Ratovi se nikada ne dobivaju samo na bojištima. Vojnici ne mogu ništa bez “pozadinskog bojišta”, bez proizvodnje oružja, municije, hrane, uniformi i ostalih potrepština. Znatan dio napora tijekom rata predstavlja špijunaža i sabotaža. Sjedinjene Američke Države su u Prvi svjetski rat ušle tek 6. travnja 1917. godine, ali su od samog početka sudjelovale na strani Antante kao izvoznici opreme. Njemačko Carstvo je taj američki angažman nastojalo onemogućiti ili barem usporiti. Na Atlantiku su podmornice gađale sva plovila, a njemački su špijuni između 1914. i 1918. na teritoriju SAD-a izveli pedesetak akcija.

Najveći uspjeh postigli su uništenjem najvećeg skladište opreme na američkom sjeveroistoku. Dva milijuna tona ratnog materijala uz veliki bljesak i zemljotres nestalo je u eksploziji 30. srpnja 1916. godine u New Jerseyu, na lokaciji nazvanoj Crni Toma (Black Tom). Crni Toma je otok u luci New Yorka koji je dobio ime po lokalnoj legendi o Afroamerikancu Tomi. Nalazi se u njujorškom zaljevu preko puta otoka Ellis (prva postaja imigranata) i Liberty (Kip Slobode). Na otoku su 1880. izgrađena skladišta i željeznički odvojak za pretovar tereta.

U razdoblju od 1905. do 1916. tvrtka Lehigh Velley Railroad je nasipala vodeni prostor od kopna do otoka i tako su dobili skladišni prostor dužine od oko 1,5 kilometara. Taj je prostor postao veliko skladište municije i druge vojne opreme.

Njemački špijuni su većinu svojih saboterskih akcija izvršili na području New Yorka. Uglavnom se tu radilo o podmetanju požara uz industrijske pogone ili skladišta. Luka New Yorka je bila glavna postaja u izvozu prema Europi, a područje Crnog Tome je bila glavna postaja izvoza goriva, detonatora i dinamita (TNT). Na početku rata njemačka vlada je u Washington poslala grofa Johanna von Bernstorffa, novog veleposlanika. Njegovo osoblje nisu činili profesionalni diplomati već profesionalni špijuni. Uz dobru financijsku pomoć odmah su krenuli u akciju prikupljanja informacija i širenju straha. Podmetali su požare i uznemirili javnost, te su javljali koji su brodovi puni oružja i prema kamo putuju. U samo nekoliko mjeseci uzrokovali su oko 100 milijuna dolara štete.

Pripremili su teren za sabotažu Crnog Tome tako da su podmitili noćne stražare. Prema kasnijem policijskom istraživanju jedan od vodećih sabotera je bio Michael Kristoff. Prvi požar je najvjerojatnije podmetnut u blizini skladišta goriva. Čuvari su po otkriću požara pobjegli s mjesta jer su znali kakva im opasnost prijeti. U 2.08 sati strahovita je eksplozija zatresla New York i New Jersey. U krugu od dvadesetak kilometara osjetio se udarni val i podrhtavanje tla (uspoređuju s potresom 5-5,5 stupnjeva po Richterovoj ljestvici). Prvo je eksplodirao brod Johnson 17 koji je nosio gorivo i oko 50 tona TNT-a. Uslijedilo je nekoliko eksplozija koje su se nastavile do jutra. Vatrogasci zbog opasnosti nisu mogli pristupiti području sve dok eksplozije nisu prestale. Imigranti koji su čekali obradu na otoku Ellis su hitno prebačeni u New York. Šrapneli su padali po okolici i oštetili Kip slobode (oko 100 000$ štete).

Poginulo je 4-9 osoba, a ranjeno nekoliko desetaka osoba. Tada je šteta procijenjena na oko 20 milijuna dolara (oko pola milijarde današnjih). Nestalo je 13 skladišta, 6 dokova i nekoliko desetina željezničkih vagona. SAD nije bio spreman za takve događaje. Nisu imali agenciju niti zakone koji bi omogućili pravu istragu. U danima nakon eksplozije uhićeni su djelatnici željezničke kompanije koji su prevozili teret u luku jer su smatrali da je požar izbio na vagonima. Prve istrage nisu mogle potvrditi da je požar podmetnut, pa su objavljeni rezultati o slučajnom požaru. Predsjednik Wilson je odbijao mogućnost da su za to odgovorni njemački špijuni. Za vlasti su sumnjiviji bili npr. irski nacionalisti ili komunisti. Nekoliko godina poslije završetka rata istraga i Kristoffovo priznanje doveli su do trojice sabotera: Michael Kristoff, Lothar Witzke i Kurt Jahnke. Podmetnuli su zapaljive naprave. Odšteta u visini 50 milijuna dolara za slučaj “Crnog Tome” je dogovorena u sklopu odštetnih zahtjeva Versajske konferencije.

Pitanja za analizu

1. Što znači tvrdnja da se ratovi ne dobivaju samo na bojištima? Objasni sa primjerima iz teksta.
2. Koje su ključne komponente “pozadinskog bojišta” spomenute u tekstu?
3. Zašto su Sjedinjene Američke Države ušle u Prvi svjetski rat tek 1917. godine, iako su već ranije sudjelovale u ratu?
4. Kako je Njemačko Carstvo pokušalo spriječiti američki angažman u Prvom svjetskom ratu?
5. Kakvu su ulogu imali njemački špijuni i saboteri u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom Prvog svjetskog rata?
6. Koje su metode koristili njemački špijuni za sabotažu na teritoriju SAD-a?
7. Kako su američke vlasti reagirale na eksploziju na Crnom Tomu i zašto nisu odmah okrivile njemačke špijune?
8. Što je dovelo do konačne identifikacije odgovornih za sabotažu Crnog Tome i kakve su bile posljedice po Njemačku?
9. Kako bi opisao/la važnost događaja poput eksplozije na Crnom Tomu za ishod Prvog svjetskog rata?
10. Razmisli o ulozi industrijalizacije i modernih tehnologija u vođenju rata, na temelju primjera iz teksta.

Izvori

1. “A Byte Out of FBI History”, FBI, 30.7.2004. URL: http://www.fbi.gov/news/stories/2004/july/blacktom_073004 (pristupljeno: 29.7.2014.)
2. “Black Tom Explosion”, URL: http://www.faqs.org/espionage/Bl-Ch/Black-Tom-Explosion.html (pristupljeno: 29.7.2014.)
3. King, Gilbert. Sabotage in New York Harbor. Smithsonian. 1.11.2011. URL: http://www.smithsonianmag.com/history/sabotage-in-new-york-harbor-123968672/ (pristupljeno: 29.7.2014.)