Tomáš Fritta je rođen 22. siječnja 1941. godine u židovskoj obitelji. Njegov otac Bedřich (ponjemčeno Fritz Taussig) bio je cijenjen karikaturist i slikar u Pragu. Dolaskom nacista njihova je sudbina bila poput mnogih drugih Židova. Bedřich, majka Hansi i Tomáš su sa prvom grupom poslani u izgradnju geta Theresienstadt. Stara utvrda i vojarna za smještaj 7000 vojnika je tijekom rata postala dom za desetine tisuća zatvorenika (čak 53.000 u jednom naletu).
Theresienstadt je nacistima služio i kao ogledni geto u koji su pustili delegate Crvenog križa. Naravno za tu su priliku obojali prostorije, 2/3 zatvorenika poslali u obližnje logore smrti, otvorili trgovinu i restoran, sastavili bend. U istom su logoru napravili poznate snimke zatvorenika kako igraju nogomet, kako uživaju u koncertu, pa čak i kako mali zatvorenici dobivaju drugu porciju marmelade.
Tomáš je postao politički zatvorenik F 172 i zahvaljujući tome što je njegov otac nacistima bio koristan radnik mogao je tu i tamo dobiti nekoliko kalorija više od ostalih. Otac je radio u grafičkom uredu tehničkog odjela geta (ponaviše na planiranju željezničke linije za geto). Zajedno je sa suradnicima koristio svaku priliku i bilježio svakodnevicu i strahote života u getu. Crtao je dolazak novih zatvorenika, gužve po sobama, žene na prisilnom radu, muškarce koji se mole pokriveni prugastim zatvoreničkim dekama. Te su slike zajedno sa drugim materijalima sakrili u dvostruki zid kako ih SS ne bi pronašao. Na taj su način, za razliku od autora, dočele oslobođenje.
Dio materijala su pokušali krijumčariti iz geta i otkriveni su 17. srpnja 1944. godine. Obitelj Fritta sa prijateljima iz obitelji Haas prebačena je u Malu utvrdu. Bedřich Fritta i Leo Haas su krajem listopada prebačeni u Auschwitz. Bedřich je u logoru je obolio od teške dizenterije, te je umro od trovanja krvi 5. studenog 1944. godine. Haas je preživio nekoliko logora i marševa smrti, te se nakon rata vratio po preživjele u Theresienstadt. Hansi Fritta je uz fizičko oboljenje nakon odvođenja supruga nastradala i psihički, pa je brigu o malenom Tomašu po njenoj smrti preuzela obiteljska prijateljica Erna Haas. Obitelj Haas ga je nakon rata i posvojila. Živio je u Čehoslovačkoj, Izraelu i Njemačkoj, a danas živi u Pragu.
Iz logora ga se sjeća Marie Polakowa, koja je tamo bila zatvorena kao politička zatvorenica. O Tomašu kaže da je bio inteligentno i veselo dijete. Logorašice su mu od komada tkanina pravile lutke.
Tomiček se veselio, mahao rukama i uzviknuo: “Imam toliko puno teta!
Frittina sudbina je postala poznata nakon objave slikovnice “Tomašu za njegov treći rođendan”, koju mu je nacrtao i darovao otac 22.1.1944. godine. Na 50 slika prikazan je normalan život izvan logora, djelom edukativan i većim dijelom pun nade u budućnost.
Slikovnica je ostala zazidana u dvostruki zid i Haas je taj poklon za treći rođendan ponovno poklonio Tomašu za njegov 18. rođendan 1959. godine. Slikovnica je doživjela nekoliko reizdanja na više jezika. Yad Vashem je izradio i poseban materijal za edukaciju – sve slike su pretvorene u razglednice koje se mogu koristiti u nastavi.
Literatura:
- Bedrich Fritta, URL: http://www.ghetto-theresienstadt.info/pages/f/frittab.htm
- Tomáš Fritta, URL: http://www.ghetto-theresienstadt.info/pages/f/frittat.htm
- “Jenseits der Mauer” URL: http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-13515804.html
- Mládková, J. (2000.) “Tomas (Thomas) Fritta will ständig in die Zukunft schauen”, URL: http://www.radio.cz/de/rubrik/mikrophon/tomas-thomas-fritta-will-staendig-in-die-zukunft-schauen
- No childs play, URL: http://www1.yadvashem.org/yv/en/exhibitions/nochildsplay/ghettos1.asp
- Yad Vashem reprints ghetto artist’s book, URL: http://www.jweekly.com/article/full/11375/yad-vashem-reprints-ghetto-artist-s-book/
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.