja povijesti u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Premda je pou\u010davanje povijesti od interesa politici i kreatorima obrazovnih politika, izgledno je da zapravo ne postoji ni spremnost ni interes za istra\u017eivanja koja bi pokazala u\u010dinak pou\u010davanja povijesti na nove generacije u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n

    Literatura<\/h2>\n\n\n\n
      \n
    1. Ariely, G. (2021). State of Nationalism (SoN): Nationalism and Globalization. Studies on National Movements (SNM)<\/em>, 8, 14\u201314.<\/li>\n\n\n\n
    2. Berk, L. E. (2008). Psihologija cjelo\u017eivotnog razvoja<\/em> (3. izd.). Naklada Slap.<\/li>\n\n\n\n
    3. Bu\u017einki\u0107, E. (2017). Nastava povijesti u hrvatskim \u0161kolama: Otvaranje nastavnog prostora za multiperspektivnost i pou\u010davanje kontroverznih tema. Obrazovna zvi\u017edaljka<\/em>. GOOD Inicijativa.<\/li>\n\n\n\n
    4. Castells, M. (2010). The power of identity (2nd ed.)<\/em>. Wiley-Blackwell.<\/li>\n\n\n\n
    5. Flego, G. (2010). Bilje\u0161ke uz pojam identitet. U N. Budak & V. Katunari\u0107 (Ur.), Hrvatski nacionalni identitet u globaliziraju\u0107em svijetu<\/em> (str. 49\u201362). Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo\u202f: Pravni fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/li>\n\n\n\n
    6. Gallagher, C. (1996). History teaching and the promotion of democratic values and tolerance. A handbook for teachers<\/em>. Council of Europe.<\/li>\n\n\n\n
    7. Geyer, M., & Bright, C. (1995). World History in a Global Age. The American Historical Review<\/em>, 100(4), 1034\u20131060.<\/li>\n\n\n\n
    8. Gudjons, H. (1994). Pedagogija: Temeljna znanja<\/em>. Zagreb:Educa.<\/li>\n\n\n\n
    9. Habermas, J. (2008). Eseji o Europi: S prilozima Dietera Grimma i Hansa Vorl\u00e4ndera<\/em>. \u0160kolska knjiga.<\/li>\n\n\n\n
    10. Hajdarovi\u0107, M. (2022). Analiza stanja pou\u010davanja Povijesti u Hrvatskoj<\/em>. Pou\u010davanje povijesti, 1(2), 38\u201371.<\/li>\n\n\n\n
    11. Hourdakis, A., Calogiannakis, P., & Chiang, T.-H. (2018). Teaching history in a global age. History Education Research Journal<\/em>, 15(2).<\/li>\n\n\n\n
    12. Juki\u0107, R. (2013). Moralne vrijednosti kao osnova odgoja. Nova prisutnost<\/em>, 11(3), 401\u2013417.<\/li>\n\n\n\n
    13. Koren, S. (2019). Croatia. U L. Cajani, S. L\u00e4ssig, & M. Repoussi (Ur.), The Palgrave Handbook of Conflict and History Education in the Post-Cold War Era<\/em> (str. 189\u2013203). Springer International Publishing.<\/li>\n\n\n\n
    14. Labus, M., Veljak, N., Maskalan, A., & Adamovi\u0107, M. (2014). Identitet i kultura<\/em>. Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu.<\/li>\n\n\n\n
    15. Leeuw-Roord, J. van der. (2000). Working With History: National Identity as a Focal Point in European History Education. International Journal of Historical Learning, Teaching and Research<\/em>, 1(1).<\/li>\n\n\n\n
    16. Male\u0161evi\u0107, S. (2021). Za\u0161to je nacionalizam tako mo\u0107an?<\/em> Naklada Jesenski i Turk; Hrvatsko sociolo\u0161ko dru\u0161tvo.<\/li>\n\n\n\n
    17. Marinovi\u0107, M. (Ur.). (2006). Povijesno naslije\u0111e i nacionalni identiteti<\/em>. Zavod za \u0161kolstvo Republike Hrvatske.<\/li>\n\n\n\n
    18. Mustapi\u0107, M. (2015). Interes za povijest i kulturu sje\u0107anja mladih u Zagrebu: \u2018… Hmm… Povijest… Pa zanima me, ali… Me i ne zanima…\u2019 U V. Ili\u0161in, A. Gvozdanovi\u0107, & D. Poto\u010dnik (Eds.), Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj<\/em> (93\u2013123). Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja u Zagrebu.<\/li>\n\n\n\n
    19. OECD. (2021). Attitudes and values for shaping a better future. U Embedding Values and Attitudes in Curriculum: Shaping a Better Future<\/em> (str. 9\u201346). OECD.<\/li>\n\n\n\n
    20. Raki\u0107, V., i Vuku\u0161i\u0107, S. (2010). Odgoj i obrazovanje za vrijednosti. Dru\u0161tvena istra\u017eivanja\u202f: \u010dasopis za op\u0107a dru\u0161tvena pitanja<\/em>, 19(4-5 (108-109)), 771\u2013795.<\/li>\n\n\n\n
    21. Sekuli\u0107, D. (2014). Identitet i vrijednosti: Sociolo\u0161ka studija o hrvatskom dru\u0161tvu<\/em>. Politi\u010dka kultura.<\/li>\n\n\n\n
    22. Sunajko, G. (2010). Politi\u010dki identitet i hrvatska socijalna svijest: Odrednice politi\u010dkog identiteta. U N. Budak & V. Katunari\u0107 (Ur.), Hrvatski nacionalni identitet u globaliziraju\u0107em svijetu<\/em>. Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo\u202f: Pravni fakultet Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/li>\n\n\n\n
    23. Sutrop, M. (2015). Can values be taught? The myth of value-free education. Trames. Journal of the Humanities and Social Sciences<\/em>, 19(2), 189.<\/li>\n<\/ol>\n\n\n\n

      CITIRANJE: Hajdarovi\u0107, M. (2023). Nacionalna povijest kao antagoniziraju\u0107i agens obrazovanja. Prozor u svijet obrazovanja, nauke i mladih. Pedago\u0161ki fakultet, Univerziteta u Sarajevu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

      Nove generacije u\u010denika u odgojno-obrazovnom sustavu uz znanje i vje\u0161tine usvajaju i dru\u0161tvene norme i vrijednosti. Norme i vrijednosti zaokru\u017euju se uz obitelj, vr\u0161njake, dru\u0161tvo i osobno iskustvo. Vrijednosti u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":10184,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_EventAllDay":false,"_EventTimezone":"","_EventStartDate":"","_EventEndDate":"","_EventStartDateUTC":"","_EventEndDateUTC":"","_EventShowMap":false,"_EventShowMapLink":false,"_EventURL":"","_EventCost":"","_EventCostDescription":"","_EventCurrencySymbol":"","_EventCurrencyCode":"","_EventCurrencyPosition":"","_EventDateTimeSeparator":"","_EventTimeRangeSeparator":"","_EventOrganizerID":[],"_EventVenueID":[],"_OrganizerEmail":"","_OrganizerPhone":"","_OrganizerWebsite":"","_VenueAddress":"","_VenueCity":"","_VenueCountry":"","_VenueProvince":"","_VenueState":"","_VenueZip":"","_VenuePhone":"","_VenueURL":"","_VenueStateProvince":"","_VenueLat":"","_VenueLng":"","_VenueShowMap":false,"_VenueShowMapLink":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[181],"tags":[984,31,690],"class_list":["post-10182","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-o-poucavanju-povijesti","tag-nacionalni-identitet","tag-poucavanje-povijesti","tag-udzbenici"],"jetpack_publicize_connections":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10182","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10182"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10182\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10185,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10182\/revisions\/10185"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media\/10184"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10182"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10182"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/povijest.net\/ca\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10182"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}