Uz roditelje treba da djeca štuju i ljube svoje učitelje. Svatko ko bijaše tako sretan, te je polazio škole, morao bi da se vazda s najvećim štovanjem i s velikom zahvalnosti sjeća svojih učitelja. Nu rak-rana je današnjega vremena, da mladež, jedva što sa sebe strese školski prah, više i ne gleda svojih učitelja, pače im se ruga i kojekakovim dosjetkama hoće da ih smiješnim učini. Ovo se osobito opaža kod muške mladeži, a dolazi ponajviše odatle, Što roditelji i stariji pred djecom kojekako govore i sude o školama i o učiteljstvu i prave kojekakve nezgrapne opaske.

Kako je neplemenito ne štovati, dapače rugati se tako uzvišenomu staležu, kao što je učiteljski!

Učitelji su prvi zvani, da pokrenu narodom, da mu većom naobrazbom pribave sretniju budućnost, jer bez naobrazbe nema sretna naroda. Oni su pozvani, da narod dignu iz mrtvila, da ga knjigom prosvijete, a prosvjetom da ga privedu do većega materijalnoga blagostanja.

Učitelju je sijati sjeme svega što je lijepo, dobro i istinito, u divno klijalište naroda — u djetinje duše.

Teške i uzvišene zadaće! Naš se neumrli Preradović također zaleti o promatranju ideje i uzvišene zadaće učitelja nebu pod oblake, pak vilinskim glasom i svetim zanosom zapjeva:

Oj vi dični nastavnici,
Vi stupovi domovine!

Hrvatska mladeži, štuj i ljubi one, koji su te uzgojili, koji su te učinili čovjekom — svoje roditelje i učitelje, tada će te pratiti po svim tvojim putovima njihova ljubav, njihov blagoslov i bit ćeš srećna, a u tebi i s tobom bit će srećna Hrvatska naša domovina!

IZVOR: O pristojnom vladanju u svim životnim prilikama – sastavila Marija Jambrišak 1907. (drugo ispravljeno izdanje)