Današnja generacija alfa živi u svijetu u kojem su glazba i filmovi dostupni u dva klika. Starije generacije sjećaju se vremena prije interneta ili kad je internet bio mlad, pa smo nove hitove slušali uz TV spotove, nove filmove gledali isključivo u kinu ili kolutali očima na uzastopne reprize filmova i serija na malobrojnim TV programima. Jedni spas bile su videoteke. Kasne osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća bile su era VHS-a.
Snimanje zvuka i slike na plastične vrpce užurbano se razvijalo tijekom 1950-ih. Prvi uređaji i vrpce bili su nezgrapni, skupi i uglavnom usmjereni na poslovni sektor. Prvi pokućni video rekorder pušten je na tržište 1963. u Engleskoj. Cijena – prava sitnica – oko 40 000 današnjih eura. Brojne elektroničke kompanije shvatile su veličinu tržišta i užurbano su razvijale svoje modele. Krajem sedamdesetih najžešći suparnici bili su Sonyjev format Betamax i JVC-ov format VHS (Video Home System).
Uslijedio je Divlji zapad – poduzetni su kamerama snimali filmove u kino dvoranama, prebacivali ih na VHS, prodavali ili iznajmljivali. Zakonodavstvo nije bilo spremno i vrlo je sporo poduzimalo mjere protiv takvih pirata. Mogućnost gledanja filma kod kuće, s prijateljima ili obitelji, uz domaće kokice ili nešto konkretniju večeru, velikom broju filmofila bila je iznimno privlačna. Prodaja uređaja za reprodukciju VHS kazeta eksplodirala je krajem 1980-ih i na našim prostorima. Prvo u gradovima, zatim u domovima gastarbajtera koji su ih švercali pod sjedalima automobila i s vremenom i padom cijene i u većini domova sredinom 1990-ih.
Pročitajte sjećanje na kupovinu VHS rekordera i posuđivanje u videoteci:
Platio ga kao i svi čekovima kao fol na neke rate. Bio je to skoro pa kraj osamdesetih… imati svoj vlastiti video je bilo i relativno pitanje prestiža u to doba. Imaš video na kojem možeš kad god hoćeš da pogledaš neki film, da ne zavisiš od TV programa, da snimiš neki film pa da ga gledaš neki naredni dan ili da jednostavno vidiš koliko je sati na digitalnom satu koji je bio ugrađen u skoro svaki videorekorder.
Svaki dan iznajmljivanja kasete se posebno plaćao a neki su znali uzeti i po 7-8 filmova dnevno. Pa tako da ne bi uzalud plaćali, neki bi kompletan vikend proveli na kauču.
Zvonimir Nikolić
Posuđivanje vrpci i video kazeta krenulo je iz Njemačke i eksplodiralo u SAD-u. Procjenjuje se da je 1985. u SAD-u bilo oko 15 000 videoteka koje su posuđivale filmove i igre. Tri godine kasnije filmove se moglo posuditi na 70 000 lokacija. Videoteke su funkcionirale poput knjižnica. Samo su umjesto knjiga bile izložene kazete koje se iznajmljuju po danu ili kroz vikend. Petkom popodne mogli ste posuditi kazetu do ponedjeljka. A obzirom da je to više dana obično ste ih posudili više komada.
Sjećam se kada sam kao mala s roditeljima odlazila svaki tjedan u videoteku u svom kvartu i s veseljem gledala koji su novi crtići došli na video kazetama i što još nismo svi skupa pogledali. Znam kako sam primala u ruku svaku kutiju i divila se slikama na omotu stojeći u gužvi i žamoru ljudi koji su bili ondje iz istog razloga: da bi pronašli neki filmski naslov za sebe.
Lucija Vogrinc
U drugoj polovici devedesetih pojavili su se DVD diskovi. Na plastici veličine 12 cm promjeru otisnuti su filmovi znatno bolje kvalitete zvuka i slike. Čak su se i prodavali uz reklame da nude pravo kino iskustvo. Slično je bilo i s Blu-ray diskovima od 2005. g. Videoteke su posuđivale sve formate – VHS, DVD i Blu-ray. Na tržištu su se pojavili i automati za posuđivanje. Kupci su pomoću gumba odabrali film s popisa, platili kreditnom karticom, a film je iskočio iz utora. Omogućena je i posudba poštom.
Situacija za VHS i videoteke se drastično promijenila širenjem interneta i digitalizacijom. Prvo je DivX format omogućio sažimanje filmova kako bi se zbog manje veličine mogli širiti internetom ili snimati na jeftinije CD-eje. Premda je kvaliteta patila to je omogućilo znatnom većem broju ljudi instant kupnju filma. Kupnja pod navodnicima jer se radilo o ilegalnom tržištu. Selidba filmova na internetske platforme je postepeno dotukla VHS i videoteke.
Osnovan 1997. Netflix je u početku nudio prodaju i iznajmljivanje DVD-a putem pošte, ali je u roku od godinu dana svoj fokus prebacio isključivo na iznajmljivanje DVD-a. Godine 2007. tvrtka je proširila svoju ponudu uvođenjem streaming medija i videa na zahtjev. Do 2011. Netflix je počeo nabavljati i proizvoditi originalni sadržaj, počevši s političkom dramom House of Cards. Danas zapošljava 13 000 ljudi, promet od 34 milijarde dolara i oko 260 milijuna pretplatnika.
Posljednja videoteka u Zagrebu zatvorena je krajem 2022. godine. Videoteka Pauk otvorena je 2001. godine i u najbolje dane imala je preko 20 000 aktivnih članova. Fond videoteke bio je oko 16-17 tisuća filmova. Posuđivali su filmove na VHS kazetama, DVD-u i Blu-Rayu.
Pitanja za analizu
- Koji su bili ključni događaji i tehnologije koji su omogućili širenje VHS kazeta u kasnim 1980-im i ranim 1990-im godinama?
- Na koji način su videoteke utjecale na svakodnevni život i društvene običaje krajem 20. stoljeća?
- Kako su ilegalne aktivnosti, poput snimanja filmova u kino dvoranama, utjecale na tržište VHS kazeta?
- Kako sjećanja Zvonimira Nikolića i Lucije Vogrinc prikazuju kulturološki značaj videoteka u to doba?
- Možete li identificirati sličnosti i razlike između iskustava posuđivanja filmova u videotekama i današnjeg korištenja streaming platformi?
- Na koji način su internet i digitalne tehnologije promijenili način na koji ljudi konzumiraju filmove i druge medije?
- Zašto su DVD-i, a kasnije i streaming platforme, doprinijeli propadanju videoteka?
- Kako je Netflix započeo svoju poslovnu priču i kako je prešao iz prodaje i iznajmljivanja DVD-a na streaming platformu?
- Razmotrite kako su se ukusi i očekivanja publike mijenjali s promjenom tehnologija i dostupnosti medijskih sadržaja.
- Što mislite, što su videoteke značile za lokalnu zajednicu i društveni život u prošlosti? Kakva su bila njihova socijalna i kulturna značenja?
Literatura
- ’90-ih je ova zagrebačka videoteka imala preko 20.000 korisnika, sad je pred stečajem. URL: https://www.poslovni.hr/hrvatska/90-ih-je-ova-zagrebacka-videoteka-imala-preko-20-000-korisnika-sad-je-pred-stecajem-4358566
- Nikolić, Z. (2016). Sjećate li se vremena videoteka i videorekordera?. Radio Sarajevo. URL: https://radiosarajevo.ba/metromahala/teme/zvonimir-nikolic-sjecate-li-se-vremena-videoteka-i-videorekordera/240245
- Vogrinc, L. (2022). Pauk je posljednja videoteka u Zagrebu i doista je posebna. URL: https://buro247.hr/pauk-je-posljednja-videoteka-u-zagrebu-i-doista-je-posebna/
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
