Zbog posebnih psećih sposobnosti američki marinci su 1942. godine osnovali posebnu ratnu školu za pse. Minimalni uvjeti za primanje psa bili su visina od barem 63 cm, težina minimalno 22 kg i prijateljska narav.
Tijekom 14 tjedana škole dresura pasa je bila teška. Bilo je lažnih neprijatelja koji su iskakali iz grmlja i eksplozija od kojih je zemlja letjela posvuda. Trening je bio intenzivan i testirao je pse i njihove vodiče stvarajući snažne veze između. Psi su naučili kako izviđati, ukazivati na opasnosti tijekom patrola i paziti na bilo kakve prikrivene napade. Voditelj i pas zajedno su jeli, trenirali i borili se.
Kad se 1. studenog 1943. Treća divizija marinaca iskrcala na otok Bougainville (Solomonsko otočje) s njima su bili i psi 1. voda mornaričkih ratnih pasa. Ovaj vod činilo je 48 vojnih vojnika i 27 pasa. Vodom je zapovijedao poručnik Clyde A. Henderson, bivši srednjoškolski profesor koji je prije rata imao iskustva s treniranjem dobermana iz hobija. Otok je zapravo bio neprohodna prašuma u kojoj je oko 40 000 Japanaca bilo spremno za obranu.
Prvi vod mornaričkih ratnih pasa iskrcao se samo jedan sat nakon prvog vala marinaca. Odmah su se našli pod teškom minobacačkom i puščanom vatrom. Nekoliko dana kasnije, Japanci su počeli pucati na pse, znajući da su oni važan dio tima marinaca. Pas Caesar odnio je prvu poruku ratnog psa tijekom bitke i dvaput je pogođen neprijateljskom vatrom. Ipak je uspio spasiti živote svojih vodiča upozorivši ih na nadolazeći japanski napad. Njemački ovčar Jack bio je teško ranjen, ali je ipak uspio prenijeti poruku u kojoj se tražilo da dođu liječnici kad telefonske veze budu prekinute, što dokazuje koliko su ovi psi ključni za komunikaciju.
Ukupno je šest pasa dobilo priznanje za svoju hrabrost tijekom kampanje na Bougainvilleu. Natporučnik Henderson naglasio je da su u gustim džunglama gdje je komunikacija često bila nepouzdana, brzina i inteligencija pasa bili neprocjenjivi. Psi su s vojnicima dijelili njihove obroke, vreće za spavanje i zajedno su proživljavali sve ratne nedaće.
Više o iskustvima ratnih pasa pročitaj na ovoj poveznici.
Pitanja za analizu
- Koja je bila svrha osnivanja posebne ratne škole za pse 1942. godine?
- Koji su bili minimalni uvjeti za primanje psa u školu? Što misliš zašto su bili takvi uvjeti?
- Što su psi i njihovi vodiči učili tijekom obuke?
- Kako su psi pomagali američkim marincima tijekom bitke na otoku Bougainville?
- Zašto su Japanci počeli pucati na pse tijekom bitke? Što to govori o važnosti pasa u vojnom timu?
- Kako su psi doprinosili komunikaciji i sigurnosti marinaca u teškim uvjetima džungle?
- Je li opravdano koristiti životinje u situacijama koje su opasne za ljude?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
