Andabatae – Borci na konjima ili kočijama, a vjerojatno su se borili u kacigama koje su pružale malu vidljivost ili su imali povezane oči.

Arbelas – Borac koji je bio naoružan posebnim alatom – polukružnom oštricom koja se inače koristi za obradu životinjske kože. Na nekim su reljefima prikazani kako se bore protiv retiarija. Praznovjerni Rimljani su vjerovali da im arbelas u snovima može savjetovati kakvu će ženu oženiti. Nažalost to je moglo značiti da će buduća supruga biti zlobna, ružna ili trovačica.

Bestiarius – Borci specijalizirani za borbu protiv životinja najčešće naoružani kopljima. Bestiarii su mogli biti i osuđenici na smrt bačeni pred životinje. To je bila kazna namijenjena izdajicama i neprijateljima države.

Bustuarius – Bustuarii su bili najniža klasa gladijatori. Koristili su se za borbe pri pokopu ili spaljivanju pokojnika. Njihova je krv trebala zadovoljiti razne duhove podzemlja ili umiriti duše pokojnika.

Cestus – Cestus su bili boksači koji su na rukama imali posebne borbene rukavice (korištene kod Grka i Rimljana). Cestus se često izrađivao od kožnih remena, a ponekad je uključivao metalne ili druge tvrde predmete kako bi se povećao učinak udaraca. Borbe u kojima su sudjelovali cesti bile su brutalne i krvave. Premda nisu imali oružje ili neku drugu opremu ove su borbe bili izrazito smrtonosne.

Crupellarius – Vrsta teško oklopljenog gladijatora. Cijeli je bio pokriven oklopom. Naoružan gladiusom (mačem) i opremljen manjim scutumom za dodatnu obranu. Kaciga je nalikovala na limenu kantu s otvorima za oči i rupicama za lakše disanje. To je borcu bio znatan problem jer mu je vidno polje bilo iznimno ograničeno. Ovi su borci obično bili iznimno snažni kako bi mogli nositi težinu oklopa i ostati pokretni u areni. U borbi su se najčešće branili i čekali da se njihovi protivnici izmore.

Dimachaeri – Borci naoružani sa po dva kratka mača ili bodeža. Ima više opisa i prikaza njihove oprema. Izgleda da se radilo o borcima koji osim mačeva nisu imali dodatnu opremu i oklop ili su imali samo manju kožnu zaštitu uglavnom na rukama i nogama. Zbog manje opreme i kraćih mačeva morali su biti iznimno pokretni i vješti mačevaoci. Uparivali su ih s teže pokretnim gladijatorima, hoplomachima i često u borbi protiv drugih dimachaera.

Equites – Equites ili vitezovi su u starije vrijeme bili lako naoružani, oklopljeni, nosili su okrugli, konjički štit, manju kacigu bez perjanice ukrašena sa dva pera. U carsko vrijeme opremljeni su zaštitom za desnu ruku (manica) i nosili su tuniku bez rukava (za razliku od ostalih gladijatora koji su se često borili golih prsiju).

Essedarii – Borci na bojnim kočijama su podsjećali Rimljane na borbe protiv Kelta i Britanaca. Budući da nije pronađen nikakav mozaik ili zapis o njima ne znamo kako su bili opremljeni. Vjerojatno je uvijek jedna članica bojne kočije bila žena. Postoji i mogućnost da su se borili protiv zvijeri.

Gallus – Prvotno se radilo o ratnim zarobljenicima iz Galije, a kasnije o gladijatorima koji su se borili na galski način. Bili su teže opremljeni egzotičnim oružjem (koje je Rimljanima izgledalo drugačije od njihovog). Bili su naoružani mačem ili ponekad kopljem. Na glavi galea – kaciga s vizirom, glatka, zvonolika, s ukrasnim perima. Oklopljen donji dio lijeve noge i dodatna zaštita štitom. Nakon što su Rimljani osvojili Galiju ova vrsta gladijatora je napuštena i zamijenjena myrmillom.

Hoplomachi – Poput teško opremljenih Thraciana podsjećali su na Samnićane. Imali su zaštićene, omotane noge, štitnik na desnoj ruci (manica), manju kacigu ukrašenu čuperkom perja na vrhu, naoružani mačem i malim, okruglim štitom od tanke bronce. Vrlo je moguće da su bili naoružani duljim kopljem. U borbama su se natjecali sa Myrmillo ili Thracianom.

Laquerarii – Slični retiariusu samo su umjesto mrežom svoje protivnike pokušavali uhvatiti lasom (užetom). U drugoj ruci su mogli imati duži bodež. Primarna taktika laqueariusa bila je korištenje lasa za zapetljavanje udova ili oružja protivnika, čime se ograničava njihovo kretanje i olakšava pristup i zadavanje odlučnog udarca bodežom. To je zahtijevalo visok stupanj vještine i preciznosti.

Myrmillo – Oprema myrmilla se malo razlikovala od Thraciana. Razlika je vidljiva u izgledu kacige koja je za razliku od thraciana imala manju perjanicu, koja se nije ukrašavala perjem. Kaciga je ukrašavana komadićima polirane bronce ili srebra što je na suncu davalo sijajno preljevanje boja poput riblje ljuske (riba mormylos je bila inspiracija). Na desnoj ruci nose manicu. Naoružani su gladiusom (mačem dužine oko 40-50cm) i brane se zaobljenim, većim štitem poput legionarskog. Bore se protiv thraciana ili hoplomacha.

Paegniarri – Zapravo nisu bili pravi gladijatori već su prije borbi publiku zabavljali mlateći se drvenim mačevima i sličnim “alatima”. Njihovu su “borbu” pratili glazbenici na cimbalima, trubama i hidraulisu.

Parmularius – Parmulari su koristili mali štit zvan parma (promjera do 90 cm). Kako bi se dodatno zaštitili nosili su oklop za potkoljenicu. Borili su se međusobno naoružani mačevima ili protiv thraexa i equesa.

Provocatores – Njih bi boksačkim rječnikom svrstali u borce srednje težinske kategorije. Jedini su od gladijatora nosili prsni oklop (cardiophylax). Na ruci manica, veliki pravokutni štit i gladius. Obično su se borili protiv drugih provocatores.

Retiarii – Retiarii su prepoznatljivi po mreži (podsjećali su na ribare). Mreža je služila za hvatanje protivnika (oko 3m u promjeru), a glavno je oružje trozubac (dužine oko 1,6 m). Mreža je konopom vezana za ruku borca, pa je u slučaju promašaja mogao ponovno povući. Nisu nosili kacige, a pomoćno oružje je bio bodež. Bodež se npr. koristio da se borac oslobodi mreže ukoliko je protivnik uhvati. Služio je i za pogubljenje borca koji je izgubio i publika ga je osudila na smrt. Na lijevo ruci manica uz dodatni oklop za rame (galerus). Bore se protiv secutora. Za retiare su obično birani mlađi gladijatori (18 do 25 godina) ljepšeg izgleda.

Rudiarius – Gladijator koji je zaslužio svoju slobodu dobio je drveni mač (rudis) ili možda drvenu šipku (drugo značenje riječi rudis, koja je bila “tanak štap” koji se koristio kao štap/mač za vježbanje). Ako je odlučio ostati gladijator, zvali su ga rudiarius. Bili su vrlo popularni u javnosti jer su bili iskusni borci.

Saggitarii – Bili su opremljeni samostrelima kojima su mogli gađati na veće udaljenosti. Sagittarii bi se koristili u arenama u razne svrhe, vjerojatno uključujući rekonstrukcije poznatih bitaka i opsada, gdje bi se mogle pokazati njihove vještine strijelaca. Za razliku od drugih gladijatora koji su se borili u središnjem prostoru arene, sagittarii su mogli djelovati s vrha lažnih utvrda ili s drugih položaja koji su simulirali kontekst bojnog polja.

Samnićani – U starije vrijeme teško naoružani borci, koji se u carsko vrijeme više nisu pojavljivali. Branili su se velikim, pravokutnim štitom (scutum). Na glavi teška kaciga i naoružani kratkim mačem. Zbog dobre opreme smatralo se da imaju prednost pred drugim vrstama gladijatora.

Scissor – Koristili su poseban kratki mač s dvije oštrice koji su izgledali kao otvorene škare bez šarke. Ova vrsta gladijatora borila se koristeći oružje koje se sastojalo od očvrsnute čelične cijevi koja je obavijala cijelu gladijatorovu podlakticu, s odvojenim krajem i polukružnom oštricom pričvršćenom na nju. Scissores je nosio kacigu koja pokriva cijelo lice, sličnu onoj kod hoplomachija ili secutora, i nosio je teški oklop.

Scutarius – Scutarius je bio svaki gladijator koji je koristio veliki štit (scutum), za razliku od svakog gladijatora koji je koristio mali štit (parmularius). Murmillo ili secutor bio bi scutarius. Imali bi oklop na potkoljenici na strani gdje su nosili štit. Uz kacigu nosili su i kraći mač.

Secutores – Specijalno razvijena vrsta boraca protiv retiariusa. Vrlo su slični myrmillu jer nose isti oklop i oružje. Razlikuju se po kacigi koja kod secutora pokriva cijelo lice i ima samo dvije rupe za oči što im je trebalo dobro služiti u obrani od trozuba. Kaciga je bila potpuno okrugla i glatka tako da je mreža nije mogla zakačiti.

Thracian – Thracian (ili Thraex ili Tračanin na hrvatskom) je bio gladijator s vrlo prepoznatljivom kacigom s metalnom perjanicom. Kaciga se izrađivala od dva komada bronce – jedan na gornjem dijelu i jedan kao štitnik za lice. Na prednjem dijelu izbušene su rupe koje su borcu omogućavale dobru ventilaciju i pogled prema naprijed. Thracian je zbog takve konstrukcije imao probleme s bočnim pogledom. Kaciga je također sprečavala direktan udarac prema grkljanu. Kaciga je mogla biti ukrašena perjem. Težila je između 3,3 i 6,8 kilograma (standardna legionarska oko 2 kg) i prosječne debljine oko 1,5 mmm. U opremi je još imao štitnike za jednu ruku, manji gotovo kvadratni štit (parmula) i mač zaobljene oštrice dužine oko 34 cm. U starije vrijeme ti su borci bili ratni zarobljenici iz Trakije. Bore se protiv myrmilla ili hoplomacha.

Veles – Pretpostavlja se da su se veliti borili pješice, naoružani kopljem, mačem i malim okruglim štitom (parma). Vjerojatno su dobili ime po prvim i lako naoružanim jedinicama republikanske vojske.