Godine 1940. nacistička Njemačka napala je Norvešku. Nacisti su htjeli osvojiti norveške luke kako bi kontrolirali Sjeverno more i kako bi osigurani nesmetanu dopremu željezne rude iz Švedske. Norveški kralj Haakon VII. i vlada su pobjegli u London, a Vidkun Quisling, koji je bio lojalan nacistima, se proglasio novim premijerom Norveške.
Kad su nacisti preuzeli kontrolu, zabranili su sve političke stranke osim Nasjonal Samling (koju je vodio Vidkun Quisling) i prisilili sindikate da prihvate vođe koje su imenovali nacisti. Njemačka je postala glavni trgovinski partner Norveške, ali to nije nadoknadilo izgubljenu trgovinu. Iako su tvornice ostale otvorene, Nijemci su preuzeli većinu proizvodnje, ostavljajući Norvešku sa samo 43% vlastite proizvodnje. To je dovelo do ozbiljne nestašice hrane i osnovnih potrepština, pa su mnogi Norvežani počeli sami uzgajati usjeve i stoku (u parkovima i na svim pogodnim lokacijama).
Norveški učitelji, učenici i obitelji tiho su se odupirali nacistima, boreći se obrazovanje i pravdu. Jedan od načina na koji su pružali otpor bilo je nošenje spajalica kao simbola zajedništva. Učitelji su ih zakačili za rever, a učenici su ih nosili kao ogrlice ili narukvice. Ovaj mali čin pokazao je kako je norveški narod ostao ujedinjen, odbijajući da ga nacistički režim podijeli.
Odakle im ideja da nose spajalice? Na mnogim mjestima na internetu može se pronaći informacija da je spajalica norveški izum. To je netočno jer su se spajalice koristile u SAD-u već od 1860-ih. Norvežanin Johan Vaaler je 1899. izmislio ovakvu spajalicu jer nije znao da sličan izum već postoji.
Godine 1942. Quisling je naredio učiteljima da se pridruže nacionalnom sindikatu učitelja pod kontrolom nacista i da se zakunu na lojalnost njemačkim okupatorima. Također je želio da norvešku djecu podučavaju nacističkoj propagandi. Tisuće učitelja i roditelja protestiralo je pišući pisma, a u roku od dva mjeseca 90% od 14 000 norveških učitelja napustilo je sindikat, čineći ga nemoćnim.
Kao odgovor, vlada je zatvorila škole i prestala plaćati 10 000 učitelja. Iako su se suočavali sa siromaštvom, mnogi su učitelji nastavili poučavati u privatnim domovima. Nacisti su brutalno uzvratili, uhitili svakog desetog učitelja koji je istupio iz sindikata. Ti su učitelji bili strpani u ledene stočne vagone i poslani u koncentracijske logore, gdje su izgladnjivani, premlaćivani i tjerani na težak rad. Unatoč opasnosti, građani su nastavili podržavati učitelje. Dok su ih vlakovi vozili u logore, mještani su se okupljali uz tračnice pjevajući im i dajući im hranu.
Hrabri građani prkosili su nacističkim zabranama prosvjeda, zalažući se za učitelje. Unatoč mjesecima zlostavljanja, učitelji su odbili popustiti. Na kraju su se škole ponovno otvorile, sindikalni mandat je otkazan, a zatvoreni učitelji pušteni su na slobodu. Čak i nakon povratka u učionice, većina učitelja odbila je predavati nacističku ideologiju.
Učenici su također pružili otpor, inspirirani hrabrošću odraslih u njihovoj zajednici. Pokazali su svoju lojalnost norveškom kralju i okrenuli leđa njemačkim vojnicima. Kada su im nacistički inspektori ulazili u učionice, pjevali su domoljubne pjesme. Srednjoškolci u Oslu odbili su se pridružiti Nacističkom omladinskom pokretu, čak i kada su nacisti odgovorili upadanjem u škole i premlaćivanjem učenika i nastavnika. Nacisti nisu mogli natjerati mlade da se pridruže njihovom pokretu, unatoč prijetnjama i nasilju.
Studenti su također stali protiv nacizma. Prikupljali su obavještajne podatke za saveznike i organizirali podzemne grupe otpora. Godine 1943., nakon požara na Sveučilištu u Oslu, Gestapo je uhitio više od 1100 studenata. Dok su neki pušteni, 700 ih je poslano u “kamp za preodgoj” u Njemačkoj.
Istraži kako je sedamnaestogodišnjak Arne sudjelovao u pokretu otpora u Danskoj.
Norveški učitelji, učenici i roditelji pokazali su ogromnu hrabrost, dokazujući da čak i mala djela otpora mogu biti moćna. Povjesničari opisuju njihove napore kao značajan ideološki poraz nacizma u Norveškoj.
Norveške spajalice nemaju veze sa spašavanjem Židova
Ovaj primjer ukazuje na mogućnosti pasivnog otpora. No nošenje spajalica nije bilo povezano s krijumčarenjem Židova iz Norveške ili pokazivanjem solidarnosti s norveškim Židovima. Umjesto toga, bio je to jedan od mnogih mirnih činova norveškog nacionalizma i podrške kralju Haakonu VII. Ostali činovi otpora uključivali su slušanje stranih vijesti, tiskanje podzemnih novina i nošenje simbola podrške Norveškoj. Ti su simboli uključivali pribadače izrađene od novčića s kraljevim likom, razne “cvjetove odanosti”, simbol “H7” za kralja i spajalice koje su se nosile na jaknama ili kao narukvice. Nažalost nacisti su i u Norveškoj provodili protužidovsku politiku pa je više od trećine od 2.173 norveških Židova deportirano je i ubijeno. Tijekom tog vremena oko 900 norveških Židova pobjeglo je u Švedsku uz pomoć hrabrih građana. Samo 25 se vratilo u Norvešku nakon rata.
Ideja korištenja spajalice za označavanje otpora potječe iz Francuske. Kopča koja se nosi na reveru ili prednjem džepu mogla se smatrati “deux gaules”. Fraza “deux gaules” doslovno se prevodi kao “dva stupa”. To bi se moglo metaforički povezati s imenom generala Charlesa de Gaullea, vođe Slobodnih francuskih snaga i ključne osobe u francuskom Pokretu otpora. Spajalica za papir, sa svoja dva savijena kraja, mogla bi se vizualno protumačiti kao dva stupa.
Pitanja za analizu
- Zašto je nacistička Njemačka napala Norvešku 1940. godine? Koji su bili njihovi ciljevi?
- Objasni tko je bio Quisling i kako je on došao na vlast u Norveškoj.
- Kako su se norveški učitelji, učenici i građani odupirali nacističkoj okupaciji? Navedi nekoliko primjera iz teksta.
- Zašto su učitelji u Norveškoj odbili podučavati nacističku propagandu? Koje su posljedice pretrpjeli zbog tog odbijanja?
- Kako su Norvežani koristili spajalice kao simbol otpora? Što su time željeli pokazati?
- Kako je nošenje spajalica povezano s Charlesom de Gaulleom i francuskim Pokretom otpora?
- Što misliš, zašto je nošenje spajalica bio učinkovit način pasivnog otpora? Kako su takvi simboli mogli utjecati na moral ljudi?
- Kako je Norveška, unatoč okupaciji i represiji, uspjela očuvati svoj nacionalni identitet?
- Koje druge vrste pasivnog otpora možeš zamisliti da bi ljudi mogli koristiti u sličnim situacijama danas?
- Kako je otpor norveških učitelja i učenika utjecao na ishod nacističkih planova u Norveškoj? Što nam to govori o moći obrazovanja i zajedništva?
- Što možemo naučiti iz primjera Norveške o važnosti civilne hrabrosti i otpornosti u teškim vremenima?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
