Tweet

Jedna anegdota iz života Johannesa Brahmsa, slavnoga njemačkoga skladatelja, koji je rođen 63 godine nakon Beethovena (1833. godine) govori i o Ludwigu van Beethovenu, skladatelju čija su djela i dan danas neizrecivo dragocjen dio glazbene povijesti, a već tada su bila cijenjena, pogotovo među kolegama iz struke.

Jedan ljubitelj vina i dobar poznavatelj vina pozvao je jednom prilikom Brahmsa na večeru i Brahmsu u čast iz svoga vinskoga podruma iznio nekoliko najboljih boca vina.
Ljubitelj vina – domaćin te večere – svečano je ulio to vino u Brahmsovu čašu te pritom rekao: ‘Ovo vino je Brahms moga vinskoga podruma’. Brahms je u tišini omirisao vino, otpio gutljaj i nastavio šutjeti. Domaćin je naravno htio čuti kako se vino sviđa Brahmsu pa ga je priupitao, ne mogavši čekati više u tišini: ‘I, kako Vam se sviđa vino?’
Na što je Brahms tiho odgovorio: ‘ Bilo bi bolje da iznesete Beethovena svoga vinskoga podruma’.

Osim što je i sam bio vrstan skladatelj, Brahms je bio vrlo skroman i samokritičan čovjek, koji nije volio podilaženja i veličanja njega samoga. No, vratimo se Beethovenu.

Ludwig van Beethoven je rođen 1770 godine u Bonnu u Njemačkoj. Njegova obitelj porijeklom je bila iz Belgije, premda su članovi uže obitelji živjeli u Njemačkoj. Beethovenov djed Lodewijk bio je posljednji član obitelji punoga flamanskoga porijekla. Djed Lodewijk u mladosti je već preselio u Bonn i oženio se njemačkom suprugom. Stoga flamanski prizvuk i u prezimenu, tvrde stručnjaci. Neki smatraju da van Beethoven označava zemljopisnu pripadnost selu Beets u sadašnjoj Nizozemskoj, neki smatraju da označava zemljopisnu pripadnost regiji Betuwe također u današnjoj Nizozemskoj, a neki smatraju da ‘beethof’ označava cvijetnjak ili vrt, točnije vrt repe, odnosno plural ‘beethoven’ bi bili ‘vrtovi repe’. Sam Beethoven nije pokazivao previše zanimanja za flamansko porijeklo u svojoj obitelji. Beethoven je dobio ime u njemačkoj varijanti Ludwig upravo po djedu Lodewijku, koji se prvi u obitelji profesionalno bavio glazbom – bio je pjevač.

Beethovenov otac je bio glazbenik, također pjevač, na Bonnskom dvoru, a majka domaćica. Otac i majka stvorili su sedmero djece, od kojih je samo troje preživjelo – trojica sinova. Ludwig je bio najstariji sin. Otac je imao lošu sklonost ka piću, no ipak je uspijevao podučavati mladoga Ludwiga glazbi. Otac je imao snažne ambicije da od Ludwiga stvori novoga Mozarta.

Prije svoje dvanaeste godine Beethoven je imao jedno svoje objavljeno skladateljsko djelo. Njegov novi učitelj glazbe prepoznao je koliki se talent krije u mladome Ludwigu. Sa samo četrnaest godina, Ludwig je s preporukom dobio radno mjesto orguljaša na dvoru u Kölnu. Zbog lošeg utjecaja alkohola otac nije mogao više ispunjavati svoje radne i roditeljske obaveze, pa je Ludwig, osjećajući odgovornost prema mlađoj braći i majci, preuzeo tu ulogu – hranitelja i skrbnika. Ta uloga mu je usadila ozbiljnost koju je vrlo jasno ispoljavao do kraja života.

Princ Maximilian Franz uočivši veliki talent kod Ludwiga, poslao ga je u Beč sa sedamnaest godina, jer je Beč i tada bio pravo izvorište i stjecište svega što je važno u umjetnosti, pa tako i u glazbi. Nažalost, vrlo brzo nakon dolaska morao se vratiti u Bonn jer je Beethovenova majka bila na samrti.

U Beč je Ludwig otišao tek 5 godina kasnije, kako bi se nastavio glazbeno obrazovati – kod Haydna, Albrechtsbergera i Salierija. Ubrzo se pročulo da je izvrstan skladatelj i vrlo vješt pijanist, pa je uslijedila i međunarodna koncertna turneja i stjecanje kruga poštovatelja, podržavatelja i prijatelja. 1800. godine, u dobi od 30 godina organizirao je koncert na kojem je predstavio svoju prvu simfoniju. U njegovo doba ta simfonija bila je ‘odmaknuta’ od standarda i vrlo napredna. Samo godinu dana kasnije počeo je osjećati prve znakove gubljenja sluha.

 

Od 1800. godine nadalje Beethoven je sve više primjećivao gubljenje sluha, u svojim pismima spominjao i svoje zdravstvene probleme, ali se istovremeno s velikim žarom bacao na skladanje klavirskih sonata i još dviju simfonija.

Ako se uzme u obzir da su zvukovi osnovna ‘materija’ glazbene umjetnosti, a gluhoća – nemogućnost recepcije zvukova gotovo jednaka nemogućnosti profesionalnog bavljenja glazbenom umjetnošću, činjenica da je Beethoven snagom svoga duha, disciplinom i gotovo nadljudskim naporima i izvanredno velikom ljubavi prema skladanju i glazbi općenito nastavio svoje bavljenje glazbom – na našu sreću – univerzalno je fascinantna.

 

Citat dijela iz pisma prijatelju Franzu Gerhardu Wegeleru, koji je u Beču studirao medicinu i kasnije po povratku u Njemačku ostvario izvanrednu karijeru u medicini. Predmeti u ostavštini obitelji Wegeler čine važan dio povijesnog nasljeđa i nalaze se danas u Beethovenovoj kući-muzeju u Bonnu. Ovo pismo Beethoven je napisao 16.11.1800. godine:

‘(…) Dragi Wegeleru, (…) zvonjava i zujanje u mojim ušima svakako su se smanjile, pogotovo u lijevom uhu, u kojem je bolest i započela, ali moj sluh se nije nimalo popravio, dapače bojim se da se pogoršao. Moje zdravlje je općenito bolje, nakon blagih kupki, posljednjih 8 ili 10 dana osjećam se dosta dobro. (…)

Sada vodim nešto prihvatljiviji život, jer se više družim s ljudima. Jedva da ćeš povjerovati kako je moj život bio tužan i turoban u posljednje dvije godine; moj oštećen sluh pratio me poput sjene, tjerao me da bježim od svakoga, te od mene prividno činio mizantropa, premda sam u stvarnosti tako daleko od toga opisa! Promjeni je doprinijela i predivna fascinantna djevojka, koja me voli i koju ja volim. Ponovo sam tijekom posljednje dvije godine doživio nekoliko blaženih trenutaka i po prvi put sam osjetio da bi me brak uistinu mogao usrećiti. Nažalost, ona nije u mom životnom obzoru, uistinu trenutno ne mogu nikoga oženiti, prvo se moram aktivnije uključiti u svijet. Da nije bilo moje gluhoće, već bih bio proputovao pola zemaljske kugle, ali to i sada moram učiniti, bez obzira. Za mene ne postoji veće zadovoljstvo od bavljenja mojom umjetnošću i promoviranja moje umjetnosti. (…)’

Slijedilo je razdoblje intenzivnog skladanja. Financijski je bio manje-više osiguran jer su mu podržavatelji plaćali solidnu godišnju svotu za bavljenje glazbom, pod uvjetom da ne napušta Beč. Osim toga, Beethoven je podučavao.

 

Beethoven je napisao ukupno više od 650 djela. Među njima je 9 veličanstvenih simfonija, veliki broj drugih orkestralnih djela, koncerte za solo instrument i orkestralnu pratnju (klavirski koncerti, violinski koncerti, te koncert za violnu, violončelo, klavir i orkestar), brojna djela komorne glazbe (klavir uz jedan ili više drugih instrumenata, gudački komorni sastavi, različite komorne kombinacije sa puhačkim instrumentima). Za klavir solo Beethoven je napisao niz predivnih djela – od sonata koje su možda najpoznatije, preko varijacija, ekoseza (Ecossaisen), menueta i drugih pojedinačnih jednostavačnih ili višestavačnih skladbi.

Beethovenove klavirske sonate prava su remek djela. 32 sonate prikazuju Beethovenov skladateljski put i razvoj od mladih dana preko zrelosti do posljednjih djela koja su već korak prema romantizmu, kojeg je Beethoven predosjetio i naprednim kreativnim genijem izvanredno uklopio u (klasičnu) formu sonate. Osobno sam emocionalno vrlo snažno vezana uz Beethovenov skladateljski opus, pogotovo uz njegove klavirske sonate, koje vrlo visoko cijenim i neizmjerno su mi drage te ih uvijek rado proučavam svirajući i sviram.

Osim toga Beethoven je napisao 1 oratorij i 2 mise, 1 operu (Fidelio) i 2 operne uvertire (uvertiru operi Fidelio te uvertiru kao uvod u drugi čin opere Fidelio) te 10 orkestralnih skladbi kao uvod ili dio drugih scenskih djela te niz vokalnih djela (pjesme s orkestralnom pratnjom pjesme za jedan ili nekoliko glasova i klavir, višeglasne kanone).

 

Dio Beethovenovih djela nosi broj opusa i broj skladbe unutar tog opusa te tako čine pregledne katalogizirane i kronološki poredane popise djela, ali postoji i dio skladbi koji nosi oznaku WoO, odnosno Werke ohne Opuszahl, dakle djela bez dodijeljenog broja opusa, koji čine zaseban popis njegovih djela, također pregledan i sustavan.

Kod Beethovena postoji nekoliko intrigantnih detalja iz života. U dobi od 42 godine tijekom boravka u toplicama radi poboljšanja zdravlja, napisao je tri legendarna i misteriozna ljubavna pisma naslovljena ‘Besmrtnoj Voljenoj’, koje do dan danas nije do kraja razjašnjeno. Po stručnjacima – povjesničarima i muzikolozima postoji čak 8 žena koje bi mogle biti Ona – Beethovenova Besmrtna Voljena, no postoji isto tako mogućnost, u nedostatku neosporivih dokaza, da to nije niti jedna od tih žena, već neka sasvim deseta osoba.

1814. godine Ludwig je bio vrlo tražen i postao je vrlo priznat i slavan. Uskoro nakon smrti brata, po bratovoj molbi, Ludwig je preuzeo brigu o bratovoj udovici i njihovom malom djetetu, što je gluhom Beethovenu stvaralo niz problema u kućanstvu.

Dovršio je i Devetu simfoniju i Missu Solemnis te mnoga druga djela uprkos gluhoći, što je velika pobjeda njegovog duha nad fizičkim tijelom i fizičkim hendikepom. Ono što je navodno započelo prehladom, stajalo ga je života i Beethoven je umro 1827 nakon komplikacija prehlade. Nedavno su u javnost doprijele vijesti o navodnom trovanju olovom – slučajnom (korištenje posuđa obloženog olovom ili posuđa u čijem je sastavu olovo) ili namjernom ? – jako teško bi to bilo zamisliti namjerno trovanje od ruke samoga skladatelja ili od ruke neke druge osobe, ali ništa nije nemoguće? –  kao uzroku smrti Beethovena. Postoji svjedočenje da je Beethoven 4 mjeseca bolovao od bolesti čiji su simptomi bili proljev i izrazito gubljenje težine, no uzroka može biti mnogo. Poznati su i nalazi autopsije koja je provedena na Beethovenov zahtjev – prvenstveno da se utvrdi zašto je oglušio – dan nakon njegove smrti, no zaključci nisu jedinstveni.

Još jedna zanimljiva priča iz Beethovenovog života. Beethovenova skladba ‘Za Elizu’ je Bagatela – kratka skladba za klavir, napisana oko 1810. godine. ‘Za Elizu’ je zasigurno među najpoznatijim Beethovenovim djelima za klavir. Beethoven je kada je napisao ‘Za Elizu’ imao 40 godina. Therese Malfatti (1792-1851), jedna od Beethovenovih učenica, kći bečkoga trgovca, koja je 1810. godine imala 18 godina. Zasigurno je cijenila svoga profesora, ali teško je reći, pogotovo danas, s tolikim vremenskim odmakom, da li je to uopće bila ljubav, i nadalje da li je to bila obostrana ljubav.

Za tu godinu  – 1810. poznato je da je Beethoven gajio određene osjećaje za Therese i namjeravao zaprositi Therese i oženiti ju. Postoji i priča o toj njegovoj namjeri te o tome kako je došlo do greške u naslovu skladbe ‘Za Elizu’. Theresin otac organizirao je jedne večeri večeru u svojoj kući za svoje poslovne partnere i znance pa je pozvao i Beethovena. Za tu priliku je Beethoven navodno skladao ‘Za Elizu’ s namjerom da skladbu odsvira i potom zaprosi Theresinu ruku. Navodno se Beethoven zbog nervoze pred predstojećom prosidbom toliko napio da nije bio u stanju niti svirati niti zaprositi, pa je samo vrlo nečitkim rukopisom napisao posvetu iznad nota, koja je navodno izvorno trebala biti ‘Za Theresu’ i poklonio notni zapis Theresi. Naslov su navodno izdavači greškom protumačili kao ‘Za Elizu’. Ta greška, ako se radi o grešci, ostala je u upotrebi i dan danas.

U jednom Beethovenovom pismu upućenom Theresi koje nema datuma ni godine, a očito je slano uz Beethovenove kompozicije, kako bi Therese svirala te skladbe, stoji:

‘(…) Cijenjena Therese,

Dobit ćeš uz pismo ono što sam obećao. (…) Nadam se, i ne sumnjam, da si ugodno zaokupljena i da uživaš u društvu, ali nadam se ne previše, kako te to ne bi spriječilo da misliš i na nas. Time bih doduše pokazao preveliko povjerenje u tebe, ili previsoko mišljenje o mojim vlastitim zaslugama, kad bih takav osjećaj pripisao tebi. (…) Među tvojim brojnim aktivnostima, ne zaboravi na klavir, ili, točnije, na glazbu općenito, za koju imaš talenta, pa zašto je onda ne bi ozbiljnije njegovala? (…) Ti si sretnica što si tako rano mogla otputovati na selo. (…) Ja ne mogu uživati u tom luksuzu do 8-oga. Nitko na kugli zemaljskoj ne voli prirodu više od mene! Da li si čitala Goetheovog Wilhelma Meistera i Schlegelove Prijevode Shakespeara? Ljudi obično imaju dosta slobodnog vremena tijekom boravka na selu, želiš li možda da ti pošaljem ta djela? Slučajno imam znanca u tvom susjedstvu, pa ćeš me možda vidjeti neko jutro rano na pola sata, nakon čega ću morati odmah poći. Primijetit ćeš da ću nastojati ti dosađivati što je manje moguće.

Preporučam se tvojim roditeljima, premda još nemam prava na to. Preporučam se i tvojoj sestrični M. Zbogom cijenjena Therese, želim ti svo dobro i svaki šarm koji život može ponuditi. Razmišljaj o meni s nježnošću i zaboravi moje nedostatke. Budi uvjerena da se nitko ne bi veselio novostima o tvojoj sreći kao ja, čak i ako ne pokazuješ interes prema tvom odanom slugi i prijatelju,
Beethovenu.’

Theresina obitelj nije odobravala mogući brak s Beethovenom, pa se Therese nekoliko godina kasnije udala za austrijskog plemića i državnog službenika Wilhelma von Drosdicka. Zanimljivo je da je notni zapis ove Bagatele pronađen među osobnim stvarima Therese, nakon njene smrti.

Moja omiljena priča iz Beethovenovog života je jedno pismo – odgovor koje je Ludwig poslao svom bratu. Beethovenov brat Carl koji je pridobivši (kupivši) izvjesni zemljišni posjed smatrao da je materijalno time toliko napredovao da to mora svakako istaknuti, te je to naglasio čak i u pismu svojem bratu. Nakon cijeloga pisma u kojem izvještava o svakojakim događajima ili razmišljanjima, brat se potpisao kao
‘Carl van Beethoven, vlasnik zemlje’.
To je izazvalo pažnju Ludwiga te ga potaknulo da bratu uzvrati, na način da je u pismu-odgovoru bratu nakon pisma u potpisu zapisao: ‘ Ludwig van Beethoven, vlasnik mozga’.

Beethovenovom sprovodu 1827. godine je prisustvovalo oko 20.000 ljudi, a Schubert je bio jedan od glazbenika koji su nosili lijes. Beethoven je pripadnik ‘bečke klasike’, uz Mozarta i Haydna, premda je već u zrelim skladateljskim godinama i pred kraj života ukazivao put prema sljedećem stilskom razdoblju u povijesti glazbe – romantizmu. Beethoven je jedan od najvećih skladatelja zapadnoeuropske kulture, a sigurno i jedan od najsjajnijih svjetionika svjetske glazbene baštine.