Kraljem ljeta 1945. Japan je bio suočen s porazom. Do kolovoza 1945. zemlja je pretrpjela ozbiljnu štetu od američkog bombardiranja uključujući i atomsko uništenje Hirošime i Nagasakija, atomskim bombama. SSSR je napokon 9. kolovoza objavio rat Japanu i izvršio invaziju na Mandžuriju, teritorije koje je držao Japan.

Suočeni s ovim ogromnim događajima japanski čelnici bili su podijeljeni oko toga trebaju li se predati ili nastaviti s borbom. Car Hirohito se 15. kolovoza 1945. preko radija obratio svojim podanicima. Većina Japanaca je po prvi put ikada čula njegov glas.

Hirohito je objasnio da rat nije protekao kako je planirano i da je Japan morao “izdržati neizdrživo” kako bi spriječio nove patnje. Ovim govorom je zapravo okončan Drugi svjetski rat, jer se Japan službeno predao saveznicima 2. rujna 1945.

Govor cara Hirohita

Napomena: car o sebi govori u prvome licu množine.

Nakon dubokog promišljanja općih trendova u svijetu i stvarnih uvjeta koji danas vladaju u našemu carstvu, odlučili smo postići rješenje sadašnje situacije pribjegavanjem izvanrednoj mjeri.

Naredili smo našoj vladi da priopći vladama Sjedinjenih Država, Velike Britanije, Kine i Sovjetskog Saveza da naše carstvo prihvaća odredbe njihove zajedničke deklaracije.

Težiti zajedničkom prosperitetu i sreći svih naroda, kao i sigurnosti i dobrobiti naših podanika, svečana je obveza koju su predali naši carski pretci i koja nam leži na srcu.

Uistinu, objavili smo rat Americi i Britaniji iz naše iskrene želje da osiguramo samoodržanje Japana i stabilizaciju istočne Azije, daleko od naše pomisli bilo da narušavamo suverenitet drugih nacija ili da se upustimo u teritorijalno povećanje.
Ali sada rat traje već gotovo četiri godine. Unatoč najboljem što su svi učinili – hrabrim borbama vojnih i pomorskih snaga, marljivosti naših državnih službenika i odanoj službi naših sto milijuna ljudi – ratna se situacija razvila ne nužno u prednost Japana, dok su se opći trendovi u svijetu okrenuli protiv njezinih interesa.

Štoviše, neprijatelj je počeo upotrijebiti novu i najokrutniju bombu, čija je moć da napravi štetu doista nesaglediva, uzimajući danak mnogih nevinih života. Nastavimo li se boriti, ne samo da bi to rezultiralo konačnim kolapsom i uništenjem japanske nacije, već bi dovelo i do potpunog izumiranja ljudske civilizacije.

Budući da je tako, kako da spasimo milijune svojih podanika ili da se okajemo pred svetim duhovima naših carskih predaka? To je razlog zašto smo naredili prihvaćanje odredaba udruženih snaga.

Ne možemo, a da ne izrazimo najdublje žaljenje našim savezničkim narodima istočne Azije, koji su dosljedno surađivali s Carstvom u cilju emancipacije istočne Azije.
Pomisao na te časnike i ljude kao i druge koji su pali na bojnom polju, one koji su umrli na svojim dužnostima ili one koji su prerano umrli i sve njihove ožalošćene obitelji, boli naše srce noć i dan.

Dobrobit ranjenika i ratnih stradalnika, te onih koji su izgubili svoje domove i sredstva za život, predmet je naše duboke brige.

Teškoće i patnje kojima će naša nacija biti podvrgnuta u budućnosti sigurno će biti velike. Jako smo svjesni najdubljih osjećaja svih vas, naših podanika. Međutim, prema diktatu vremena i sudbine Mi smo odlučili utrti put velikome miru za sve generacije koje dolaze, podnoseći nepodnošljivo i pateći ono što je nepodnošljivo.

Budući da smo uspjeli zaštititi i održati Kokutai, Mi smo uvijek uz vas, naše dobre i odane podanike, oslanjajući se na vašu iskrenost i poštenje.

Strogo se čuvajte bilo kakvih izljeva emocija koji bi mogli izazvati nepotrebne komplikacije ili bilo kakve bratske svađe i svađe koje bi mogle stvoriti zbrku, odvesti vas na krivi put i uzrokovati gubitak povjerenja svijeta.

Neka cijeli narod ostane kao jedna obitelj s koljena na koljeno, uvijek čvrst u vjeri u neprolaznost svoje svete zemlje, svjestan svog teškog bremena odgovornosti i dugog puta koji je pred njim.

Ujedinite svoju ukupnu snagu, da budete posvećeni izgradnji za budućnost. Njegujte putove čestitosti, njegujte plemenitost duha i radite s odlučnošću – kako biste mogli povećati urođenu slavu imperijalne države i držati korak s napretkom svijeta.

Zvučni zapis izvornog govora, ako želite čuti Hirohitov glas, je dostupan na ovoj poveznici.

Kritičke reakcije na govor

Govor je održan na formalnom, arhaičnom japanskom, koji je mnogim običnim ljudima bilo teško razumjeti. Neki su ga kritizirali da je neizravan i da ne navodi jasno da je Japan poražen. Umjesto toga, Hirohito je govorio o “ratnoj situaciji koja se ne razvija nužno u korist Japana” i naglasio je da je odluka donesena kako bi se “osigurao mir”. Hirohito nije izričito priznao ulogu Japana u započinjanju rata ili patnje uzrokovane japanskim vojnim akcijama diljem Azije. Kritičari tvrde da je govor prikazao Japan više kao žrtvu rata (posebno govoreći o atomskim bombama), a ne kao agresora, zaobilazeći zločine koje su počinile japanske snage rata. Mnogi su smatrali da je ignorirao ili umanjio patnju koju je Japan nanio drugim nacijama, poput Kine, Koreje i jugoistočne Azije.

Pitanja za analizu

1. Koji su ključni događaji navedeni u tekstu koji su doveli do japanske odluke o predaji u Drugom svjetskom ratu?
2. Kako car Hirohito objašnjava odluku o predaji Japana? Kako opravdava tu odluku svojim podanicima?
3. Kako je car Hirohito prikazao situaciju Japana tijekom rata? Koji je ton koristio u obraćanju?
4. Kako car opisuje upotrebu atomskih bombi? Kako to može utjecati na percepciju Japanaca o ratu?
5. Neki kritičari su govor cara Hirohita nazvali neizravnim. Što misliš, zašto su ga tako ocijenili?
6. Kako bi trebao izgledati govor koji otvoreno priznaje poraz? Koje elemente bi trebao uključivati?
7. Kritičari navode da Hirohito nije spomenuo japanske zločine počinjene tijekom rata. Zašto misliš da je to važno pitanje?
8. Na koji način govor naglašava Japan kao žrtvu, a ne kao agresora? Kakve posljedice ovakvo prikazivanje može imati na povijesnu percepciju rata?
9. Kako bi trebao izgledati govor vođe nakon rata koji je donio toliko patnje i stradanja?
10. Što misliš, bi li priznavanje odgovornosti i zločina imalo važnu ulogu u procesu pomirenja nakon rata?
11. Kako misliš da su obični Japanci, koji su po prvi put čuli glas cara, doživjeli ovaj govor?
12. Kakve su emocije govor mogao izazvati među vojnicima, civilima i obiteljima onih koji su izgubili živote u ratu?
13. Kako su govor doživjeli američki vojnici, a kako civili u jugoistočnoj Aziji koji su trpjeli japansku agresiju?