Ante Kovač, književnik i publicist. Rodio se 23. svibnja 1897. u Vrbanji. Pučku školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima 1915. godine. Pisao je još u gimnazijskim klupama, osnivač je Literarno-enigmatskog kluba »Srijemci« u Vinkovcima. Objavljivao je svoje prve književne i publicističke pokušaje u tadašnjim listovima »Vinkovci i okolica« i »Svjetlost«.

Nakon gimnazije mobiliziran, poslan na istočno bojište gdje je pao u rusko zarobljeništvo 1916. Kao jugoslavenski dobrovoljac odlazi na Solunski front 1917. Poslije rata studira pravo u Beogradu i Zagrebu. Agresivno zastupa «jugoslavensku» ideju za vrijeme diktature kralja Aleksandra, 1931. je narodni zastupnik u beogradskoj skupštini, te njen sekretar. Drugi svjetski rat proveo je u njemačkom zarobljeništvu.

Između dva rata radio je u beogradskim listovima Vreme i Ošišani jež, te zagrebačkom listu Koprive, a poslije drugog svjetskog rata kao publicist u velikom broju listova kao što su Srpska reč, Srpski književni glasnik, Književne novine, Vardar, Vojvodina i drugim publikacijama.

U književni opus Ante Kovača spadaju pjesme, humoreske, satire, novele, feljtoni, kritike i dr. Djela su mu: «Milovanje u pjesmi i prozi» (1922.), «Impresije iz jedne epohe» (1923.), «Sentimentalna putovanja boga Marsa» (1928.)  itd. Poslije Drugog svjetskog rata piše za mnoge beogradske listove, a od šezdesetih surađuje i sa zavičajnim publikacijama kao što su Županjski zbornik i Godišnjak MH Vinkovci.

Umro je u Beogradu 1974.