Radionice Zastave u Muzejskoj zbirci Kastavštine
Primjer iz prakse u muzeju
U potrazi za lokalnim identitetima kroz upoznavanje s vlastitim nasljeđem, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka osmislio je program Osviještena baština, koji provodi u sklopu muzejskih edukativnih programa. Pokrenut je na području djelovanja Muzejske zbirke Kastavštine školske godine 2010./2011. u suradnji s Osnovnom školom Milan Brozović iz Kastva s temom Igre i igračke, a nastavio se naredne školske godine s temom Zastave.
Zastave se tijekom školovanja ne obrađuje sustavno, ali se često dotiču u kontekstu drugih tema. Učenici se sa zastavama po prvi put na nastavi susreću u četvrtom razredu osnovne škole kada je školskim kurikulumom propisana cjelina nacionalnih simbola. Jedan od razloga slabe i fragmentarne zastupljenosti teme je i relativno mlada znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem zastava, njihove povijesti, značenja i korištenja- veksilologija. Veksilologija je dobila naziv prema antičkom tipu zastave koji se zove veksilum. Svrstana je u pomoćne povijesne discipline, no za temeljito proučavanje zastava potreban je multidisciplinarni pristup, stoga veksilologija zadire u područje semiotike, ikonologije, sociologije, primijenjene umjetnosti i njima srodnih disciplina. (više o tome vidi u: Željko Heimer: Grb i zastava Republike Hrvatske, Leykam International, Zagreb, 2008.) Sustavno proučavanje zastava i razvoj veksilologije kao znanstvene discipline započeo je sredinom 20. stoljeća, premda su se zastave sporadično proučavale i ranije. Veksilološke udruge i institucije mnogih zemalja svijeta udružene su u međunarodnu organizaciju FIAV (Fédération internationale des associations vexillologiques) s ciljem generiranja znanja o svim vrstama zastava, njihovim oblicima i upotrebi te stvaranja znanstvenih teorija. Od 2007. hrvatski član organizacije je Hrvatsko grboslovno i zastavoslovno društvo (HGZD).
S druge strane tu je bogato osobno iskustvo koje učenici svakodnevno stječu jer su zastave nezaobilazni dio različitih društvenih događaja i protokola. One su svojim jednostavnim oblikom i dizajnom lako pamtljive pa stoga najjasnije i najrječitije predstavljaju neku skupinu. Učenici danas zastavu najčešće povezuju s domovinom i sportskim natjecanjima, predočavujući si zastavu neke države ili sportske momčadi. Međutim, u muzejima je pohranjeno niz povijesnih zastava nastalih prije formiranja država u današnjem smislu, koje su važni simboli različitih povijesnih skupina. Tijekom vremena zastave su mijenjale oblik i izgled, ali su uvijek ostale simbol, znak raspoznavanja, oznaka pripadnosti i izraz identiteta.
Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, kao i mnogi drugi muzeji, putem edukativnih i kreativnih radionica nastoji učiniti baštinske teme zanimljivima djeci, približiti im kulturno naslijeđe koje čuva te prenijeti identitete koje ono generira. Od 1966. kada je u Muzeju osnovana pedagoška služba provode se edukativni programi za riječke školarce. Prije dvije godine ti su se programi proširili i na Kastav, gradić 10 km sjeverozapadno od Rijeke, odnosno na područje djelovanja dislocirane Muzejske zbirke Kastavštine. [1. Muzejska zbirka Kastavštine kao izdvojena zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka otvorena je 1981. u prostoru bivše Općine Kastav. Ideja o osnivanju muzeja javila se među stanovnicima Kastavštine šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je započelo prikupljanje građe tematski vezane uz područje Kastavštine. U prikupljanju građe, i koncepciji stalnog postava sudjelovali su stručni djelatnici Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja.]
Aktualni stalni postav datira iz 2004. godine kada se pristupilo sanaciji i uređenju prostora te osuvremenjivanju postava koji je prema pravilima muzejske struke obogaćen općim legendama. Prošlost Kastavštine prikazana je kroz pet tematskih cjelina: povijesni pregled Kastva i Kastavštine, arheološka baština i kulturnopovijesni spomenici, etnografska baština, kulturnopovijesni prikaz 19. i 20. stoljeća te Narodnooslobodilačka borba.
Povremenim i prigodnim izložbama koje obrađuju teme lokalnog karaktera i identiteta, Zbirka se uključuje u društveni život lokalne zajednice, a muzejsku djelatnost promovira uključivanjem u nacionalne i međunarodne manifestacije (Noć muzeja, Dan muzeja). Muzejska zbirka Kastavštine uspješno surađuje s regionalnim obrazovnim ustanovama, lokalnom turističkom agencijom, Turističkom zajednicom te lokalnim udrugama.
Stalni postav u relativno malenom prostoru pruža sažet uvid u lokalnu baštinu. Kako bi se iskoristio potencijal Zbirke u obrazovanju, Muzej je u suradnji s Osnovnom školom Milan Brozović iz Kastva pokrenuo edukativni program Osviještena baština čiji široko koncipiran naziv omogućuje višegodišnju kontinuiranu obradu različitih tema baštine. Predmeti izloženi u Zbirci su raznorodni, te služe kao polazište u osmišljavanju i realizaciji radionica za učenike. Dio postava čine i vrlo vrijedne unikatne zastave kulturno-prosvjetnih društava Kastavštine nastale početkom 20. st. To su zastave društava Istarska vila iz Kastva, Sv. Mihovil iz Rubeši i Domoljub iz Rukavca. Stota obljetnica posvete najznačajnije među njima, zastave društva Istarska vila, potakla nas je na bavljenje zastavama protekle školske godine.
Pjevačko i tamburaško društvo Istarska vila nastalo je 1901. u okrilju kastavske Čitalnice, prve hrvatske čitaonice u Istri. Društvo je okupljalo muške i ženske članove, učenike novotvorene Učiteljske škole u Kastvu, i nastupalo diljem Kastavštine. Kao poseban odsjek pod okriljem Istarske vile osnovan je 1909. Hrvatski Sokol, koji je bio aktivan u lokalnim sokolskim aktivnostima. Deseta godišnjica rada Istarske vile obilježena je svečanom posvetom zastave 1911. Prema nacrtu Milana Brozovića zastavu je izradila švelja Štefanija Vlah. U dizajnu se blago očituje upliv bečke secesije, likovnog izričaja koji je Brozović donio iz Beča, gdje je započeo, i ubrzo prekinuo, školovanje na kiparskoj Akademiji. Zastavu je posvetio brsečki župnik Rajmund Jelušić, a kumovi zastave bili su Božica Dabović, supruga liječnika Kajetana Dabovića, tadašnjeg predsjednika Društva, i narodni zastupnik, profesor Vjekoslav Spinčić. Barjaktar je bio Rudolf Jurinac, a zamjenik Ljudevit Jelušić. Budući da su izrada zastave i organizacija svečanosti iziskivali veće financijske izdatke, Društvo je prikupljalo novčane priloge, a za veće donacije izrađivalo je zakovice s imenima donatora koje su pričvršćene na stijeg. Sačuvana je 21 zakovica s imenima osoba te nazivima kulturnih udruženja. Svečanosti su prisustvovala brojna srodna društva iz Hrvatske i Slovenije.
Zastava je dvostrana, pravokutnog oblika, izrađena od svile boje slonovače te obrubljena vrpcom sa zlatnim resama na tri strane. U središtu aversa prikazana je lira isprepletena grančicama s lišćem i cvjetovima lipe izvedena tehnikom veza. Iznad centralnog motiva izvezen je natpis s nazivom društva Istarska vila, a ispod Kastav. Za borduru nije korišten klasični vegetabilni motiv, što je bilo uobičajeno, već lipa. Središte reversa zauzima štit s dijagonalno postavljenom trobojnicom u čijem su bijelom polju izvezene godine osnutka i posvete zastave 1901-1911. Iznad štita uzdiže se zlatno sunce, simbol nade i novog početka. Štit je okružen viticama s cvijetom lipe. Bordura reversa jednaka je borduri aversa. Stijeg završava motivom lire sa pet žica te figurom djevojke sa suncem.
U Rubešima je 1901. osnovano Pripomoćno i poučno društvo Sveti Mihovil, u Rukavcu Domoljub 1908. Uglavnom siromašno stanovništvo Kastavštine orijentirano na poljoprivredu i obrtnu proizvodnju, bilo je slabo obrazovano i uglavnom nepismeno, te su društva svoje djelovanje prije svega usmjerila na edukativne i kulturno-prosvjetne programe i financijsko podupiranje članstva u životnim neprilikama i u slučaju bolesti i smrti. Važan dio aktivnosti ipak je bio usmjeren na širenje nacionalnih ideja, a selo Rubeši podno Kastva, u kojem je 1871. održan Prvi hrvatski tabor u Istri, predstavljalo je plodno tlo za to. Društvo sv. Mihovila nosi ime sveca zaštitnika koji je ujedno i titular mjesne crkve, ispred koje su se prve nedjelje u kolovozu tradicionalno slavile godišnjice osnutka Društva. Prikaz sv. Mihovila nalazi se i na društvenim značkama i zastavi. Izgled zastave osmislio je Ignjat Sinčić 1907. Dvostrana je, izrađena od svile, uokvirena resama na tri strane i zakovicama pričvršćena na stijeg koji završava motivom lire. U središtu zastavnog polje aversa roza boje, smještena je zlatna kartuša u obliku lire zaključena peterokrakom zvijezdom. Na njoj je u peterokutnom okviru prikazan lik sv. Mihovila te crnim slovima izveden natpis Udruga Sveti Mihovil iznad prikaza i Rubeši ispod njega. Sv. Mihovil prikazan je sa svojim atributima, sukladno kršćanskoj ikonografiji, kao krilati anđeo u odjeći rimskog vojnika koji u jednoj ruci drži vagu, a u drugoj plameni mač. Zastavno polje reversa krem boje ispunjeno je natpisima i slikovnim prikazom. U gornjem dijelu izvezeno je u tri reda Udruga Sv. Mihovila / Rubeši / Ustrojena god.1901. Ispod natpisa, unutar polukružnog vijenca sazdanog od grančica lipe, smješten je prikaz rukovanja. Ispod ovog motiva, prateći luk vijenca, ispisan je moto Jedan za sve svi za jednoga. Uglovi su ispunjeni klasičnim biljnim ornamentom. Zastava ima borduru u obliku plamičaka, koja je habsburškog porijekla, ali sadržava boje hrvatske trobojnice. U uglovima se nalaze okrugli medaljoni, unutar kojih su izvezeni motivi koji ukazuju na lokalnu privredu: šestar, kutomjer, kliješta, pila, sjekira, motika i čekić.
Pripomoćno i poučno društvo Domoljub osnovano je 1909. u Rukavcu, selu smještenom jugozapadno od Kastva, u podnožju Učke. Osnovano je sa svrhom prosvjećivanja i financijskog podupiranja članova u slučaju bolesti ili smrti. Prosvjetne aktivnosti očituju se uspostavom društvene knjižnice, u kojoj su se čitale poučne knjige, ali i organizirala sijela i zabave. Svojim djelovanjem Društvo je osvještavalo lokalni i nacionalni identitet, što se jasno očituje izborom motiva prikazanim na najvažnijem simbolu Društva – njihovoj zastavi. Ona je pravokutnog oblika, dvostrana, izrađena od svile, s resama na tri strane. U središtu aversa nalazi se štit s dijagonalno postavljenom trobojnicom, slično kao na zastavi Istarske vile, ispred kojeg se nalaze žena i djevojčica. Žena u ruci drži baklju, a djevojčica knjigu, znakove prosvjetljenja i obrazovanja. Iza štita izviru grančice sa cvijetom i listom lipe, a iznad njega izvezen je tekst Utemeljeno 1909. Uglovi i rubovi ukrašeni su isprepletenim cvijećem tulipana. Na reversu se nalazi natpis Pripom. i pouč. društvo Domoljub u Rukavcu okružen viticama. Gornji lijevi i donji desni ugao ispunjavaju medaljoni u koje su klasificirani poljoprivredni i obrtni alati. Gore lijevo to su: grablje, motika, lopata, srp, grančica vinove loze s grozdom i pšenica, a dolje desno: šestar, čekić, kliješta, zidarska žlica, ručna bušilica. Iz medaljona se duž rubova protežu grančice lipe. Prikazani motivi ukazuju na lokalnu privredu slično kao na zastavi Društva sv. Mihovila, ali su ovdje mnogo jasniji. Sačuvana je i zastavna vrpca na kojoj je ispisano Kuma Tereza Grgurina, godina posvete 1913 i tekst Poklanja Društvu Domoljub.
Radionice Zastave predviđene su za učenike koji su na nastavi dotakli temu simbola, tako da pružaju produbljivanje i proširivanje znanja o zastavama te kreativno izražavanje utemeljeno u povijesnim činjenicama. Uz predmete iz stalnog postava, za potrebe radionica dodali smo info-panele s ključnim vizualnim informacijama o povijesnom razvoju zastava kako bismo potakli učenike da aktivno stvaraju kontekst zastava koje gledaju.
Prvi dio radionica odvijao se uz ciljano stručno vodstvo i razgovor tijekom kojega su učenici prepoznavali motive i razotkrivali njihovo značenje. Stavljajući ih u širi, društveni, ekonomski i politički kontekst vremena u kojem su nastali, osvještavali su logiku prikazanih motiva te značaj zastava kao simbola određenih društvenih skupina.
Mnoga pjevačka društva u Austro-ugarskoj Hrvatskoj nazivaju se vilama prema nadnaravnim mitskim bićima iz staroslavenskog folklora koja su zamišljena kao lijepe djevojke predivnog glasa, ali koje su usprkos svojoj krhkoj ženstvenosti vatrene ratnice. Izražavajući identitete koji nisu ugarski niti germanski, veći dio motiva na zastavama, vuče pretkršćansko slavensko porijeklo, pružajući društvima čvrst oslonac u promjenjivim vremenima druge polovice 19. st. Uz liru, simbol glazbe i pjesništva još iz antičkog razdoblja, prikazuju se tamburice – bisernica, brač, prim, bugarija. Ova vrsta instrumenata bila je u 19. st. raširena u većem dijelu slavenskih zemalja, ali i u Mađarskoj. Sa sjevera Hrvatske širila se u južne dijelove zemlje, gdje je vrlo brzo prihvaćena. Nerijetko su glazbenici koji su podučavali sviranje na tamburicama dolazili iz Češke, što se također može povezati s panslavenskim idejama. Tamburica je snažno povezana sa stvaranjem hrvatskog nacionalnog identiteta. Lipa je još jedan motiv vezan uz pretkršćansko slavensko nasljeđe, koji se često prikazuje na simbolima s ciljem isticanja nacionalnog identiteta. Ona je sveto slavensko drvo čija grančica, prema predaji, štiti od gromova i požara, simbol je prijateljstva i slobode, mistično drvo života, zdravlja, snage i plodnosti. Hrvatska trobojnica uklopljena u dizajn sasvim je jasan znak isticanja nacionalne pripadnosti, što nije uvijek bilo dobro prihvaćeno. Na sjednici skupštine Istarske vile 1904. na dnevnom redu našlo se pitanje narudžbe novih simbola društva i pitanje njihovog izgleda. „Čuje se prigovora da dosadanji društveni znakovi nekako odviš u oči upadaju sa svojom velikom trobojnicom našemu puku, koji nekako ne može da se sljubi s idejom hrvatstva, pa da bi se mogla naručiti druga bez viseća trobojnica da bude sa nutri emajliranom hrvatskom trobojnicom. Tako će i rabiti spreda na čelu kapici, ali gdje se ne može nositi kapica na glavi valja imati znak na prsima, neka bi bio ali s manjom kakovega forme trobojnicom, a da toliko u oči ne upada.“ ( Zapisnik društva Istarska vila, 1904., MZK 154.)
Drugi, praktični dio radionica obuhvaćao je primjenu novih spoznaja. Koristeći vlastito znanje i dobivene informacije učenici su, podijeljeni u parove ili grupe, dobili zadatak da od papira ili tkanine oblikuju pojedinu povijesnu zastavu, oslikaju je simbolom i pravilno ju pričvrste na letvicu. Učenici su zastave izrađivali pod vodstvom studentica Akademije primijenjenih umjetnosti koje su ih poticale da primjene svoja i steknu nova znanja o likovnim tehnikama, te da izraze svoju kreativnost u zadanim okvirima. Osim za razrede koji su u sklopu nastave na radionice dolazili organizirano sa svojim nastavnicima i učiteljima, pripremili smo i radionicu otvorenu za svu zainteresiranu djecu koja je bila održana u sklopu obilježavanja Dana Kastva u lipnju 2012.
Tijekom radionica učenici su usvajali nove pojmove (nazive povijesnih zastava i znanstvene discipline koja ih proučava), osvještavali značaj vizualne komunikacije, te se upoznavali s dijelom vlastite baštine koju će ubuduće, nadamo se, promatrati s dubljim razumijevanjem.
Kroz aktivno upoznavanje s lokalnom baštinom u kontekstu svjetske baštine, učenici osvještavaju vlastiti kulturni identitet i stvaraju senzibilitet za vrijednosti okruženja u kojem odrastaju, što čini temelj za izgradnju vlastitih pozitivnih identiteta te uvažavanja različitosti. Takav način cjeloživotnog obrazovanja provediv je jedino različitim oblicima partnerstva između odgojno-obrazovnih i ostalih ustanova, poput muzeja. Dosadašnja praksa muzejskih programa koji uključuju likovne, kreativne i edukatvne radionice pokazala je dobre rezultate, a nadasve veseli činjenica da učenici rado prisustvuju radionicama i posjećuju Zbirku u Kastvu. Zbog interesa učenika i nastavnika za temu, radionice Zastave postale su dio redovnog pedagoškog programa Muzeja, a njima ćemo tijekom ove školske godine pridružiti radionice srodne tematike Grbovi i grbovnice.
