Povijest Židova u Indiji stara je više od 2500 godina. Judaizam je bio prva strana religija koja je pristigla u Indiju. Smatra se da današnje židovske zajednice u Indiji imaju različito porijeklo. Neki Židovi su došli za vrijeme postojanja Kraljevine Judeje, a neke se smatra potomcima deset izgubljenih plemena Izraelovih.

Židovi u Indiji nisu kroz povijest bili izloženi antisemitskim izgredima od strane hindusa, no bili su proganjani od strane Portugalaca tijekom njihove vladavine u Goi.

Židovske zajednice u Indiji mogu se podijeliti u pet skupina:

1. Kočinski Židovi koji su došli u Indiju prije 2500 godina i nastanili se u Kerali (južna Indija) kao trgovci.
2. Zajednica Bene Israel koja je stigla u državu Maharaštru prije 2100 godina.
3. Bagdaški Židovi koji su stigli u Mumbai (Bombaj) iz Iraka, Irana, Afganistana i arapskih zemalja prije otprilike 250 godina.
4. Zajednica Bnei Menaše koji je sačinjena od plemena Mizo, Kuki i Chin. Nastanjuju države Manipur i Mozoram. Bnei Menaše tvrde da su potomci jednog od deset plemena Izraelovih. Koncem dvadesetog stoljeća počinju s prelaskom na judaizam s kršćanstva kojeg su njihovi preci prihvatili u devetnaestom stoljeću.
5. Zajednica Bene Ephraim koja se još naziva i Telugu Židovima zbog jezika koji govore. Žive u državi Andhra Pradeš.

Kočinski Židovi nazivaju se još malabarskim Židovima (Malabar Yehudan) i Yuda Mappila. Smatra se da povijest Židova keralske regije datira još iz vremena Kralja Solomona te da Židovi nastanjuju Cranganore, sjeverno od Kočina (u to vrijeme Kraljevina Kočin), od razdoblja uništenja Drugog hrama godine 70.n.e.

Najraniji zapisi o židovskom prisustvu potječu iz godine 379. n.e. kada je u ime zahvalnosti za njihov doprinos kraljevstvu, indijski vladar Sri Vanmar poklonio židovskom vođi Josephu Rabbanu dvije bakrene ploče proglasivši ga ”Princom svojeg sela”. Osim titule princa, Joseph Rabban dobio je pravo vlasti i ubiranja poreza u prinčevini Anjuvannam i pravo na sedamdeset i dvije kuće. Hindski kralj dao je dozvolu da Židovima da zauvijek – ”dok god svijet i Mjesec postoje”, žive slobodno, grade sinagoge i imaju dozvolu vlasništva bez ikakvih uvjeta. Ove dvije ploče još uvijek se čuvaju u kočinskoj Paradesi sinagogi.

Krvno srodstvo s Rabbanom, ”kraljem Shinglyja” kako se još nazivao Cranganore, bilo je znak čistoće i prestiža. Rabbanovi potomci upravljali su zajednicom do šesnaestog stoljeća kada je izbila svađa između dva brata.

U ranom šesnaestom stoljeću u Keralu se doseljava novi val Židova koje čine sefardski Židovi koji su došli preko Aleppa, Konstantinopola i Izraela te Židovi iz Iraka, Perzije, Jemena i Njemačke. Novopridošle Židove starosjedioci nazivaju Paradesis što na malajskom znači ”stranci“. Godine 1586. oni grade svoju vlastitu sinagogu blizu maharadžine palače u Kočinu. Usvajaju malajski jezik i običaje iz Kerale, no u neko doba prestaju sklapati brakove sa malabarskim Židovima koji su u Kerali živjeli prije njihovog dolaska. Paradesi se često nazivaju ”bijelim Židovima”, a Malabari ”crnim Židovima”. Novopristigli Židovi imali su dobre trgovačke veze u zemljama iz kojih su došli i govorili su jezike koji su im pomagali u međunarodnoj trgovini što je ojačalo njihovu poziciju.

Godine 1524. muslimani su napali Židove u Cranganoreu optužujući ih da imaju monopol na trgovinu paprom. Židovi su pobjegli u Kraljevinu Kočin gdje im je hinduski radža pružio utočište i dodijelio im zemlju za gradnju vlastitog grada koji je kasnije dobio ime ”Jew Town” po kojemu je i danas znan.

Nedugo nakon toga, Portugalci su okupirali Kraljevinu Kočin i počeli su s protjerivanjem Židova. Godine 1660. Kočin okupiraju Nizozemci i Židovi pod protestantskom vlašću žive bolje.

Za vrijeme britanske kolonijalne vlasti (1792-1947), kočinski maharadža zadržao je djelomično neovisan status.

Malabarski Židovi (”Crni Židovi”) imali su sedam mjesta za štovanje, a Paradesi samo jednu sinagogu. Stoljećima su Židovi u Kočinu bili podijeljeni prema boji kože. Obje zajednice tražile su posebne privilegije i veći status od one druge te su sklapali brakove isključivo unutar svoje zajednice. Treću skupinu Židova činila je zajednica meshuchrarim koji su bili oslobođeni robovi, često mješovitog afričko-europskog porijekla koji su došli u Indiju sa sefardskim Židovima nakon njihovog izgona iz Španjolske.  Potomci meshuchrarima  su bili diskriminirani u Indiji od strane drugih bijelih Židova i nalazili su se najniže na kočinskoj neslužbenoj kastinskoj ljestvici.

Meshuchrarimi su smjeli dolaziti u Paradesi sinagogu, ali morali su sjediti pozadi, nisu mogli postati punopravni članovi i nisu bili uključeni u bračne odabire. U isto vrijeme, iz sudjelovanja u životu zajednice isključili su ih i malabarski Židovi. U ranom dvadesetom stoljeću pojavio se ”židovski Gandhi” – Abraham Barak Salem (1882-1967). Bio je potomak meshuchrarima i prvi kočinski Židov koji je postao odvjetnik. Život je posvetio borbi protiv diskriminacije meshuchrarima. Do 1930-ih društvena diskriminacije počela je opadati.

Većina kočinskih Židova, uključujući meshuchrarime, imigrirala je u Izrael sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Židovsko-malajski – jezik kočinskih Židova

Malajski je službeni jezik Kerale i njime se služi oko 30 milijuna govornika. Većinu govornika malajskog čine hindusi, no rabi ga i nekoliko manjinskih skupina koji govore svoje zasebne inačice. Malajski pripada dravidskoj jezičnoj porodici i razvio se kao zaseban dijalekt tamilskog između 8. i 10. stoljeća. Odvojio se od tamilskog kroz povećanu uporabu sanskrtskih izvedenica i prestankom korištenja lica, broja i roda kod finitnih glagola.

Otkada se malajski razvio kao jezik različit od tamilskog, Židovi su koristili neku njegovu varijantu kao svoj svakodnevni razgovorni jezik. Židovsku inačicu razlikovalo je korištenje hebrejskih posuđenica i dravidskih arhaizama u leksiku, fonologiju i sintaksi. Također, Židovi Kerale su za molitvene svrhe koristili hebrejski.

O židovsko-malajskom postoji malo istraživanja. Podaci koji se koriste u ovom opisu temelje se na korpusu od otprilike 200 pjesama koje su zapisale i koje pjevaju žene koje govore židovsko-malajski. Pjesme na židovsko-malajskom pjevale su se na životnim obljetnicama i praznicima te uključuju mnoge židovske vjerske molitve u obliku biblijskih asocijacija, blagoslova i molitvi.

Židovsko-malajski jezik posjeduje tri glavne sastavnice: dravidski (malajski i tamil), sanskrt i hebrejski. Postoji i nešto malo utjecaja iz sefardskog jezika.  Naprimjetnija značajka židovsko-malajskog je prisustvo fosiliziranih elemenata iz predmalajskog sloja. Ovi arhaizmi postoje na leksičkoj, morfološkoj, fonološkoj i semantičkoj razini. Druga važna karakteristika je obilje arhaičnih dravidskih izvedenica koje označavaju židovske koncepte. Najbolji primjer su nazivi za Boga, od kojih su mnogi prevedene posuđenice iz hebrejskog.  Židovi, Muslimani i kršćani dijele najpoznati oblik Thampuran – ”Gospodin”. Židovi i muslimani dijele naziv Padachavan ”stvoritelj”. No, Mulamudayon ”onaj na početku”, Oruvanayavan ‘jedini”, Sadakan ”činitelj”, Adimulamvayavan “onaj koji je korijen” i Adiperiyon “veliki začetnik” su nazivi za Boga koje koriste samo Židovi. Židovski pojam iskupljenja izražava se posebnom riječju koja je skovana od dravidskog korijena “mil” prema općeprihvaćenim morfološkim pravilima: Milcha “iskupljenje” i Mirchakaran ”iskupljenik” se često nalaze u židovsko-majaskom, ali ne postoje u općem malajskom. Židovsko-malajski je prepun inačica ovih dviju malajskih riječi koje su ponekada neprepoznatljivo izmijenjene.

Zbog prisustva velikog broja arhaizama, običan govornik malajskog ima teškoća razumjeti židovsko-malajski. Čak i žene koje još uvijek pjevaju narodne pjesme možda ne razumiju neke od riječi koje koriste. No, jezični arhaizmi, kao i biblijske aluzije pridonose govornikovom osjećaju etničke i vjerske različitosti.

Popust ostalih židovskih dijasporalnih jezika, židovsko-malajski uključe niz hebrejskih riječi i izraza poput šalom, šir ili aliya. U nekim slučajevima hebrejske riječi pojavljuju se kao dio malajskih složenica, kao npr. alam padacavanthe ”svijet-stvorio-on” ili shalom ayi “umro”, doslovno: ”ušao u stanje mira.”

Većina govornika židovsko-malajskog je u poznoj dobi i jezik nema izgleda za održanjem.

Izvori za židovsko-majalski jezik:

Opis prema tekstu kojega je napisao Dr. Scaria Zacharia (bivši profesor i voditelj Odsjeka za malajski, Sree Sankaracharya University of Sanskrit, Kalady) za Jewish Language Research Website