Da, koliko je god japansko društvo bilo patrijarhalno, samuraji su doista mogle biti i žene. Te su žene bile poznate kao onna-bugeisha ili onna-musha što u prijevodu okvirno znači “ženska borilačka umjetnica”. Onna-bugeishe su trenirale rukovanje naginatom i katanom. Iako je klasa samuraja bila pretežno muška, bilo je iznimaka u kojima su žene preuzimale ratničke uloge, posebno u obrani svojih domova i zajednica.
Više o ratničkim klasama kroz povijest možeš pročitati na ovoj poveznici.
Jedna od najpoznatijih onna-bugeisha bila je Tomoe Gozen, proslavljena svojom hrabrošću i borbenim vještinama tijekom Genpei rata. Pod vodstvom gospodara Minamoto Yoshinake zapovijedala je jedinicom od 300 samuraja protiv 2000 ratnika suparničkog klana Taira tijekom neuspješne bitke kod Awazua. U toj je bitci ubila poznatog ratnika Uchida Ieyoshi i uspješno izbjegla zarobljavanje. Tomoe se u Japanu često slavi u knjigama, glazbi, pjesmama, filmovima, povijesnim romanima i kulturi općenito.
Od Edo perioda početkom 17. st. broj onna-bugeisha je opadao zbog novog uspona konfucionizma. Žene su čvršće vezane uz muževe i bile su u sjeni. Odnos bi se mogao usporediti s odnosom seniora i vazala. Uvijek su morale biti u pratnji muškarca jer same nisu smjele putovati. Uz to morale su posjedovati posebne dozvole kojima se utvrđuje njihov posao i motivi.
Još jedna značajna onna-bugeisha bila je Nakano Takeko, koja je predvodila skupinu žena ratnica u Boshin ratu 1868. Tijekom Bitke kod Aizua (1868.) koristila je naginatom i bila je vođa ad hoc jedinice borkinja. Takeko i druge žene istupile su na prvu liniju bez dopuštenja, budući da im stariji članovi klana nisu dopustili da se bore kao službeni dio vojske. Imala je oko dvadeset godina kad je poginula u borbi. Protivnici su bili naoružani vatrenim oružjem i Takeko je pogođena u glavu ili prsa.
Iz istog razdoblja vrijedi istaknuti Niijima Yae (Yaeko). Proslavljena onna-bugeisha u zrelim godinama postala je jedna od prvih borkinja za ženska prava u Japanu. U Boshin ratu (1868.) sudjelovala je kao vješti strijelac iz puške. Nakon rata završila je obuke za majstoricu sadō (ceremonije čaja) i kadō (ikebana) uređivanja cvijeća. Te je vještine prenosila kao učiteljica u ženskoj školi u Kyotu. Prešla je na kršćanstvo i nakon udaje 1876. počela radi u Doshisha English School. Suprug i jedna od američkih misionarki su je motivirali za rad na osnaživanju žena. Naredne godine su otvorili školu za djevojčice. Počela se pripremati za bolničarski posao i 1890. je ušla u japanski Crveni križ. Tijekom Prvog kinesko-japanskog rata vodila je tim od 40 medicinskih sestara. Radila je i na poboljšanju društvenog statusa obučenih medicinskih sestara. Volontirala je i u ratu protiv Ruskog Carstva. Više puta ne primila nagrade od cara.
Pitanja za analizu
- Kako biste definirali pojam “onna-bugeisha”? Po čemu su se razlikovale od muških samuraja?
- Koje su društvene i kulturne okolnosti omogućile postojanje onna-bugeisha?
- Zašto su žene poput Tomoe Gozen i Nakano Takeko postale poznate u povijesti? Što nam njihovi primjeri govore o japanskom društvu i samurajima?
- Usporedite ulogu onna-bugeisha s ulogom žena ratnica u drugim povijesnim društvima. Postoje li sličnosti ili razlike?
- Što nam primjer Niijima Yae govori o transformaciji uloga onna-bugeisha nakon završetka Boshin rata? Kako su se te žene prilagodile novim društvenim uvjetima?
- Razmislite o ulozi žene u društvu danas. Kako se položaj žena promijenio od vremena onna-bugeisha do danas?
- Kako su onna-bugeisha prikazane u suvremenoj popularnoj kulturi (npr. serija Shogun)? Mislite li da su ti prikazi vjerni povijesnim činjenicama ili su romantične interpretacije?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
