Najpoznatija tajna policija tijekom Drugoga svjetskog rata bila je Gestapo. Istu ulogu u Aziji je imala japanska organizacija Kempeitai. Kempei tai na japanskome jeziku znači vojna policija ili žandarmerija. Kempei je prema tome žandar.
Kempeitai su organizirani još 1881. g. kada su Japanci sve više izražavali svoje imperijalističke pretenzije prema azijskom području. Djelovali su unutar Imperijalne japanske vojske. Glavne su im zadaće bile čuvanje javnog reda, sprečavanje špijunaže i sabotaža. Uhićenje su mogli izvesti bez naloga, a tijekom ispitivanja su se često služili raznim metodama torture. Tijekom rata zadaće su se proširile na izdavanje putnih dozvola, regrutiranje radne snage, psihološke operacije i propagandu, upravljanje radnim i koncentracijskim logorima, te uprava nad tješiteljicama (javnim kućama za japanske vojnike).
Car Meiji je odmah po dolasku na vlast 1868. godine započeo modernizaciju Japana. Prekinuta je stoljetna dominacija samuraja i politika izolacije Japana. Započeta je reorganizacija države prema uzorima iz Pruske, Francuske i Sjedinjenih američkih država. Reorganizacija je bila vidljiva u upravi, sudstvu, vjer, itd. Posebna je pažnja posvećena modernizaciji vojske i stvaranju policije. Ministarsvo unutarnjih poslova osnovano je 1873. g., a Japan je iste godine nanovo podijeljen na prefekture. Organizacija Kempei Tai osnovana je 4. siječnja 1881. s osnovnom zadaćom kontrole vojske i novačenja. Za vojna pitanja odgovarali su Ministarstvu rata, za civilna pitanja Ministarstvu unutarnjih poslova i za provedbu zakona Ministarstvu pravde. Međi ciljevima Kempei Tai bilo je sprječavanje nereda u Japanu i špijunaža na širem pacifičkome prostoru.
Širenjem Japana na prostorima kontinentalne Azije (Koreja, Mandžuko) djelatnici Kempeitaija (kempeji) su brinuli za propagandu. Širili su teoriju o rasnoj nadmoći Japanaca, uništavali političke protivnike i ubacivali se u neprijateljske organizacije. Približavanjem Italiji i Njemačkoj započela je i suradnja sa njihovim tajnim organizacijama.
Tijekom Drugoga svjetskog rata kontrolirali su radne logore u kojima su Azijati, Amerikanci, Britanci i drugi civilni i ratni zarobljenici gradili ceste, mostove i drugu infrastrukturu. Uvjeti zivota u logorima su bili izuzetno teški. Prehrana se često sastojala od zdjelice riže ili komada voća (naranče). Novi zarobljenici su mučeni prilikom ispitivanja. Najčešće metode uz batinjanje štapovima su bile bičevanje, mučenje vodom i električnom energijom. Kempeitai su odgovorni i za masovna ubijanja civila na zauzetim područjima.
U grlo su mi ugurali cijev i zatim ulijevali vodu dok mi se želudac nije napuhnuo. Zavezali su me na ljestve i gazili po prsima. Voda mi je izlazila na usta i nos. Izgubio sam svijest. Sljedeći dan tortura se ponovila. Neki zatvorenik mi je savjetovao neka priznam. Što da priznam kada nisam učinio ništa loše. Sljedeći put kad su me izveli priznao sam. Nisu me mučili.
LIm Seng, civilni zatočenik
Ubacili su me u čeliju veličine 3 sa 3,5 metra. Tu je već bilo nagurano dvadesetak ljudi. Nagurani poput sardina klečali smo od jutra do noći. Vrućina je bila neizdrživa. Ja sam bila jedina žena. Na podu čelije bila je rupa za vršenje nužde. Nije bilo privatnosti. Sve smo vršili jedni pred drugima. Smrad je bio neizdrživ. Na ispitivanje smo morali puzati kroz maleni otvor. Tukli su nas, prikopčavali na struju i napumpavali nas vodom. Kako iz mene nisu izvukli korisne informacije dovukli su mog supruga iz drugog logora. Pred njim su me skinuli do gola i on je morao kleknuti ispred mene. Spojili su me na struju. Mišiči su se nekontrolirano grčili, tekle su mi suze i sline. Bol je bila neopisiva. Mužu je bilo vjerojatno tisuću puta gore gledati kako me muče.
Anonimna zatočenica
Zatvorenici su često bili izlagani djelovanju sunca. Zavezani su klečali danima na suncu. Često se im koža već ljuštila. Metode koje su se često koristile su bile čupanje noktiju i kuhanje zatvorenika. Zatovrenici su stavljani u velike posude napunjene vodom. Voda se postepeno grijala sve dok se zatvorenik nije onesvijestio. Zatim su ga izvadili i ponovno vratili sve dok nije priznao “zločine”.
Kako se ratna sreća postepeno okrenula Kempeitai su sve više posla imali kod kuće. Proganjali su domaće neprijatelje i do kraja rata su zatvorili i zlostavljali desetine tisuća Japanaca. Cenzurirali su novine, tražili mreže šijuna, nadzirali rad poštanske službe, željeznice, hotela, škola, hramova i drugih javnih službi i objekata. Kazne za neposlušne su bile brze i oštre.
General Douglas MacArthur je 1. studenog 1945. godine raspustio Kempeitai, koji su do tada narasli do organizacije od 36 000 ljudi. Po završetku službene okupacije Japana veterani Kepmeitaija su osnovali brojne veteranske organizacije kojima je upravljala Nacionalna federacija Kempeitai veteranskih organizacija (akronim Zenkenren). Organizacija Zenkenren ima četiri glavna cilja: afirmirati vrijednost Kempeitaija, odati počast mrtvim Kempeitaijima, promicati drugarstvo i pomagati obitelji palih ratnika. Organizacija je podigla i spomenik unutar Yasukuni Jinja (glavnog šintoističkog hrama u Tokiju).
Pitanja za analizu
- Što znači naziv “Kempeitai” i kada je ova organizacija osnovana?
- Koje su bile glavne zadaće Kempeitaija tijekom Drugoga svjetskog rata?
- Kako su Kempeitai bili organizirani unutar japanske vlade i vojske? Koja su ministarstva nadzirala njihove aktivnosti?
- Na koji način su Kempeitai pridonosili širenju japanskog imperijalizma u Aziji?
- Opiši metode mučenja koje su koristili pripadnici Kempeitaija prilikom ispitivanja zatvorenika.
- Kakvi su bili uvjeti u radnim logorima koje su kontrolirali Kempeitai?
- Koje su aktivnosti Kempeitaija bile povezane sa suradnjom s Italijom i Njemačkom tijekom Drugoga svjetskog rata?
- Kako su Kempeitai širili propagandu i teoriju o rasnoj nadmoći Japanaca?
- Što se dogodilo s organizacijom Kempeitai nakon završetka Drugoga svjetskog rata?
- Koji su ciljevi organizacije Zenkenren, osnovane nakon raspada Kempeitaija?
- Usporedi ulogu i djelovanje Kempeitaija s Gestapom u Europi. U čemu su sličnosti i razlike između ove dvije tajne policije?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
