Nicholas Winton rođen je 19. svibnja 1909. godine u Londonu, u obitelji njemačkih Židova koji su dvije godine ranije preselili u Veliku Britaniju. Kako bi olakšali integraciju u novo društvo obitelj se pokrstila i promijenila prezime Wertheim u Winton. Po završetku škole Nicholas je radio u bankama i burzama u Francuskoj i V. Britaniji. Zainteresiran za socijalizam kretao se u ljevičarskim krugovima i brzo je shvatio opasnosti koja se krije iza Hitlera, nove političke zvijezde u usponu u susjednoj državi.
U prosincu 1938. godine odazvao se pozivu svog prijatelja Martina Blakea koji ga je pozvao da mu pomogne oko izbjeglica koje su pristizale iz područja Sudeta (prepušteno Njemačkoj Münchenskim sporazumom). Nakon pogroma u studenom i nasilja prema Židovima Winton je bio uvjeren da je rat neizbježan. U svojstvu suradnika Britanskog komiteta za izbjeglice posjetio je izbjegličke logore.
Po uzoru na prebacivanje 10.000 židovske djece (Kindertransport) iz Njemačke i Austrije u Veliku Britaniju uz manji broj suradnika (Doreen Warriner, Trevor Chadwick, Nicholas Stopford, Beatrice Wellington, Josephine Pike i Bill Barazetti) započeo je organizirati sličnu akciju za Čehoslovačku. U svom uredu u Pragu prihvaćao je sve više prijava zabrinutih roditelja koji su bili spremni poslati svoje dijete bez pratnje u Britaniju. Winton se nakratko vratio u London kako bi prikupio sredstva jer je britanska vlada tražila da se za svako dijete osigura polog (garancija) od 50 funti. Uz taj novčani iznos znatno veći izazov je bio pronaći dovoljno engleskih obitelji koje će prihvatiti djecu.
Prvi organizirani transport djece napustio je Prag 14. ožujka 1939. godine, samo dan prije no što je njemačka zauzela cijelu Čehoslovačku. Vlakom su preko Njemačke i Nizozemske prebačeni do broda koji ih je prebacio do britanskog otoka. Transporti su nastavljeni sve do početka rata u rujnu iste godine. Pismima je neuspješno tražio od američkih političara da SAD prihvati još oko 2000 djece. Posljednji transport 250 djece trebao je iz Praga krenuti 1. rujna 1939. no zbog njemačkog napada na Poljsku to se nije dogodilo. Od te djece samo je dvoje preživjelo rat i Holokaust.
Točan broj prebačene djece nije definitivno potvrđen. Prema Wintonovim bilješkama radilo se o 664 djece. Tijekom snimanja dokumentarnog filma The Power of Good: Nicholas Winton 2002. godine identificirano je još pet osoba tako da se ukupan broj penje na 669.
Po završetku rata vodio je uobičajeno normalan život bez nagrade za njegov čin sve do 1988. godine kada je njegova supruga Grete pronašla listu imena i fotografije djece koju je spasio. Svijet je za njega doznao nakon BBC emisije “That’s life”:
Dobio je zahvalu Države Izrael, proglašen je počasnim građaninom Praga, a 2002. godine ga je kraljica Elizabeta II. proglasila vitezom. Nikolas Winton je preminuo 1. srpnja 2015. godine.
O njegovom podvigu i životu 2023. godine snimljen je igrani film One life.
Literatura
- Nicholas Winton, Wikipedia, URL: https://en.wikipedia.org/wiki/Nicholas_Winton
- Nicholas Winton and the rescue of children from Czechoslovakia, 1938–1939. Holocaust Encyclopedia, United States Holocaust Memorial Museum, Washington, URL: https://www.ushmm.org/wlc/en/article.php?ModuleId=10007780
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
