Podrijetlo izraza “efekt staklenika” pomalo je misterij. Neki kažu da je sve počelo s francuskim matematičarom Josephom Fourierom 1824. godine. On je primijetio da se Zemljina atmosfera ponaša kao “topla kutija”, što je otmjeni naziv za drvenu kutiju sa staklenim poklopcem koja zadržava toplinu – baš kao staklenik. Ali Fourier zapravo nikada nije upotrijebio izraz “efekt staklenika” niti rekao da su plinovi ti koji nas griju. Dakle, možda mu se samo svidjela ideja da se udobno smjesti u staklenu kutiju!
Prave zasluge obično idu švedskom znanstveniku po imenu Svante Arrhenius. Godine 1896. osmislio je model koji pokazuje kako određeni plinovi u atmosferi zadržavaju toplinu, slično kao kad zimi oblačite previše džempera. U svojoj knjizi iz 1903. Worlds in the Making to je nazvao “teorijom staklenika”, koja je kasnije postala poznata kao efekt staklenika.
Tko je bio Svante?
Svante Arrhenius bio je kemičar i fizičar koji je bio fasciniran time kako različiti plinovi u atmosferi mogu zadržati toplinu. 1890-ih je počeo proučavati učinke ugljičnog dioksida (CO₂), plina koji se oslobađa izgaranjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina. U to je vrijeme industrijalizacija brzo rasla, a tvornice su sagorijevale puno ugljena za pogon strojeva i proizvodnju robe. Arrhenius je želio razumjeti kako to utječe na planet. Prije nego odemo dalje vrijedi spomenuti da je naš Svante bio vrlo uspješan znanstvenik i čak je za to dobio Nobelovu nagradu.
Izračunao je što bi se dogodilo kada bi se količina CO₂ u atmosferi udvostručila. Otkrio je da bi više CO₂ dovelo do više zadržavanja topline, čineći Zemlju toplijom. Ovaj proces je danas poznat kao efekt staklenika. Zamislite Zemljinu atmosferu poput golemog staklenika u kojem staklene stijenke (plinovi poput CO₂) propuštaju sunčevu svjetlost, ali sprječavaju izlazak dijela topline. Što je više CO₂, to su zidovi ovog “staklenika” deblji i unutra postaje toplije.
Arrheniusovi proračuni i predviđanja
Iako nije imao napredna računala i podatke koje imamo danas, Arrhenius je zaključio da bi, ako bi se količina CO₂ u atmosferi udvostručila, to moglo povećati temperaturu Zemlje za nekoliko stupnjeva Celzijusa. To je bila revolucionarna ideja jer je to bila jedna od prvih znanstvenih sugestija da ljudske aktivnosti mogu promijeniti klimu na globalnoj razini.
Arrhenius je objavio svoja otkrića 1896. u radu pod naslovom “O utjecaju ugljične kiseline u zraku na temperaturu tla”. Ovaj se rad smatra jednim od najranijih znanstvenih radova koji su pokušali pojasniti kako CO₂ proizveden od strane ljudi može utjecati na klimu na Zemlji.
Početne reakcije i dugoročni učinak
Zanimljivo je da Arrhenius globalno zatopljenje nije smatrao lošom stvari. Vjerovao je da toplija klima može koristiti čovječanstvu tako što će poboljšati uvjete za poljoprivredu i učiniti hladnija područja pogodnijima za život. Mislio je da bi ovo zagrijavanje moglo trajati tisućama godina, pa se nije brinuo o trenutnim utjecajima.
Međutim, Arrheniusov rad postavio je temelj budućim znanstvenicima za dublje proučavanje odnosa između CO₂ i globalnog zagrijavanja. Iako on možda nije vidio globalno zatopljenje kao prijetnju, njegovo istraživanje bilo je ključno za početak razgovora o tome kako ljudske aktivnosti mogu utjecati na klimu na Zemlji.
Pitanja za analizu
- Što znači izraz “efekt staklenika”? Kako se povezuje sa stvarnim staklenikom?
- Zašto je Svante Arrhenius uspoređivao efekt staklenika s “nošenjem previše džempera zimi”? Što je htio time reći?
- Što je Arrhenius mislio o posljedicama globalnog zatopljenja? Je li se brinuo zbog toga i zašto?
- Ako je Arrhenius mislio da bi globalno zagrijavanje moglo imati pozitivne učinke, kako se ta perspektiva promijenila do danas? Što sada znamo o klimatskim promjenama što tada nismo znali?
- Koje bi bile potencijalne posljedice kada bi se količina CO₂ u atmosferi udvostručila, prema današnjim znanstvenim saznanjima? Kako se to razlikuje od Arrheniusovih predviđanja?
- Kako ljudske aktivnosti utječu na efekt staklenika i globalno zagrijavanje? Koje primjere iz svakodnevnog života možeš navesti?
- Koje mjere bismo mogli poduzeti kao pojedinci i društvo da smanjimo efekt staklenika?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
