Europski parlament je 2008. godine prihvatio deklaraciju o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma (European Day of Remembrance for Victims of Stalinism and Nazism). Ovaj datum ima poseban povijesni značaj jer podsjeća na potpisivanje pakta Molotov-Ribbentrop 1939. godine, kojim su nacistička Njemačka i SSSR formalizirali svoj dogovor o nenapadanju, ali i podijelili sfere utjecaja u istočnoj Europi. Taj pakt označava početak niza tragičnih događaja koji su doveli do Drugog svjetskog rata, genocida i masovnih represija.
Međutim, spomenuti datum također izaziva određene kontroverze, posebice u kontekstu hrvatske političke scene. Dio hrvatskih političara, koji odbijaju prihvatiti jugoslavenski socijalizam kao dio nacionalne povijesti, nastoje pod ovaj datum uključiti i taj dio prošlosti, sugerirajući da se jugoslavenski socijalizam može izjednačiti sa staljinizmom. Takvo stajalište, međutim, svjedoči o značajnom nerazumijevanju povijesti.
Jugoslavenski socijalizam, unatoč tome što je bio autokratski i nedemokratski režim, značajno se razlikovao od staljinističkog modela, osobito nakon razlaza između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza 1948. godine. Dok je staljinizam bio obilježen ekstremnim kultom ličnosti, masovnim čistkama i totalitarnim kontrolnim mehanizmima, jugoslavenski socijalizam, iako autoritaran, nastojao je razviti sustav radničkog samoupravljanja i distancirati se od sovjetskog utjecaja. Jugoslavenski režim (neki ga nazivaju titoistički ili titoizam) je u mnogim aspektima bio blaži u usporedbi sa staljinističkim, a Jugoslavija je tijekom Hladnog rata često zauzimala poziciju između Istoka i Zapada, promovirajući pokret nesvrstanih.
Izjednačavanje staljinizma i jugoslavenskog socijalizma nije samo povijesno netočno, već i reducira kompleksnu povijest jugoslavenskog društva i njegove tranzicije. To, međutim, ne znači da se ne smije kritizirati nedemokratska priroda jugoslavenskog režima i kršenje ljudskih prava koja su se dogodila tijekom njegove vladavine. No, nužno je povući jasnu liniju između različitih povijesnih i političkih konteksta te prepoznati specifičnosti svakog od tih sustava kako bi se izbjegla pojednostavljenja i iskrivljavanje povijesnih činjenica.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
