Ponekad se zateknem u raspoloženju za gledanje nekog starog, kostimiranog, crno-bijelog filma koji djeluje poput prisjećanja bakinih kolača – toplo, nostalgično. Filmska glazba je vrlo široka i lijepa tema za sebe, i samo ću spomenuti da je vrlo zanimljivo kako pod filmskom glazbom puno toga progutamo što bez filma u koncertnoj dvorani ne bismo, no o tome više kada budem pisala o filmskoj glazbi. U ovom članku, i u naredna dva člnaka, kratko ću se osvrnuti na zasluženo vrlo popularna i lijepa djela iz klasične glazbe, koja su dobila svoje mjesto u filmovima.

Tweet

 

Prva bajadera klasične glazbe na filmu neka bude ‚Sanjarenje’ skladatelja Roberta Schumanna. Vrlo često spominjano s originalnim njemačkim naslovom ‚Träumerei’, ‚Sanjarenje’ je kratka skladba iz stilskog razdoblja romantizma. I naslov i miran protok glazbe daju dovoljno sugestija za slušanje i ‚prijem’ ove lijepe skladbe. ‚Sanjarenje’ je jedna od 13 skladbi iz ciklusa ‚ Prizori iz djetinjstva’ (‚Kinderszenen’) već spomenutog skladatelja Schumanna. Naizgled možda ne isuviše tehnički zahtjevna skladba – bez previše brzih nizova ‚pasaža’, ipak polaže pred pijanista interpretativne zahtjeve. Postići nježnost zvučanja uz prisutno diskretno višeglasje i nije ‚mačji kašalj’, da imenujem samo jedan od izvodilačkih izazova ove mirno dirljive i kratke skladbe.

‚Sanjarenje’ se pojavljuje kao ljubavna pjesma – kao komunikacija bez riječi, u filmu ‚Song of Love’ iz 1947.g. Film je svojevrstan prikaz ljubavne veze između skladatelja Roberta Schumanna i njegove supruge Clare Schumann.

Clara Schumann bila je izvrsna pijanistica koja je od vrlo rane dobi nastupala. Njemački velikan literature J. W. Von Goethe je oduševljen Clarinim pijanističkim sposobnostima mladoj Clari poklonio medalju i rukom pisanu posvetu:’ Nadarenoj umjetnici Clari Wieck’. Brojna priznanja njenom radu poznata su, kao i ljubavna priča Clare i Roberta. Clarin otac protivio se Clarinoj želji da se uda za Roberta, sukob se dotle zaoštrio da su Clara i Robert Clarinog oca tužili sudu. Nakon dvije godine ljubav je odnijela pobjedu i Clara i Robert su se vjenčali. Clara je vrlo predano svirala skladbe svog supruga i zahavljujući njoj, cijelom Europom pronio se glas o njenom suprugu Robertu i njegovim skladbama. Vjerojatno je najviše zahvaljujući Clari Schumann i ostao u povijesti zabilježen kao skladatelj vrijedan naše paženj i izvođenja. Uz sav rad, Clara je rodila i sedmero djece, od kojih je jedno umrlo u ranom djetinjstvu. Ostalih šestero djece odgajala je, nakon Robertovih sve evidentnijih zdravstvenih problema i rane smrti, sama i uz pomoć prijatelja, među kojima je posebno mjesto zauzimao još jedan velikan skladanja Johannes Brahms.

Claru Schumann u filmu glumi Katherine Hepburn, legendarna i meni osobno vrlo draga Hollywoodska glumica.

Ovdje možete pogledati isječak iz filma u kojem Clara odnosno Katherine Hepburn svira ‚Sanjarenje’.

{youtube}XhmIhDsazyY{/youtube}

A ovdje pravu, vrhunsku umjetničku izvedbu ‚Sanjarenja’ rukama legendarnog pijanista Vladimira Horowitza (1903-1989):

{youtube}qq7ncjhSqtk{/youtube}

Toliko je jednostavnosti i ljepote u Horowitzovoj interpretaciji, kao da se zadubljen i miran, iz perspektive svojih brojnih godina sjeća nekih prizora iz svoga djetinjstva, možda prve simpatije koju bi danima pratio kako bi izmamio ma i jedan pogled, možda promatranja svoje majke koja je također bila pijanistica kako svira…štogod bilo ostaje izrijekom neizraženo, ali itekako inspirativno u slušnim senzacijama i u nevidljivoj energiji koja će i Vas možda pomaknuti nekom toplom sjećanju koje desetljeće unatrag…