Izgradnja visećih mostova seže u davna vremena, a najraniji primjeri potječu iz Azije i Južne Amerike. Evo kratkog pregleda prošlosti izgradnje visećih mostova.
Rani viseći mostovi
Najraniji oblici visećih mostova bili su jednostavni pješački mostovi korišteni za premošćivanje rijeka i klanaca izrađeni od materijala poput bambusa i vinove loze. Ti su mostovi izgrađeni u područjima poput Tibeta, Kine i Indije. Vjeruje se da su ovakvi primitivni viseći mostovi postojali već dvije tisuće godina prije naše ere.
Civilizacija Inka u Južnoj Americi izgradila je viseće mostove napravljene od užadi od trave, poznate kao mostovi “Q’iswa Chaka”, kako bi prešli duboke doline i kanjone u planinama Andama. Tradicija gradnje ovih mostova od užadi seže najmanje 600 godina unazad, ali slične tehnike mogle su se koristiti i mnogo ranije.
U srednjovjekovnoj Europi koncept visećih mostova nije bio naširoko shvaćen niti korišten na način na koji mi danas razmišljamo o visećim mostovima. Većina mostova u srednjovjekovnoj Europi bili su kameni ili drveni lučni mostovi. Ideje o korištenju visećih mostova je postojala, ali nije razvijena zbog ograničenih materijala i inženjerskog znanja. Na primjer, korišteni su jednostavni mostovi od užadi, ali to nisu bili viseći mostovi u modernom smislu.
U Indiji se stoljećima koriste tradicionalni oblici visećih mostova, posebno u himalajskim regijama. U Meghalaji, sjeveroistočna Indija, domorodačka plemena su izgradila mostove koristeći živo korijenje drveća, posebno indijskog kaučukovca (Ficus elastica). Ovi “mostovi sa živim korijenom” jedinstveni su oblik visećeg mosta i može potrajati od 15 do 30 godina da narastu, ali mogu trajati stoljećima nakon što se uspostave.
Kina ima dugu povijest korištenja visećih mostova, posebno u planinskim regijama. Ovi su se mostovi prvenstveno koristili za pješački promet u ruralnim područjima. Do vremena dinastije Song (960. – 1279.) Kina je razvila naprednije oblike visećih mostova poput lančanih mostova. Jedan značajan primjer je lančani most Luding izgrađen 1706. preko rijeke Dadu u provinciji Sichuan. Ovaj most koristio je željezne lance za vješanje palube i preteča je modernog visećeg mosta.
Razvoj suvremenih visećih mostova
Prvi željezni lančani viseći most izgrađen je 1741. godine u Engleskoj u opatiji Dryburgh preko rijeke Tweed. Pravi proboj u dizajnu visećih mostova dogodio se početkom 19. stoljeća, izgradnjom mosta Union preko rijeke Tweed. Ovaj most dovršen 1820. smatra se prvim modernim visećim mostom za kolski promet.
Razvoj jačih materijala, poput željeznih lanaca i kasnije čeličnih sajli, promijenio je konstrukciju visećih mostova.
Pitanja za analizu
- Koje su glavne razlike između ranih visećih mostova u Aziji i Južnoj Americi?
- Zašto su viseći mostovi bili manje razvijeni u srednjovjekovnoj Europi u usporedbi s drugim regijama?
- Koja je uloga geografije (npr. planine, rijeke) u razvoju visećih mostova u različitim dijelovima svijeta?
- Kako je razvoj novih materijala, poput željeza i čelika, utjecao na konstrukciju visećih mostova?
- Što bi moglo biti prednosti i nedostaci korištenja prirodnih materijala poput vinove loze ili užadi od trave u izgradnji mostova?
- Kako bi izgradnja mostova mogla izgledati u budućnosti s obzirom na napredak tehnologije i materijala?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
