Humor je iznimno koristan alat u obrazovanju, a u kontekstu nastave povijesti može poslužiti kao učinkovita metoda za stvaranje angažiranih i motiviranih učenika. Jedan od kreativnih načina za uvođenje humora u nastavu povijesti jest korištenje izmišljenih šala iz različitih povijesnih razdoblja, poput onih zašto učenici iz srednjeg vijeka, antičkog Rima ili vremena prve industrijske revolucije nisu napravili domaću zadaću. Ovi primjeri humora ne samo da osvježavaju nastavni proces, već pomažu učenicima da bolje razumiju povijesne kontekste i razviju dublje veze s materijalom.
Humor kao poveznica s učenicima
Djeca često traže izgovore zašto nisu napravila svoje obveze, pa im je ovakav pristup blizak i razumljiv. Uvođenje humora kroz povijesne izgovore učenike uvodi u povijesne razdoblja kroz nešto što im je svakodnevno i blisko. Primjerice, smišljanje izgovora o uništenim pergamentima u srednjem vijeku ili papirusima u antičkoj Grčkoj može učenike nasmijati, ali istovremeno ih naučiti o povijesnim činjenicama poput materijala za pisanje, organizacije društva ili obrazovnih sustava u različitim kulturama.
Povezivanje sa stvarnim povijesnim kontekstom
Svaki izgovor može biti polazište za raspravu o specifičnostima određenog povijesnog razdoblja. Primjerice, kada učenici čuju izgovor “Viking je napao naš dvorac, pa nisam stigao napraviti zadaću”, učitelj može dalje objasniti ulogu Vikinga u srednjovjekovnom društvu te kako su česte invazije oblikovale političke, vojne i društvene strukture tog doba. Humoristički izgovori poput “moje bilješke su uništene u amfiteatru dok su lavovi jeli” mogu otvoriti razgovor o gladijatorskim igrama u antičkom Rimu i kulturnoj važnosti javnih spektakala.
Razvijanje kreativnosti i kritičkog mišljenja
Korištenje humora u nastavi omogućuje učenicima da sami stvaraju vlastite primjere i da se kreativno izraze, pri čemu moraju aktivno promišljati o specifičnostima povijesnog razdoblja. Zadatak smišljanja “povijesnih izgovora” omogućuje učenicima da na zabavan način primijene svoje znanje o životu u određenom vremenu. Učenici mogu, primjerice, osmisliti kako bi izgovor zvučao u ranom novom vijeku ili tijekom industrijske revolucije, što potiče njihovu sposobnost kritičkog povezivanja povijesnih činjenica s njihovim svakodnevnim životom.
Olakšavanje usvajanja teških tema
Povijest je puna složenih i često teških tema, poput ratova, političkih sukoba ili socijalnih nepravdi. Humor može biti način da se učenici privuku k ovim temama na lakši način. Primjerice, kroz smiješne izgovore za izbjegavanje domaće zadaće u srednjem vijeku, učenici se mogu uvesti u složene teme feudalnog društva, viteštva, crkvene moći i života u dvorcima. Ovakav pristup olakšava učenicima da se nose s kompleksnošću tih tema, a istovremeno ih motivira da dublje istraže povijesni kontekst.
Povezivanje prošlosti i sadašnjosti
Jedna od glavnih prednosti humora u nastavi povijesti je to što pomaže učenicima povezati prošlost s vlastitim iskustvima. Učenici se mogu identificirati s djecom iz prošlih razdoblja, prepoznajući sličnosti u izazovima i problemima, poput pronalaženja izgovora za školske zadatke. Ovakvo povezivanje prošlosti i sadašnjosti omogućuje učenicima da povijest vide kao živi proces u kojem su ljudi, iako u različitim okolnostima, dijelili slične brige i probleme.
Ovaj pristup može učiniti nastavu dinamičnijom i zabavnijom, a povijest relevantnijom i pristupačnijom suvremenim učenicima. Učitelji povijesti stoga mogu koristiti ovakve primjere kao alat za približavanje povijesnih sadržaja i stvaranje pozitivne učioničke atmosfere.
Koje izgovore već imamo objavljene?
- Prapovijesni izgovori zašto nemam domaću zadaću
- Starogrčki izgovori zašto nemam domaću zadaću
- Starorimski izgovori zašto nemam domaću zadaću
- Srednjovjekovni izgovori zašto nemam domaću zadaću
- Izgovori zašto nemam domaću zadaću u industrijskoj revoluciji
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.