Rodna fluidnost – ideja da rod nije fiksan i da se može mijenjati tijekom vremena ili ovisno o kontekstu – koncept je koji je postojao u mnogim kulturama kroz povijest. Dok se moderne rasprave o rodu često fokusiraju na pojmove poput “transrodno” ili “nebinarno”, važno je prepoznati da su mnoga društva diljem svijeta odavno priznala i prihvatila ideju da rod može biti fleksibilniji od tradicionalnog binarnog odnosa između muškaraca i žena.
Europa: antička Grčka i Rim
U antičkoj Grčkoj i Rimu, galli svećenici koji su štovali Kibelu i Atisa, nosili su žensku odjeću, nazivali se ženama i često su se kastrirali, te su stoga smatrani ranim transrodnim osobama.
Za rimskog cara Elagabala (204. – 222.) rimski povjesničari pišu da se depilirao, nosio šminku i perike, odbijao da ga se naziva gospodarem i više volio da ga nazivaju damom, te je nudio goleme svote novca svakom liječniku koji bi carskom tijelu mogao omogućiti ženske genitalije.
Ostaci pronađeni u Finskoj iz kasnog željeznog doba sugeriraju da je osoba s Klinefelterovim sindromom i nebinarnim identitetom bila visoko poštovana u svojoj zajednici, izazivajući tradicionalne rodne klasifikacije. Pročitaj više.
Europa: Virdžina
Virdžine su ljudi kojima je rođenjem dodijeljena žena i koji se zavjetuju na čistoću i žive kao muškarci u patrijarhalnom sjevernoalbanskom društvu, Kosovu i Crnoj Gori. U manjoj mjeri, praksa postoji, ili je postojala, u drugim dijelovima zapadnog Balkana, uključujući Bosnu, Dalmaciju, Srbiju i Sjevernu Makedoniju. Od 2022. godine, iako nije bilo točnih brojki, procjenjuje se da će dvanaest virdžina ostati u sjevernoj Albaniji i na Kosovu. Igrani film Sworn virgin (2015) prati bijeg virdžine iz albanskog sela u Italiju.
Europa: Karl M. Baer
Godine 1906. Karl M. Baer postao je jedan od prvih poznatih trans muškaraca koji je podvrgnut operaciji promjene spola. Nakon što je 1907. dobio potpuno pravno priznanje svog spola novim rodnim listom oženio se svojom prvom ženom. Baer je pisao bilješke za seksologa Magnusa Hirschfelda o svojim iskustvima odrastanja kao žene dok je iznutra osjećao da je muškarac. Zajedno su razvili te bilješke u polu-fiktivnu, polu-autobiografiju Aus eines Mannes Mädchenjahren (1907.) koja je objavljena pod pseudonimom N.O. Body. Knjiga je 1919. adaptirana na film. Čini se da nijedna kopija filma nije preživjela nacističko razdoblje kad je Baer emigrirao u Palestinu.
Europa: Femminiello
Femminiello su populacija ljudi koji utjelovljuju ulogu trećeg spola u tradicionalnoj napuljskoj kulturi. Povijesno gledano, bili su vrlo poštovani u svojim zajednicama jer se smatralo da nose sreću. Zvali bi ih da pridrže novorođenče, na vjenčanja, pa čak i na svetkovine povezane s katoličkom Crkvom. Ceremonija nazvana matrimonio dei femminielli održava se na Uskrsni ponedjeljak, gdje parada femminielli odjevenih u vjenčanice i u pratnji “muža” putuje ulicama u konjskim zapregama.
Lili Elbe bila je danska trans žena i jedna od prvih korisnica operacije promjene spola. Nakon tranzicije 1930. promijenila je ime u Lili Ilse Elvenes. David Ebershoff napisao je 2000. roman Danish Girl, fikcionalizirani prikaz Elbinog života. Taj međunarodni bestseler, preveden na mnoge jezike, je pružio jedan od najranijih fiktivnih prikaza operacije afirmacije spola, koji je oblikovao LGBTQ+ književnost. Istoimeni film snimljen je pet godina kasnije.
Europa/Azija – Osmansko Carstvo: köçek
U Osmanskom Carstvu köçek se odnosio na mladiće koji su se oblačili u žensku odjeću i nastupali u plesnim grupama köçek oyunu. Köçek bi počeo trenirati u dobi od oko sedam ili osam godina nakon što bi bio obrezan i smatrao bi se završenim nakon otprilike šest godina učenja i prakse. Karijera plesača trajala bi sve dok je bio glatko obrijan i zadržao svoj mladenački izgled. Danas se ples köçeka još uvijek može vidjeti u Turskoj, iako se promijenio u više folkloran i manje seksualizirani oblik. Sada ga izvode odrasli muškarci.
Sjeverna i Južna Amerika: two-spirit
U starosjedilačkim zajednicama diljem Sjeverne i Južne Amerike izraz “two-spirit” koristi se za opisivanje osobe koja utjelovljuje i muške i ženske kvalitete. Ovaj identitet može uključivati ono što danas smatramo LGBTQ+ identitetima, ali ima i šire značenje. Izraz je teško prevesti na moderne jezike jer se ne radi ni o dvije duše ni o dva duha. Autohtone kulture koje imaju tradicionalne uloge za rodno neusklađene osobe imaju nazive na svojim domorodačkim jezicima. Two-spirit ljudi mogu sudjelovati u odnosima ili preuzeti uloge koje miješaju tradicionalna rodna očekivanja, odražavajući duboko kulturno razumijevanje rodne fluidnosti.
Sjeverna Amerika: māhū
Kanaka Maoli, domorodačko stanovništvo Havaja, prepoznaje “māhū” kao pojedince koji utjelovljuju i muške i ženske osobine.
Māhū su bili posebno poštovani kao učitelji, obično hula plesa i pjevanja. U vremenima prije kontakta māhū je izvodio uloge boginja u hula plesovima koji su se odvijali u hramovima koji su bili zabranjeni za žene. Māhū su također bili cijenjeni kao čuvari kulturnih tradicija, kao što je prenošenje genealogija. Tradicionalno bi roditelji tražili od māhūa da daju imena svojoj djeci.
Kaua’i Iki (2001.)
U situacijama kada su bili odbačeni od strane svojih bioloških obitelji, zbog homofobije i kolonizacije, māhū su formirali vlastite zajednice, podržavajući jedni druge, te čuvajući i podučavajući kulturnu tradiciju sljedećim generacijama.
Sjeverna Amerika: Public Universal Friend
Nakon teške bolesti 1776. godine, čovjek poznat kao Friend tvrdio je da je umro i uskrsnuo kao evanđelist bez spola, prihvativši naziv Public Universal Friend (Javni Univerzalni Prijatelj) odbacivši i svoje rođeno ime i rodne zamjenice. Neki znanstvenici smatraju Prijatelja ranim poglavljem u trans povijesti, prethodeći izrazu “transrodna osoba”. Prijateljeva teologija uvelike je bila u skladu s glavnim kvekerskim uvjerenjima, naglašavajući slobodnu volju, protiveći se ropstvu i zagovarajući seksualnu apstinenciju. Najpredaniji sljedbenici Društva univerzalnih prijatelja uključivali su skupinu neudanih žena koje su imale istaknute uloge u svojim kućanstvima i zajednici. Više o njima doznaj na ovoj poveznici.
Tijekom američkoga Građanskog rata, više od 200 ljudi koji su po rođenju dobili status ženskog spola obuklo je mušku odjeću i borilo se kao vojnici; neki su ostatak života živjeli kao muškarci, a neki smatraju da su bili transrodni, poput Alberta Cashiera.
Latinska Amerika: tradicije Inka i Zapoteka
U predkolonijalnoj kulturi Anda, Inke su štovale boga s dva spola po imenu Chuqui Chinchay. Svećenici koji su služili ovom bogu odijevali bi se u odjeću koja je kombinirala muške i ženske elemente. Danas, u zapotečkoj kulturi Oaxace, Meksiko, ljudi poznati kao muxes prepoznati su kao treći spol. Muxes mogu biti muškarci koji žive kao žene ili pojedinci koji se identificiraju izvan tradicionalnog binarnog odnosa između muškaraca i žena, odražavajući uključivi pristup zajednice rodu.
Južna Amerika: travesti
U dijelovima Južne Amerike travesti je osoba koja je rođena muško, ali se poistovjećuje sa ženskom rodnom ulogom. Međutim, travesti se često ne vide strogo kao žene. Mogu se oblačiti i ponašati na način koji se tradicionalno povezuje sa ženama, ali i dalje zadržati jedinstveni identitet koji dovodi u pitanje jednostavne rodne kategorije.
Tijekom španjolske kolonizacije Amerike Catalina de Arauso prerušila se u muškarca i otplovila u Novi svijet kao Antonio, gdje se dokazala kao hrabri borac i promaknuta je u čin zastavnika. Godine 1623. Antonio je otkrio svoj pravi identitet. Prisiljen je na provjeru nevinosti i vraćen u Španjolsku. Ispitali su ga kralj Filip IV. i papa Urban VIII. i dopustili mu pravo da ga se tretira kao muškarca – Antonio de Erauso.
Afrika
Prije kolonizacije, mnoge su afričke kulture priznavale rodnu fluidnost. Na primjer, narod Ankole u današnjoj Ugandi odabrao bi ženu koja će se odjenuti kao muškarac i služiti kao duhovni vođa. Ritualni vođe plemena Meru u Keniji rutinski bi se oblačili kao žene, a ponekad se čak i udavali za druge muškarce. I javno su se ponašale kao žene. Na Madagaskaru su dječaci koji su imali ženstvene kvalitete odgajani kao djevojčice, a neke su zajednice čak imale posebne uloge za te pojedince, što pokazuje da je rodna fluidnost priznat i poštovan koncept diljem kontinenta.
Afrika: ashtime
Među narodom Maale u južnoj Etiopiji ashtime se izvorno odnosio na eunuhe koji su živjeli s moćnim vođama jer ženama to nije bilo dopušteno. S vremenom je pojam počeo uključivati svakog muškarca koji se nije prilagodio tradicionalnim rodnim ulogama.
Azija: Sveta Marija (Marinos)
Marija/Marinos, iako je po rođenju žena, odlučio je ući u samostan kao redovnik, s idejom da će skromnost i apstinencija koje dolaze sa životom redovnika zaštititi njegov identitet. Izbačen je iz samostana nakon što ga je žena optužila da ju je oplodio. Nikada nije pobio te tvrdnje jer bi to uključivalo otkrivanje njegovih genitalija. Umjesto toga prihvatio je očinstvo. Kasnije mu je dopušten povratak u samostan zajedno sa sinom. Njegov spol je otkriven tek nakon njegove smrti. Rimokatolička i Pravoslavna Crkva proglasile su je svetom.
Azija: hijra
U Južnoj Aziji, zajednica hijra sastoji se od ljudi koji su rođeni kao muškarci, ali se poistovjećuju sa ženskom rodnom ulogom. Hijre imaju dugu povijest u regiji i spominju se u indijskim tekstovima starijima od 3000 godina. Primjerice u Rigvedi piše da da su svijetu prije stvaranja nije bilo razlika, uključujući spol i rod, što su drevni pjesnici izrazili slikama poput muškaraca s maternicom ili grudima. U Mahabharati se priča o trans muškarcu Shikhandi. U Ramayani kada Rama zamoli “muškarce i žene” da ga ne slijede, hidžre ostaju i on ih blagoslivlja.
Azija: kathoey
U Tajlandu kathoey se odnosi na ljude koji mogu biti transrodne žene ili vrlo ženstveni muškarci. Ti ljudi nisu tradicionalno transrodni, već ih se smatra trećim spolom, kao jedno tijelo koje sadrži dvije duše. Neki kathoey sebe vide kao pripadnike trećeg spola, dok se drugi smatraju drugačijom vrstom žena.
Australija: whakawahine i wakatane
U maorskoj kulturi na Novom Zelandu whakawahine opisuje muškarce koji preuzimaju tradicionalne ženske uloge, dok se wakatane odnosi na žene koje preuzimaju tradicionalno muške uloge, poput postajanja ratnicama.
Australija: fa’afafine
U Samoi i okolnim regijama fa’afafine je priznat treći spol. Fa’afafine su ljudi koji, iako rođeni kao muškarci, preuzimaju i muške i ženske osobine. Ova je rodna uloga prihvaćeni dio samoanske kulture više od jednog stoljeća, odražavajući duboko razumijevanje zajednice o rodnoj raznolikosti. Fa’afafine uživaju relativno visoku razinu prihvaćanja u Samoi. Mogu se vidjeti u svim područjima samoanskog društva, bilo da pomažu kao njegovatelji ili rade u vladi.
Vrlo sam ponosna na svoj fa’afafine identitet i propovijedat ću ga gdje god budem išla. Ali također sam jako ponosna što sam transrodna žena koja je odabrala tranziciju, koja je odabrala preuzeti odgovornost da bude glas trans sportaša diljem svijeta.
Jaiyah Saelua
Zaključak
Povijest rodne fluidnosti pokazuje da su mnoge kulture kroz vrijeme imale fleksibilan pristup rodu, prepoznajući i poštujući različite rodne identitete izvan tradicionalnih binarnih kategorija. Primjeri iz svih strana svijeta pokazuju da rodna fluidnost nije nov koncept već dio bogate globalne povijesti. Razumijevanje ovih primjera može nam pomoći da bolje prihvatimo i poštujemo raznolikost rodnih identiteta danas, naglašavajući važnost kulturne inkluzije i poštovanja različitosti u suvremenom društvu.
Pitanja za analizu
- Što je rodna fluidnost i kako je definirana u tekstu?
- Koji su primjeri iz različitih kultura navedeni u tekstu koji pokazuju priznavanje rodne fluidnosti?
- Kako su se u antičkoj Grčkoj i Rimu manifestirali oblici rodne fluidnosti?
- Na koji način su virdžine u balkanskim društvima izražavale rodnu fluidnost?
- Zašto je Karl M. Baer važan u kontekstu povijesti rodne fluidnosti?
- Koju ulogu su femminiello imali u napuljskoj kulturi i kako su bili prihvaćeni u društvu?
- Kako tekst opisuje pojam “two-spirit” u starosjedilačkim zajednicama Sjeverne i Južne Amerike?
- Koja je uloga māhū u havajskoj kulturi i kako su bili poštovani unutar svoje zajednice?
- Na koji način su hijre u Južnoj Aziji integrirane u društvo?
- Što iz primjera u tekstu možemo naučiti o odnosu različitih kultura prema rodnim identitetima?
- Kako bi današnje društvo moglo primijeniti lekcije iz povijesti rodne fluidnosti na suvremenu raspravu o rodu i identitetu?
- Na koji način kolonizacija utjecala na percepciju rodne fluidnosti u nekim od opisanih kultura?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
