Kad čujete za globalno zagrijavanje, mogli biste pomisliti da je to novi problem koji su znanstvenici tek nedavno otkrili. Ali jeste li znali da znanstvenici proučavaju globalno zatopljenje više od 100 godina? Ideja da naš planet postaje sve topliji zbog ljudskih aktivnosti uopće nije nova. U ovom ćemo članku istražiti povijest globalnog zatopljenja i kako su ljudi shvatili što se događa našoj Zemlji.
Što je globalno zagrijavanje?
Globalno zatopljenje znači da prosječna temperatura Zemlje s vremenom postaje sve toplija. To se događa jer određeni plinovi u atmosferi, poput ugljičnog dioksida (CO₂), zadržavaju sunčevu toplinu. Ovi plinovi djeluju poput pokrivača, održavajući Zemlju toplom. Ali kako se sve više i više tih plinova nakuplja, pokrivač postaje sve deblji, zadržavajući još više topline.
Zašto je to važno? Jer globalno zatopljenje utječe na naše vrijeme, oceane, pa čak i na životinje i biljke koje ovdje žive. Razumijevanje toga pomaže nam da poduzmemo korake za zaštitu našeg planeta.
Rana otkrića
Švedski znanstvenik Svante Arrhenius bio je jedan od prvih koji je sugerirao da bi Zemlja mogla postati toplija ako ljudi spaljuju previše ugljena i nafte. Arrhenius je bio kemičar i fizičar koji je bio fasciniran time kako različiti plinovi u atmosferi mogu zadržati toplinu. 1890-ih je počeo proučavati učinke ugljičnog dioksida (CO₂), plina koji se oslobađa izgaranjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina. U to je vrijeme industrijalizacija brzo rasla, a tvornice su sagorijevale puno ugljena za pogon strojeva i proizvodnju robe. Arrhenius je želio razumjeti kako to utječe na planet.
Više o njemu i efektu staklenika možeš doznati na ovoj poveznici.
Istraži što je o globalnom zagrijavanju 1912. godine pisao Francis Molena.
Znanstveni napredak (od 1950-e do 1980-e)
Do 1950-ih znanstvenici su imali bolje alate za mjerenje CO₂ u atmosferi. Charles Keeling je počeo provoditi redovita mjerenja razine ugljičnog dioksida na Havajima 1958. g. Primijetio je da te razine stalno rastu, što je značilo da se sve više i više CO₂ dodaje u zrak svake godine. Ovo otkriće bilo je važno jer je pokazalo da ljudske aktivnosti, poput izgaranja fosilnih goriva, imaju veliki utjecaj na Zemljinu atmosferu.
Keelingova otkrića postala su poznata i nazvana su Keelingova krivulja. To je grafikon koji pokazuje kako su se razine ugljičnog dioksida povećavale tijekom vremena.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih sve je više znanstvenika počelo govoriti o globalnom zatopljenju. Upozorili su da bi se naš planet mogao suočiti s ozbiljnim problemima ako ne promijenimo način na koji koristimo energiju. Ovo je bio početak novog razumijevanja – globalno zatopljenje nije samo znanstvena teorija već nešto što utječe na svačiji život.
Globalna svijest raste (1990-e do 2000-e)
Kako smo ulazili u 1990-e ideja o globalnom zatopljenju počela se sve više širiti diljem svijeta. Earth Summit u Rio de Janeiru 1992. g. okupio je svjetske čelnike kako bi razgovarali o ekološkim problemima. Ova konferencija je bila važna jer su se po prvi put zemlje složile da moraju učiniti nešto zajednički u vezi sa zagrijavanjem planeta. Ključno postignuće konferencije bilo je uspostavljanje Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) uspostavljene dijelom kao međunarodni ugovor o zaštiti okoliša za borbu protiv “opasnog ljudskog uplitanja u klimatski sustav” i za stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi .
Godine 1997. mnoge su zemlje potpisale sporazum pod nazivom Protokol iz Kyota. Ovaj se sporazum odnosio na smanjenje količine CO₂ i drugih stakleničkih plinova koje zemlje ispuštaju u zrak. Industrijalizirane države svijeta postavile su cilj smanjenja ispuštanja ukupno za 5 %, u razdoblju od 2008. do 2012. godine u odnosu na početnu 1990. godinu. Ciljevi za pojedine države su različiti: od -8 % smanjenja do +10 % povećanja emisije. Bio je to veliki korak jer je pokazao da svijet počinje ozbiljno shvaćati globalno zatopljenje.
U to je vrijeme sve više i više ljudi učilo o globalnom zatopljenju, pogotovo jer su primijetili sve više ekstremnih vremenskih događaja poput uragana i toplinskih valova. Internet je pomogao brzo širenje informacija, što je svima olakšalo saznanje o tome što se događa našem planetu.
Što znamo danas (od 2010. do danas)
Danas znamo više o globalnom zatopljenju nego ikad prije. Znanstvenici imaju mnogo dokaza koji pokazuju da se globalno zagrijavanje događa i da je to uglavnom zbog ljudskih aktivnosti, poput vožnje automobila, sječe šuma i korištenja električne energije iz ugljena i plina.
Veliki međunarodni sporazum nazvan Pariški sporazum sklopljen je 2015. Zemlje iz cijelog svijeta obećale su da će raditi zajedno kako bi globalno zagrijavanje zadržali ispod 1,5 stupnjeva Celzijusa u odnosu na predindustrijske razine. Ovaj sporazum je važan jer pokazuje da se gotovo svaka zemlja na Zemlji želi boriti protiv globalnog zatopljenja i zaštititi planet.
Pitanja za analizu
- Što je globalno zagrijavanje?
- Tko je bio Svante Arrhenius i koja su bila njegova otkrića o globalnom zagrijavanju?
- Što je Keelingova krivulja i zašto je važna?
- Koji su međunarodni sporazumi spomenuti u tekstu i kakav je bio njihov cilj?
- Kako tekst opisuje utjecaj globalnog zatopljenja na okoliš i društvo?
- Zašto je važno razumjeti povijest globalnog zagrijavanja i kako ona može utjecati na naš današnji pristup rješavanju problema?
- Kako bi izgledao svijet danas da su se ljudi ozbiljnije bavili pitanjem globalnog zagrijavanja ranije, npr. u vrijeme Svantea Arrheniusa ili Charlesa Keelinga?
- Koji su neki od izazova s kojima se zemlje suočavaju kada pokušavaju smanjiti emisije stakleničkih plinova?
- Kako pojedinci mogu doprinijeti borbi protiv globalnog zatopljenja, prema tekstu ili vašem vlastitom mišljenju?
- Mislite li da je moguće da se svijet ujedini u borbi protiv globalnog zagrijavanja? Koji su neki od razloga za i protiv?
- Kako biste objasnili problem globalnog zagrijavanja mlađoj osobi? Koje biste ključne informacije istaknuli?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
