Paradoks tolerancije filozofa Karla Poppera je ideja koja se bavi kontradikcijom unutar pojma tolerancije. Popper je predstavio ovu ideju u svojoj knjizi “Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji” iz 1945. godine. Paradoks se temelji na ideji da, ako je društvo potpuno tolerantno, čak i prema onima koji su netolerantni, to bi moglo u konačnici uništiti samu toleranciju koju društvo nastoji zaštititi.
Popper tvrdi da, kako bi se održalo tolerantno društvo, ono mora biti netolerantno prema netoleranciji. To ne znači da uvijek trebamo sprječavati ljude da izražavaju netolerantna uvjerenja. Umjesto toga, Popper sugerira da društvo treba imati pravo spriječiti netolerantne skupine ili pojedince da naštete općoj toleranciji društva. Drugim riječima, mora postojati granica tolerancije: ne bismo trebali tolerirati netoleranciju ako ona dovodi do uništenja same tolerancije.
Paradoks je u tome što, da bi društvo ostalo tolerantno, mora postojati neki oblik netolerancije (posebno netolerancije prema netoleranciji). Ova ideja postavlja važna pitanja o tome kako društva mogu balansirati slobodu izražavanja i toleranciju s potrebom da se zaštite od onih koji bi ugrozili te vrijednosti.
Slikovito i skraćeno prikazano to izgleda ovako:
Pitanja za analizu
- Što je paradoks tolerancije i kako ga je Karl Popper definirao?
- Zašto Popper tvrdi da tolerantno društvo mora biti netolerantno prema netoleranciji?
- Kako paradoks tolerancije postavlja izazove za slobodu izražavanja?
- Koji su praktični primjeri iz stvarnog svijeta gdje se paradoks tolerancije manifestira?
- Koje su etičke implikacije paradoksa tolerancije?
- Kako različite kulture i društva pristupaju problemu paradoksa tolerancije?
- Na koji način se paradoks tolerancije može primijeniti na suvremene društvene i političke izazove?
- Koje su alternative Popperovom pristupu paradoksu tolerancije?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
