Pitanje može li se Isus Krist smatrati prvim komunistom izazvalo je značajnu raspravu među znanstvenicima, teolozima i politolozima. Ova provokativna ideja proizlazi iz zapažanja da mnoga Isusova učenja naglašavaju vrijednosti kao što su zajedničko dijeljenje, briga za siromašne i kritika bogatstva – koncepti koji sliče načelima komunizma. Međutim, označiti Isusa kao komunista zahtijeva nijansirano ispitivanje i njegovih učenja i prirode komunizma.
Isus kao povijesna osoba
Iz povijesne perspektive, Isus (Yehoshua) iz Nazareta bio je židovski propovjednik i vjerski vođa koji je živio u prvom stoljeću naše ere, prvenstveno u regijama Galileje i Judeje. Suvremena učenja sugeriraju da je Isus bio karizmatična osoba koja je privlačila sljedbenike svojim učenjima. Vjerojatno je pripadao široj tradiciji židovskih proročkih figura koje su kritizirale društvene i vjerske nepravde dok su se zalagale za povratak čišćem obliku obožavanja i etičkog života. Povjesničari se uglavnom slažu da je Isus razapet pod rimskim namjesnikom Poncijem Pilatom, što je kazna obično rezervirana za političke pobunjenike ili one koje se smatra prijetnjom rimskoj vlasti.
Povijesni dokazi osim vjerskih tekstova o Isusu su rijetki, a većina onoga što se zna dolazi iz Novog zavjeta i drugih ranokršćanskih spisa. Ti su izvori, iako vrijedni, također teološke prirode, zbog čega je teško odvojiti povijesnu osobu od vjerske ikone.
Komunizam između teorije i prakse
Teorijski komunizam, ukorijenjen u djelima Karla Marxa i Friedricha Engelsa, predviđa besklasno društvo bez države u kojem su sredstva za proizvodnju u vlasništvu zajednice, a bogatstvo se raspodjeljuje prema potrebama. Ona je inherentno utopijska, naglašava jednakost, kolektivno vlasništvo i ukidanje privatnog vlasništva. Međutim, u praksi, kada je komunizam implementiran u režimima kao što su Sovjetski Savez, Sjeverna Koreja ili Jugoslavija, idealistička vizija često je značajno odudarala od stvarnosti. Ti su režimi, umjesto postizanja društva bez države i klasa koje je Marx zamislio, često postajali visoko centralizirane, autoritarne države sa značajnim razlikama u moći i bogatstvu.
Političko vodstvo u tim zemljama opravdavalo je svoje postupke kao nužne korake prema konačnom ostvarenju pravog komunizma, ali su ishodi često uključivali represiju, nedostatak političkih sloboda i ekonomske poteškoće, što je bilo u oštroj suprotnosti s teorijskim i filozofskim idealima komunizma.
Argumenti za Isusa kao prvog komunistu
Jedan od najjačih argumenata za Isusa kao prvog komunista je njegova radikalna kritika bogatstva i materijalizma. U evanđeljima Isus više puta opominje bogate, potičući ih da se odreknu svoje imovine kako bi pomogli siromašnima. Poznati odlomak, “Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo Božje” (Matej 19:24), sugerira duboki skepticizam prema bogatstvu i moralnim opasnostima koje ono predstavlja. Isusovo zagovaranje zajedničkog življenja i dijeljenja resursa u skladu je s komunističkim idealima. Ranokršćanska zajednica, kako je opisano u Djelima apostolskim, živjela je kao komuna gdje su vjernici “imali sve zajedničko” i raspoređivali resurse “kako je tko trebao” (Djela 4:32-35). Ovaj način života odražava vrijednosti zajednice marksističkog komunizma, gdje su ukidanje privatnog vlasništva i zajedničkog vlasništva nad dobrima središnja načela.
Isusov naglasak na socijalnoj pravdi i brizi za marginalizirane također podupire argument. Njegovo učenje dosljedno daje prioritet dobrobiti siromašnih, bolesnih i potlačenih, što je paralelno s komunističkim ciljem stvaranja egalitarnog društva u kojem su zadovoljene potrebe najranjivijih.
Argumenti protiv Isusa kao prvog komunista
Iako postoje paralele između Isusovih učenja i komunističkih načela, nekoliko argumenata upozorava da ga se ne označava kao prvog komuniste. Prvo, komunizam, kako su ga artikulirali Karl Marx i Friedrich Engels u 19. stoljeću, materijalistička je i ateistička ideologija, u osnovi suprotstavljena religijskom i duhovnom svjetonazoru koji je Isus zastupao. Marksizam nastoji srušiti kapitalističke strukture kroz klasnu borbu i revoluciju, dok je Isus propovijedao nenasilje, ljubav i oprost, čak i prema tlačiteljima. Nadalje, Isus se nije zalagao za ukidanje privatnog vlasništva na isti način na koji to čini komunizam. Iako je poticao velikodušnost i upozoravao na opasnosti bogatstva, nije predlagao sustavnu preraspodjelu imovine ili državnu kontrolu nad resursima. Njegova se poruka više odnosila na individualnu moralnu transformaciju nego na društveno ili gospodarsko restrukturiranje.
Još jedna ključna razlika leži u Isusovom pristupu moći i upravljanju. Komunizam predviđa besklasno društvo bez države ostvareno kroz kolektivnu političku akciju, koja često uključuje sukobe i prisilu. Isus, međutim, nije tražio političku moć niti se zalagao za rušenje postojećih vlada. Njegovo je kraljevstvo opisano kao “nije od ovoga svijeta” (Ivan 18,36), što ukazuje na usredotočenost na duhovnu, a ne političku ili ekonomsku revoluciju.
Je li Isus bio prvi nacist? Odgovor je znatno jednostavniji. Ne, Isus nije bio nacist. Nacionalsocijalizam ili nacizam je ideologija povezana s ekstremnim nacionalizmom, rasizmom i autoritarizmom, što je u oštroj suprotnosti s Isusovim učenjima. Isus je propovijedao ljubav, suosjećanje, opraštanje i jednakost svih ljudi pred Bogom. Njegova je poruka naglašavala mir i inkluzivnost, temeljno se suprotstavljajući mržnji i podjelama koje su u središtu nacističke ideologije.
Zaključak
Ideja o Isusu kao prvom komunistu je uvjerljiva, posebno kada se uzme u obzir njegova radikalna kritika bogatstva, zalaganje za siromašne i naglasak na životu u zajednici. Međutim, značajne razlike između Isusovih učenja i načela marksističkog komunizma sugeriraju da bi takva oznaka mogla biti pretjerano pojednostavljeno. Isusova usredotočenost na duhovnu preobrazbu, nenasilje i nedostatak sustavne političke agende razlikuje njegovu poruku od materijalističkih i revolucionarnih ciljeva komunizma. U konačnici, iako su Isusova učenja nadahnula različite društvene i političke pokrete, uključujući one s komunističkim elementima, on se ne može u potpunosti obuhvatiti niti jednom ideologijom.
Pitanja za analizu
- Kakva je bila društvena i politička situacija u Galileji i Judeji u vrijeme Isusova života? Kako je ta situacija mogla utjecati na njegova učenja?
- Koji su povijesni dokazi o Isusovu životu izvan vjerskih tekstova i kako ti dokazi doprinose razumijevanju njegove uloge u društvu?
- Kako su Isusove kritike bogatstva i pozivi na pomaganje siromašnima reflektirali socioekonomske uvjete toga vremena?
- Koje su ključne razlike između Isusovih učenja o materijalnom bogatstvu i marksističke teorije komunizma?
- Kako se Isusov naglasak na duhovnoj transformaciji razlikuje od revolucionarnih ciljeva komunizma?
- U kojoj mjeri se Isusovo propovijedanje nenasilja i ljubavi prema neprijateljima razlikuje od metoda kojima se komunistički pokreti služe za postizanje svojih ciljeva?
- Kako se koncept zajedničkog vlasništva, koji se nalazi u ranokršćanskoj zajednici, može usporediti s komunističkom idejom zajedničkog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju?
- Koje su sličnosti i razlike između ranokršćanske zajednice opisane u Djelima apostolskim i komunističkih zajednica u povijesti?
- Kako religiozni i duhovni pokreti općenito utječu na društvene promjene i u kojoj mjeri su usporedivi s političkim ideologijama poput komunizma?
- Kako se Isusov stav prema političkoj vlasti i upravljanju razlikuje od komunističkih pogleda na državu i moć?
- Je li ispravno promatrati Isusa kao političku figuru u kontekstu komunizma, s obzirom na njegovu fokusiranost na “kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta”?
- U kojoj mjeri se Isusova kritika bogatstva može smatrati revolucionarnom ili radikalnom u političkom smislu, te kako bi se ona uklopila u današnje političke diskurse?
- Koje argumente biste smatrali najsnažnijima u prilog tvrdnji da je Isus bio prvi komunist, a koji su argumenti protiv te tvrdnje?
- Kako bi se Isusova učenja mogla interpretirati unutar različitih ideoloških okvira, uključujući komunizam, ali i druge političke ili društvene teorije?
- Mogu li Isusova učenja biti korištena kao temelj za društvene pokrete danas, i ako da, u kojoj mjeri i na koji način?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
