Pri spomenu obrezivanja (lat. circumcisio) najčešće se misli na medicinski postupak odstranjivanja dijela prepucija sa penisa. Takva operacija danas se vrši ambulantno. Traje tridesetak minuta i vrši se uz lokalnu anesteziju. Komplikacije nisu česte, ali je onemogućen seksualni čin za vrijeme zacjeljivanja rane (u prosjeku oko 6 tjedana). Razlozi za takvu operaciju u manjini slučajeva su medicinski, a u većini su estetski ili vjerski. Cilj takvog sakaćenja najčešće je nastojanje da se suzbijanjem užitaka prilikom seksualnog čina pojedinac duševno pročisti. U brojnih plemena je obrezivanje dio obreda inicijacije u društvo odraslih. Kod žena se ne može govoriti o obrezivanju jer se u biti vrši daleko opsežniji zahvat sakaćenja ženskih spolnih organa.
Obrezivanje je prisutno diljem svijeta i u većini slučajeva se vrši iz religijskih razloga (Muslimani, Židovi), dok američki liječnici inzistiraju na obrezivanju iz medicinskih razloga (premda usporednim istraživanjem kod Amerikanaca i Europljana nije dokazana medicinska potreba).
Obrezivanje – zašto i kada?
Prema postojećim teorijama obrezivanje i općenito sakaćenje seksualnih organa započelo je još u prvim ljudskim kulturama. Prvobitno se obrezivanje izvodilo tijekom inicijacije dječaka.
Prva obrezivanja dječaka sežu u kulture Aboridžina (oko 10 000 g. pr. Kr.) i vezana su uz pubertet. Oko 6000 g. pr. Kr. započelo je obrezivanje dječaka i djevojčica diljem Afrike, a otuda se proširilo prema Egipćanima i Židovima. Egipćani su mogli preuzeti obrezivanje oko 3100 g. pr. Kr. kad su ih napala plemena s juga. Egipćani povezuju obrezivanje s obožavanjem zmijskog božanstva. Zmije mogu odbacivati kožu i na taj način postižu čistoću ili ponovno rođenje (potencijalna besmrtnost). Egipćani su odbacivanje kože kod zmije primijenili na ljude i započeli obrezivanje kako bi dostigli besmrtnost.
Pronađeno je nekoliko egipatskih reljefa (iz vremena oko 2300. g. pr. Kr.), ali nije sigurno je li prikazano obrezivanje ili brijanje genitalne zone. Što se mumija tiče nije pronađena niti jedna koja bi potvrdila obrezivanje. Na nekim mumijama primijećene su moguće rane tj. ožiljci na penisu, ali se ne radi o obrezivanju. Povjesničar Herodot je oko 450. g. pr. Kr. zapisao da su se Egipćani i druga plemena na današnjem Bliskome Istoku obrezivali radi održavanja čistoće tijela. Herodot također tvrdi da su Židovi taj običaj preuzeli od Egipćana.
Židovi smatraju da je Jahve sa Abrahamom i njegovim narodom sklopio savez. Abraham je taj savez trebao potvrditi obrezivanjem svih muških pripadnika svoga plemena. Poznavatelji Tore smještaju Abrahama u razdoblje od 2000. do 1700. godina prije Krista.
Tijekom boravka u egipatskom ropstvu obrezivanje je bilo zabranjeno, ali je ono ponovno nastavljeno nakon naseljenja u Kanaanu. Kasnije, tijekom brojnih progona, Židovi su izmislili metodu da uz pomoć utega ponovno prevuku kožicu preko glavića penisa kako bi se zaštitili prilikom pregleda. Reformistički dio Židova su od 1843. godine uveli pravilo da obrezivanje nije obavezno.
Isus (Ješua) je rođen i obrezan kao Židov. Kršćanstvo su nakon njegove smrti širili apostoli. Apostol Pavao je 43. godine ustvrdio da obrezivanje nije nužno za kršćanske obraćenike. Židovski filozofi su i nadalje isticali da samo obrezivanje može spriječiti uživanje u seksu.
Rimski carevi su tijekom 1. stoljeća zabranili kastraciju robova i građana, a ta je zabrana od vremena cara Hadrijana uključivala i obrezivanje. U provinciji Judeji ta zabrana nije uključivala Židove. Židovi tada uvode metodu obrezivanja periah, koja u potpunosti uklanja prepucij umjesto dotadašnje metode koja je samo odstranila suvišne dijelove prepucija. To su činili kako bi spriječili Židove da prelaze na druge religije ili se uključe u atletska natjecanja kod Grka.
Muslimanski prorok Muhamed je u svoju vjeru uključio obrezivanje. Narodi koje su muslimani pokorili tijekom srednjega vijeka prisiljeni su na obrezivanje, koje je tada stiglo do Indije i Indonezije. Kršćani su djelomično izuzeti od ovog pravila jer su kao i muslimani narod knjige. Muslimani su poticali obrezivanje kao test vjere i za sprečavanje pretjerane seksualnosti.
Kako se tijekom stoljeća medicina razvijala znanstvenici su dobili bolji uvid u ljudsku anatomiju. Prepucij je prepoznat kao jedan od najosjetljivih dijelova penisa ili ekvivalent klitorisa kod žena. Posebno od 17. stoljeća do danas javljaju se razni puritanci koji pokušavaju objasniti da masturbiranje dovodi do teških psihičkih i tjelesnih ozljeda. Sve prisutnija je bolest sifilisa često se manifestira ranama na prepuciju, pa je dio liječnika počeo zagovarati obrezivanje kao metodu sprečavanja oboljenja. Tijekom 19. stoljeća počinje se preporučivati obrezivanje bez kloroforma (anestezije) kako bi se dječacima izbilo masturbiranje iz glave.
Obrezivanje u SAD-u
John Harvey Kellogg, poznatiji po svojim žitnim pahuljicama, u američkoj povijesti ima zapaženu ulogu u borbi protiv masturbacije. On je 1888. godine objavio knjigu u kojoj se okomio na mušku i žensku masturbaciju. Kao izuzetno učinkovito sredstvo za suzbijanje masturbacije kod dječaka preporučio je obrezivanje. Operacijski zahvat, prema njegovom tumačenju, treba izvršiti bez anestezije ili analgetika kako bi se šok i bol duboko urezala u dječakovo pamćenje.
Žensko obrezivanje
FHM (Female Genital Mutilation) ili žensko obrezivanje rašireno u brojnim afričkim državama izuzetno je nasilan i bolan postupak. Žensko obrezivanje prisutno je u muslimanskim državama te u dijelovima Azije.
Prema današnjim procjenama u svijetu živi oko 150 milijuna žena koje su obrezane i taj se broj godišnje povećava za oko 2 milijuna. Žensko obrezivanje nikako se ne može uspoređivati s muškim jer se ovdje radi o teškom sakaćenju spolnih organa.
Postoji više vrsta ženskog obrezivanja. Najlakša vrsta je blaga sunna što znači ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa. Daljnje vrste idu od kompletnog uklanjanja dijela ili cijelog klitorisa, malih stidnih usana i okolnih područja pa sve do najtežeg oblika nazvanog faraonsko obrezivanje. Kod faraonskog obrezivanja radi se o ukljanjanju klitorisa, unutarnjih stidnih usana, te unutrašnjeg dijela vanjskih stidnih usana. Preostali dio vanjskih stidnih usana je pričvršćen da se omogući srastanje. Taj ostatak kože zajedno zaraste, a u ranu se stavi cjevčica koja kasnije omogućava otjecanje urina i menstrualnog krvarenja.
Obrezuju se najčešće djevojčice između 4 i 8 godina starosti. Samo obrezivanje vrše babice ili starije žene služeći se najčešće priručnim alatima (žileta, staklo, nož). Takvi postupci izuzetno često dovode do većih komplikacija poput obilnog krvarenja, trovanja krvi, inficiranje raznim virusima (hepatitis, HIV), upala jajnika i maternice, problematični porođaji, bolovi kod menstruacije ili spolnog čina i dr. Stotine takvih sakaćenja godišnje završi smrću djevojčica. Neizbježne su teške psihičke traume, a u plemenima koja provode taj običaj je najčešće zabranjeno govoriti o bolovima. Razlozi sakaćenja su različiti, ali se najčešće radi o suzbijanju ženske seksualnosti. Od banalnih razloga možemo navesti potrebu za održavanjem tradicije; osakaćivanje čini djevojčice u potpunosti ženama, jer se “muški dio” otklanja sa žene ili osakaćivanje povećava plodnost i šanse za udaju. U mnogim zemljama je žensko obrezivanje zabranjeno, ali plemenska tradicija predstavlja snažniju obavezu.
Pitanja za analizu
- Što je obrezivanje (circumcisio) i koji su glavni razlozi za provođenje ovog postupka u suvremenom društvu?
- U čemu se razlikuje obrezivanje muškaraca od ženskog genitalnog sakaćenja (FGM)?
- Kada i gdje su zabilježeni prvi obredi obrezivanja u povijesti? Koje su civilizacije prve prakticirale obrezivanje?
- Kako su Egipćani objašnjavali ritual obrezivanja i na koji način su ga povezivali sa svojim religijskim vjerovanjima?
- Kakav značaj obrezivanje ima u židovskoj vjeri? Kako se ovaj običaj mijenjao kroz povijest, posebno tijekom progona Židova?
- Kako je obrezivanje postalo dio muslimanske vjere, i koji su bili razlozi za njegovo uvođenje?
- Koji su bili razlozi za promicanje obrezivanja u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom 19. i 20. stoljeća? Kako je John Harvey Kellogg doprinosio toj praksi?
- Koje su medicinske i etičke dileme vezane uz obrezivanje, posebno u kontekstu prevencije bolesti kao što su sifilis i HIV?
- Objasnite različite vrste ženskog obrezivanja i njihove posljedice na zdravlje žena.
- Koji su glavni razlozi zbog kojih se žensko genitalno sakaćenje provodi i koje su posljedice za žene koje su prošle kroz ovaj postupak?
- Kako bi ste ocijenili ulogu religije i tradicije u održavanju prakse obrezivanja i FGM-a? Treba li ovakve običaje zadržati, prilagoditi ili potpuno zabraniti?
- Kako suvremena medicina i zakoni različitih zemalja tretiraju praksu obrezivanja i ženskog genitalnog sakaćenja?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
