Pol Pot, rođenim imenom Saloth Sar, bio je Kamodžanski komunistički diktator i arhitekt smrti koji je uspostavio jedan od najcrnijih režima u ljudskoj povijesti. Rođen je 19. svibnja 1928. godine (prema nekim izvorima 1925. godine) kao sin uspješnog zemljovlasnika koji je imao dobre veze s Kambodžanskim kraljevskim dvorom.(1) Od rane dobi obitelj je ulagala u njegovo obrazovanje pa je poslan na školovanje, prvo u budistički hram, a zatim u privatnu katoličku školu. No, u nijednoj od tih ustanova nije se iskazao voljom i znanjem pa je odlučio iskušati se u tehničkoj školi. Uskoro je uspio dobiti vladinu stipendiju za školovanje u inozemstvu pa je upisao studij elektronike i radioveza u Parizu. U Parizu je živio od 1949. do 1953. godine, ali je više sudjelovao u tamošnjem komunističkom pokretu nego u svojim studentskim obvezama.(2) U sklopu svojih aktivnosti unutar komunističkog pokreta 1950. godine prisutan je u Jugoslaviji gdje u sklopu internacionalne radničke brigade sudjeluje u gradnji cesta.(3) Godine 1953., ponajviše zbog loših rezultata na fakultetu, vraća se u Kambodžu gdje se povezuje s lokalnim komunistima te započinje svoju političku i vojnu karijeru.

Za vrijeme političkog kaosa, nastalog nakon što je Kambodža dobila nezavisnost od Francuske 1954. godine i postala monarhija, Saloth Sar (ime Pol Pot nadjenut će si kasnije) je živio dvostruki život. Radio je kao učitelj u školi i živio uobičajen život, ali je zadržao snažne veze s kambodžanskim komunističkim pokretom. Pokret od samog početka nije bio jedinstven nego sačinjen od nekoliko partija, ali se pedesetih godina definitivno raspao na dvije frakcije. Jedna se grupa priklonila vijetnamskim komunistima otišavši u Vijetnam na uvježbavanje i dodatnu indoktrinaciju dok je druga grupa, dio koje je bio i Saloth Sar, ostala u Kambodži. U rujnu 1960. godine ta je grupa u glavnom kambodžanskom gradu Phon Penhu održala sastanak i osnovala novu stranku, Radničku partiju Kampućije (državu su počeli zvati Kampućija, a kasnijim dolaskom na vlast tako će je i službeno nazvati).(4) Generalnim sekretarom partije imenovan je Salothov najbliži suradnik i učitelj Tou Samouth koji će 1963. godine nestati pod još uvijek nepoznatim okolnostima pa će Saloth Sar zasjesti na njegovo mjesto.(5) Ubrzo potom Saloth i njegovi sljedbenici povlače se iz gradova i odlaze u udaljene šumovite i brdovite krajeve blizu granice s Vijetnamom i to najvjerojatnije zato što su se našli na crnoj listi kambodžanske policije. Sljedećih su godina bili pritajeni i skriveni u šumama ostvarujući kontakte s komunistima Sjevernog Vijetnama, svojim idejnim rođacima ali ne i prijateljima. Godine 1966. Saloth putuje u Kinu gdje prima organizacijske instrukcije i svjedoči Kineskoj kulturnoj revoluciji, a nakon što se vratio u Kambodžu stranka kojoj je predsjedao mijenja ime u Komunistička partija Kampućije. Vođe i sljedbenici stranke prozvani su Crveni Kmeri (Khmere Rouge), a bili su mješavina političkog, vojnog i paravojnog pokreta.

Paravojne snage Crvenih Kmera, odnosno gerilski ratnici, regrutirani su u vrlo ranoj dobi, već sa jedanaest-dvanaest godina starosti pa su samim time bili podobni za krutu indoktrinaciju. Od samog početka učilo ih se mrziti i ubijati pa su vrlo brzo postali brutalna i nemilosrdna vojna snaga. Kasnijim dolaskom na vlast njihova će se brutalnost u potpunosti manifestirati što će Kamboždu koštati milijune života.

Godine 1970. Vijetnamski rat se prelio u Kambodžu pa Saloth Sar i Crveni Kmeri dobivaju priliku da iskoriste novonastalu situaciju i popnu se na vlast. Akcije koje su Sjedinjene Američke Države poduzimale protiv snaga Sjevernog Vijetnama smještenih na teritoriju Kambodže rezultirale su sve većim regrutiranjem stanovništva u redove Crvenih Kmera.(6) Iste je godine došlo do nasilne promjene vlasti u Kambodži jer je vojska svrgnula vladajućeg princa Sihanouka i na vlast postavila proameričkog Lon Nola. Saloth Sar i Crveni Kmeri osjetivši da je kucnuo njihov čas počinju se sve aktivnije mješati u vojna i politička zbivanja u zemlji. Do godine 1975. uspjevaju nametnuti svoju vlast na teritoriju gotovo cijele države, svrgnuti Lon Nola i njegovu vladu te vratiti na vlast princa Sihanouka, ali samo kao marionetu. U glavni kambodžanski grad, Phnom Penh, umarširali su u travnju 1975. godine i odmah su počeli provoditi svoje namjere i okrutnu politiku. Iste je godine održan kongres komunističke stranke na kojem je Salth Sar ponovno izabran za generalnog sekretara stranke. Tada Saloth mijenja ime u Pol Pot što je najvjerojatnije skraćenica francuskih riječi Politique potentielle (potencijalni političar/nadahnuti političar).(7)

Pol Pot je odmah po dolasku na vlast naredio provođenje mjera koje su trebale rezultirati stvaranjem komunističke utopije. Država je preimenovana u Demokratska Kampućija, godina 1975. proglašena je Nultom godinom, a Pol Pot je prozvan Brat broj jedan. Svo stanovništo glavnog grada, nekih 2 milijuna ljudi, evakuirano je u samo 72 sata i protjerano na selo gdje će, prema Pol Potovoj ideologiji, biti radom pročišćeni od grijeha i svoje prošlosti. U narednim danima istu su sudbinu doživjeli i ostali gradovi. Svi stranci su ili protjerani ili ubijeni, konzulati i veleposlanstva su zatvorena, sva pomoć stranih država i institucja je odbijena i zabranjena, a zabranjeno je čak i pričanje na bilo kojem stranom jeziku.(8) Zabranjena je svaka vrsta pisane riječi, knjige su uništavane spaljivanjem, novine su ukinute, a konfiscirani su i uništeni gotovo svi automobili pa čak i bicikli.(9) No, tu mašta Pol Pota i njegovih sljedbenika ne prestaje jer je uvedeno još niz mjera koje su Kambodžu, odnosno Kapmućiju, vratile u srednji vijek. Ukinuti su i zabranjeni novac, obrazovanje, svaki oblik poslovnih aktivnosti te svaki oblik religije i zdravstvene pomoći.(10) Propisan je način odjevanja (crna odora dugih rukava, zakopčana do pod grlo), zabranjen je svaki oblik nježnosti, svađe, prepirke i psovki, zabranjeno je plakati, a čak je zabranjeno i biti bolestan pošto je bolešću pojedinca Partija izgubila mogućnost korištenja njegove radne snage.(11)

Nakon tih početnih mjera čija je svrha bila preko noći preobratiti jedan cijeli narod, uslijedila su masovna ubijanja neprijatelja, neistomišljenika i svih onih za koje su smatrali da moraju biti ubijeni. Poput većine komunističkih diktatora, Pol Pot se prvo okomio na vlastiti narod. Masovno su ubijani intelektualci svake vrste, učitelji i doktori, obitelji intelektualaca, ljudi koji su znali strani jezik i njihove obitelji, a ubijani su čak i ljudi koji su nosili naočale pod pretpostavkom da su pismeni. One kojima se nije mogla naći nijedna mana, a trebalo ih je ubiti, jednostavno su proglašeni protivnicima režima ili agentima CIA-e. Nerijetko su cijela sela istrebljena pri čemu su ubijani svi – muškarci, žene i dijeca, a često je muškarac morao ubiti svoju suprugu i obratno.

Iako se režim deklarirao kao komunistički, u praksi je bio rasistički, šovinistički i nacistički jer se najveći broj poduzetih akcija odnosio na pročišćavanje stanovništva od etničkih manjina i vjerskih zajednica. Izgleda da je Pol Pot mrzio sve koji nisu pripadali njegovom narodu, a ponajviše Vijetnamce. Oni su do kraja Pol Potova režima brojčano prepolovljeni, a najveći dio njih je umro od posljedica teškog fizičkog rada, mučenja i gladi. Koliko je mržnja prema Vijetnamcima bila velika pokazuje činjenica da su ubijani čak i oni ljudi koji su izgledali kao Vijetnamci. Jednako su prošli i pripadnici kineske nacionalne manjine kojih je također ubijeno i protjerano oko 40 do 50%. Budisti i katolici su također sustavno ubijani i prisiljavani na težak rad od kojeg se u pravilu vrlo brzo umiralo, a muslimani su uz sve to još i tjerani da jedu svinjetinu.(13)

Nemoguće je u kratkim crtama opisati režim kojeg su provodili Pol Pot i Crveni Kmeri, odnosno život i smrt u Kambodži pod njihovom vlašću. No, ukratko rečeno, pod njihovom vlašću bilo je zabranjeno sve što nije bilo izrijekom dopušteno, a ubijani su svi za koje su smatrali da ih je nemoguće pročistiti i preobratiti. Ostali su prisiljavani na svakodnevni težak rad na poljoprivredi i u elementarnoj industriji gdje su mnogi umrli od iscrpljenosti i gladi. Nemoguće je procjeniti koliko je sveukupno ljudi izgubilo život za vrijeme trajanja Pol Potove vlasti, ali postoje procjene bazirane na manje-više znanstvenim metodama. Prema najnižim procjenama ubijeno je i natjerano u smrt oko 700 000 ljudi dok neke procjene navode i preko 3 milijuna mrtvih.(14) Većina se istraživača slaže da je oko trećina stanovnika Kambodže, na ovaj ili onaj način, izgubila život zbog djelovanja Pol Potovog režima.

Istovremeno s provođenjem revolucije Pol Pot je i učvršćivao svoju vlast na čelu stranke i države. U travnju 1976. godine svrgnuti su princ Sihanouk i njegova vlada, a Pol Pot je zasjeo na mjesto šefa države držeći apsolutnu vlast u svojim rukama. No, na politčkom planu mu i nije išlo baš sve glatko. Mnogi su pripadnici političkog krila Crvenih Kmera bili sve nezadovoljniji njegovom vlašću pa su počeli djelovati protiv njega. Međutim Pol Pot se obračunao s njima onako kako je najbolje znao. Mnogi su ubijeni, a oni preživjeli su pobjegli u Vijetnam odakle će se kasnije uz pomoć Vijetnamske vlade i vojske vratiti i svrgnuti svojeg nekadašnjeg vođu. Za cijelo vrijeme svoje vladavine Pol Pot je imao vrlo nategnute odnose s Vijetnamom uzrokovane ponajviše konstantnim kmerskim provociranjem na kambodžansko-vijetnamskoj granici, ali imao je podršku Kine i Sjeverne Koreje, u kojima je i boravio u rujnu i listopadu 1977. godine, što mu je omogućavalo održanje na vanjskopolitičkom planu.

Krajem 1978. godine odnosi s Vijetnamom nepovratno su se zaoštrili pa je Pol Pot naredio napad na tu državu. Bila je to sudbonosna odluka jer su vijetnamske snage, potpomognute odmetnutim Crvenim Kmerima, lansirale protunapad i 7. siječnja 1979. osvojile Phnom Penh.(15) Pol Pot i njegovi pristaše su neposredno pred poraz napustili prijestolnicu i po drugi puta pobjegli u prašumu. Ovoga puta smjestili su se uz granicu s Tajlandom gdje su organizirali svoj stožer i nastavili borbu taktikom gerilskog ratovanja. Nova vlada Narodne Republike Kampućije u lipnju 1979 godine sudila je odsutnom Pol Potu za zločine nad vlastitim narodom i osudila ga na smrt.

U prosincu 1979. godine Pol Pot je dao ostavku na mjesto premijera Demokratske Kampućije, ali je zadržao mjesto generalnog sekretara Komunističke partije Kampućije. Zadržao je i funkciju glavnog zapovjednika vojnih snaga što mu je omogućavalo da i dalje diktira politiku i strategiju Crvenih Kmera. Uz materijalnu i vojnu pomoć kineske i tajlandske vlade Pol Pot se uspijevao održati u svojem „šumskom stožeru“ tim više jer su vijetnamske vlasti odbile do kraja ga progoniti kako bi njegovim djelovanjem pravdale okupaciju Kambodže. Pod okupacijom je bio centralni i istočni dio zemlje dok su se u zapadnom dijelu godinama vodile bitke između vijetnamskih snaga i triju antivijetnamskih frakcija. Najjača od tih frakcija bili su Crveni Kmeri, još uvijek vođeni Pol Potom, a sada podržavani i od strane Sjedinjenih Američkih Država i još nekih zapadnih zemalja. Poražavajuća je činjenica da su Crveni Kmeri sve do 1993. godine, uz podršku zapadnih demokracija, držali mjesto u Ujedinjenim narodima kao jedina prava vlada Kampućije.(16)

Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća počinje se raspadati organizacija Crvenih Kmera, a Pol Pot sve više gubi podršku svojih sljedbenika. Unutarstranačke borbe za vlast i kontrolu nad gerilom rezultirale su podjelom i marginaliziranjem cijele organizacije te sve većim dezertiranjem vojnika koji su se počeli priklanjati nekim drugim, uspješnijim organizacijama. Bližio se kraj i Pol Potu koji je zbog starosti i gubljenja podrške sve više guran na marginu. Godine 1997. njegovi Crveni Kmeri su ga uhitili i sudili mu zbog političkih i organizacijkih pogrešaka. Osuđen je na doživotni zatvor. U travnju 1998. godine u 73. godini života umro je u zatočeništvu i to najvjerojatnije od posljedica srčanog udara.(17) Za masovne zločine koje je počinio nikada mu se nije sudilo na međunarodnoj razini iako je optužnica bila spremna za provođenje.

Bilješke

1. Pol Pot, dostupno na: http://www.notablebiographies.com/Pe-Pu/Pol-Pot.html (17.09.2010.)
2. Pol Pot, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Pol_Pot#cite_note-asiasource1-2 (18.10.2010.)
3. Isto.
4. Pol Pot, dostupno na: http://www.notablebiographies.com/Pe-Pu/Pol-Pot.html (17.09.2010.)
5. Isto.
6. Pol Pot in Cambodia 1975-1979 2,000,000 Deaths, dostupno na: http://www.historyplace.com/worldhistory/genocide/pol-pot.htm (22.09.2010.)
7. Pol Pot, dostupno na: http://www.newworldencyclopedia.org/entry/Pol_Pot (17.09.2010.)
8. Pol Pot in Cambodia 1975-1979 2,000,000 Deaths, dostupno na: http://www.historyplace.com/worldhistory/genocide/pol-pot.htm (22.09.2010.)
9. Isto.
10. Isto.
11. Tomislav Jonjić, Na kraju stoljeća nasilja i terora: Crna knjiga komunizma, Hrvatski obzor, br. 212/5, 1999., str. 65.-67.
12. Isto.
13. Pol Pot in Cambodia 1975-1979 2,000,000 Deaths, dostupno na: http://www.historyplace.com/worldhistory/genocide/pol-pot.htm (22.09.2010.)
14. Vidjeti: R.J. Rummel, Statistics Of Cambodian Democide: Estimates, Calculations, And Sources, dostupno na: http://www.hawaii.edu/powerkills/SOD.CHAP4.HTM (21.09.2010.)
15. Khmer Rouge, dostupno na: http://en.wikipedia.org/wiki/Khmer_Rouge (21.09.2010.)
16. Isto.
17. Pol Pot in Cambodia 1975-1979 2,000,000 Deaths, dostupno na: http://www.historyplace.com/worldhistory/genocide/pol-pot.htm (22.09.2010.)