Japanci na otoku Anatahan (75 nautičkih milja sjevernije od Saipana) predali su se 30. lipnja 1951. godine. Na izoliranom i nenastanjenom otoku živjeli su gotovo sedam godina. Njihov je brod potopljen u lipnju 1944. godine i oko tridesetak preživjelih (30-32) dospjelo je na otok. Nije u potpunosti jasno, ali među njima je bila i jedna žena (navodno s Okinawe). Japanci su iskoristili resurse koji su im bili dostupni. Izgradili su kolibe, jeli su kokos, taro, divlju šećernu trsku, ribu i guštere. Pušili su sušeno i mrvljeno lišće papaje omotano u lišće banane, a čak su proizvodili i kokosovo vino.
Američki bombarder tipa B-29 se na povratku s misije nad Japanom srušio na otok 3. siječnja 1945. godine. Svi članovi posade su poginuli. Po njihova tijela su poslani starosjedioci susjednih otoka i pritom su uočili japansku koloniju. Amerikanci su na otok bacili letke s informacijama o završetku rata, ali su Japanci odbili predaju.
Pad američkog aviona poboljšao im je život. Od metalnih dijelova zrakoplova izradili su posude za kuhanje, noževe i pokrove za kuće. Kanistre za kisik koristili su kao spremnike za pitku vodu. a od padobrana su izradili odjeću i uzice za ribolov. Dio opruga su izrezali za udice. Grupa se i poprilično dobro naoružala automatskim puškama i pištoljima iz aviona.
Zbog izoliranosti grupe i prisutnosti samo jedne žene povremeno su izbivali veliki problemi. Šest od jedanaest preminulih tijekom boravka na otoku umrlo je nasilnom smrću. Jedan preživjeli je pokazao ukupno trinaest ubodnih rana nožem. Na temelju izjava nekih od preživjelih vojnika bilo je čak dogovora da ubiju ženu koja unosi toliki nemir i smrt.
Kazuko Higa ispričala je kako su njenu naklonost stekla četvorica mornara, koji su kasnije tajanstveno nestali tj. “progutalo ih je more pri ribolovu”. U srpnju 1950. Higa je izašla na obalu i “predala” se američkom brodu koji ih je pozivao na predaju. Američkim vlastima ispričala je kako Japanci na otoku ne vjeruju da je rat završio.
Japanske vlasti su nakon toga zajedno s Amerikancima pokrenule akciju spašavanja. Rođaci u Japanu su napisali pisma koja su bačena na otok. U jutro 30. lipnja 1951. na otok su u gumenom čamcu pristali američki poručnik James B. Johnson i prevoditelj Ken Akatani i prihvatili su predaju preostalih Japanaca. Iz izvještaja nije izvidno koliko ih je zapravo preživjelo (vjerojatno 19).
Higa je dobila dosta senzacionalističke pozornosti u japanskim medijima. Mnogi su Kraljicu Anatahane smatrali odgovornom za smrt 13 vojnika. Priča je bila podloga za nekoliko knjiga i dva igrana filma. Prvi, snimljen već 1953. godine, trenutno je dostupan na Youtubeu:
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
