Kastnerov vlak nazvan je po Rudolfu Kastneru, mađarsko-židovskom odvjetniku i novinaru. Vlak se sastojao od od 35 stočnih vagona koji su napustili Budimpeštu 30. lipnja 1944., tijekom njemačke okupacije Mađarske. U vlaku je bilo 1.685 Židova koji su se uputili prema Švicarskoj. Ovaj vlak bio je rezultat Kastnerovih pregovora s Adolfom Eichmannom, SS oficirom zaduženim za deportaciju mađarskih Židova u Auschwitz. Živote putnika Kastner je otkupio zlatom, dijamantima i novcem. Kastner je nakon rata bio opužen za suradnju s nacistima.

Riječi su Rudolfa Kastnera: ”Bio sam u Budimpešti do 28. studenog 1944. kao jedan od lidera Mađarske cionističke organizacije. Nisam samo bio bliski očevidac židovskih progona i pregovarač s mađarskom marionetskom vladom i Gestapom, nego sam i dobio uvid u Gestapove operacije, njihovu organizaciju i svjedočio sam različitim fazama židovskog progona.” [1]

Rudolf Israel Kastner (Rezső Kasztner)

Rudolf Israel Kastner (1906.–1957.) radio je za vodeće cionističke novine u Transilvaniji Új Kelet (Novi Istok), između 1925. i 1940. godine. Bio je voditelj cionističkog omladinskog pokreta Aviva-Barissia tijekom 30-ih godina 20. stoljeća, kada je Transilvanija bila pod rumunjskom vlasti, te je postao delegatom Nacionalne židovske stranke u rumunjskom parlamentu. Predsjednik ove stranke bio je njegov tast, Dr. József Fischer, čelna osoba neološke židovske zajednice u Cluju. Kastner se preselio u Budimpeštu kada je 1940. godine Mađarska pripojila sjevernu Transilvaniju. Ondje je radio u uredu Kerena Hayesoda i 1943. godine postao je zamjenik predsjednika Mađarskog cionističkog društva.

Kastnerovo ime povezano je sa nekoliko operacija spašavanja tijekom Holokausta. Godine 1942., zajedno sa cionističkim aktivistima Hasijem i Joelom Brandom, te Samu Springmannom, utemeljio je Komitet za pomoć i spašavanje (Va‘adat ‘Ezrah ve-Hatsalah), tajnu grupu koja je krijumčarila Židove iz Slovačke i Poljske u Mađarsku gdje su mogli biti razmjerno sigurni.

Nakon njemačke okupacije Mađarske 19. ožujka 1944. godine, Židovi su se našli u životnoj opasnosti. Deportacije iz mađarskih provincija prema Auschwitzu započele su sredinom svibnja. Komitet za pomoć i spašavanje je posljedično tomu promijenio svoju taktiku i pokušao spasiti Židove putem izravnih pregovora sa SS-om. Početkom travnja 1944. godine, Kastner je počeo pregovarati sa Dieterom von Wislicenyem. Nijemci su tražili iznos od dva milijuna dolara kako bi zaustavili deportacije mađarskih Židova. Premda je dio novca bio prikupljen i plaćen, ovaj tzv. ”Europski plan” je propao. Tada je Kastner ponudio pogodbu prema kojoj će SS prestati s deportacijama ukoliko im Velika Britanija i SAD pošalju 10.000 kamiona i ostalu opremu koja je Nijemcima bila potrebna na Istočnom bojištu. Nijemci su se nadali sklopiti poseban mirovni sporazum sa zapadnim Saveznicima koji bi im omogućio da se fokusiraju na ratne operacije protiv Sovjeta. Joel Brand bio je poslan u Istanbul kako bi predstavio ovu ponudu britanskim i američkim diplomatima. Branda su Britanci zarobili i nikada se nije vratio u Budimpeštu, nakon čega se Kastner prihvatio nove operacije spašavanja koja je postala poznata kao Kastnerov vlak.

Kastnerov vlak

U pokušaju spašavanja istaknutih članova židovskih intelektualnih krugova i cionističkog pokreta, Kastner je započeo pregovore sa SS Obersturmbannführerom Kurtom Becherom, koji je pregovarao u Himmlerovo ime. Himmler je očajnički pokušavao stupiti u kontakt sa Saveznicima i planirao je iskoristiti putnike iz Kastnerovog vlaka kao temelj za svoje pregovore. Komitet za spašavanje i Središnji odbor mađarskih Židova pripremili su popise putnika među kojima su se nalazili rabini, vođe židovskih zajednica, znanstvenici, umjetnici, novinari, pioniri u naseljavanju Palestine, te izbjeglice iz Poljske i Slovačke.

Wisliceny je prepravljao ove popise, no Kastner je naposlijetku uspio povećati broj putnika te se na kraju 1.685 putnika ukrcalo na vlak koji je napustio Budimpeštu 30. lipnja 1944. godine. Putnici su prvo stigli u Bergen-Belsen 8. srpnja 1944. godine, a do Švicarske su stigli u dvije skupine. Jedna skupina pristigla je 21. kolovoza 1944., a druga 7. prosinca 1944. godine.

Ostale Kastnerove operacije spašavanja

Sredinom lipnja godine 1944. kada su deportacije Židova iz mađarskih provincija bile u punom zamahu, Kastner je pokušao izvesti još jednu akciju spašavanja. Nakon što je saznao da Hans Blaschke, nacistički gradonačelnik Beča, hitno treba radnike, Eichmann je obznanio da će prihvatiti isplatu od 5 milijuna švicarskih franaka kako bi zauzvrat poslao 30.000 Židova na rad u Austriju. Kao rezultat Kastnerovih pregovora, 20.087 Židova poslano je toga mjeseca u Strasshof pored Beča umjesto u Auschwitz. Od ovog broja preživjelo ih je ukupno tri četvrtine.

Surađujući s Kurtom Becherom, Kastner je pomagao tisućama židovskih zatvorenika u nacističkim logorima, koji su zahvaljujući toj pomoći preživjeli zatočeništvo. Tijekom suđenja u Nürenbergu, svjedočio je u korist Bechera koji je bio oslobođen prvenstveno zbog Kastnerovog svjedočenja.

Kastnerov poslijeratni život u Izraelu i optužbe protiv Kastnera

Kastner je imigrirao u Palestinu 1947. Godine. Bio je važna osoba u Mapai stranci i dužnosnik u ministarstvu.

Bio je urednik mađarskog tjednika Jövő, kojega je izdavala Mapai stranka, te je također bio u uredničkom odboru lista Új Kelet, kojega je ponovno utemeljio u Izraelu.

Godine 1952., austrijski Židov s prebivalištem u Jeruzalemu, Malkiel Grünwald, optužio je Kastnera za kolaboraciju s nacistima. Prema njegovim navodima, Kastner je pristao skrivati od mađarskih Židova što ih čeka u Auschwitzu kako bi mu bilo dopušteno spasiti 1.685 Židova kojima je dopušten odlazak u Švicarsku. Izraelska vlada optužila je Grünwalda za klevetanje vladinog dužnosnika. Suđenje je trajalo od siječnja do listopada 1954. godine. Tijekom procesa preispitivano je ponašanje cjelokupnog cionističkog vodstva tijekom Holokausta, a predsjedavajući sudac je izjavio da je Kastner pregovarajući s nacistima ”prodao dušu vragu”. Prema sucu, Kastner je mogao i trebao upozoriti mađarske Židove da će biti ubijeni, a činjenica da to nije učinio pridonjela je tomu da je polovica mađarskih Židova bila deportirana u Auschwitz u razdoblju od sedam tjedana. Vrhovni sud odbacio je ovu presudu.

Kastnerovo ubojstvo

U noći sa 3. na 4. ožujak 1957., nekoliko minuta nakon ponoći, po dolasku u svoj dom u Tel Avivu, Kastner je ranjen pucnjem iz pištolja i nalazio se u kritičnom stanju. Dva tjedna nakon napada podlegao je ozljedama. Atentator je izišao iz džipa parkiranog pored kuće. Pristupio je Kastneru koji je u tom trenutku zaključavao svoj automobil, pitao ga je li on Kastner i kada je dobio potvrdan odgovor, izvadio je pištolj i pucao na njega. Prvi metak je promašio metu, drugi je udario u vrata automobila, a treći je pogodio Kastnera u gornji dio tijela. Napadač je uskočio u džip i brzo napustio mjesto napada. Otprilike sat vremena nakon napada, Izraelska sigurnosna agencija počela je raditi na rasvjetljavanju detalja ovog atentata.  Tragovi su ih doveli do grupe koju su vodila dva veterana organizacije Lehi[2] – Yosef Menkes i Yaakov Heruti, a čiji pripadnici su bili povezani s različitim ubojstvima i različitim aktivnostima protiv Kastnera. Sigurnosna agencija pretpostavljala je da je Menkes bio osobno uključen u atentat. Te iste noći, Menkes i šest mladića povezanih s ovom grupom uhićeni su, a njihov opis odgovarao je iskazu kojega je Kastner dao u bolnici. Nakon kratke istrage, petorica privedenih puštena su, no Menkes i Zeev Eckstein ostali su pritvoru jer njihov alibi nije bio dovoljno čvrst. Pod pretpostavkom da atentator nije djelovao sam, provedena su daljnja ispitivanja i Dan Shemer je uhićen kao jedan od mogućih sudionika. Shemer je potvrdio svoje poznanstvo s Ecksteinom budući da su obojica služila u padobranskim snagama izraelske vojske. Uz pomoć očevidaca, policija je uspjela locirati džip koji je bio parkiran pored Kastnerove kuće u noći napada. U vozilu je pronađen pištoj kojega je napadač koristio, a otisci prstiju odgovarali su otiscima Dana Shemera. Shemer je 7. ožujka priznao svoje suučeništvo u atentatu rekavši kako je on bio vozač, a Zeev Eckstein je pucao.

Shemer je istražiteljima čak detaljno rekonstruirao rutu kojem su se on i Eckstein vozili u noći ubojstva. Istražitelj je poveo Ecksteina na vožnju tom istom rutom, pokazujući mjesta pored kojih su vozili i opisujući Ecksteinove postupke točno prema Shemerovom priznanju. Pred kraj vožnje, istražitelj se zaustavio pored Shemerove kuće i rekao Ecksteinu: ”Ovdje živi tvoj prijatelj kojega si pretvorio u kriminalca.” Eckstein nije rekao ništa, no kasnije je zatražio susret s istražiteljem i rekao mu: ”Obuzela me grižnja savjesti kada sam čuo taj komentar”. Eckstein je priznao da mu je Menkes dao pištolj i municiju, te ga vrbovao za čin atentata.

Kontroverze

Svi putnici Kastnerovog vlaka preživjeli su. Bila je to sretna manjina od otprilike pola milijuna mađarskih Židova koji su ubijeni u Holokaustu. Mišljenja o Kastnerovm vlaku su podijeljena. Rodbina i potomci putnika smatraju Kastnera spasiteljem ravnim Oskaru Schindleru i Raoulu Wallenbergu. Određene osobe koje su preživjele Holokaust smatraju da je Kastner iznevjerio ostatak zajednice jer je vidio ”Protokol Auschwitza” kojega su rane 1944. godine sastavila dva Židova – Alfred Wetzler i Rudolf Vrba, koji su bili među rijetkim zatočenicima koji su uspjeli pobjeći iz Auschwitza. Protokol je bio detaljan izvještaj o nacističkim pripremama za mađarski Holokaust koji se trebao dogoditi u ljeto 1944. godine. Vrba i Wetzler nadali su se da će mađarsko židovsko vodstvo iskoristiti popis kako bi organizirali aktivni ili pasivni otpor, ili barem kako bi potaknuli Židove da pobjegnu u planine. No, Kastner i njegove kolege nisu upozorili zajednicu na genocid koji dolazi i mađarski Židovi su krotko otišli u smrt. Oni ogorčeni na Kastnera pitali su su se je li šutnja bila cijena koju je Kastner platio kako bi se vlak otisnuo na put? Ernest Stein, borac u Budimpeštanskom pokretu židovskog otpora izjavio je: ”On  [Kastner] je učinio sve za taj vlak. Njemu ostali Židovi nisu bili važni. Zaključio je da ako izbavi 1.500 – 2.000 [Židova], ostali mogu ići do vraga – to su bili njegovi prijatelji i obitelj”.

Adolf Eichmann je 1960. godine u intervjuu za Life magazin izjavio da je Kastner bio ”odvjetnik hladan poput leda i fanatični cionist.”  Nadalje je izjavio kako se: ”On [Kastner] složio da će obuzdati Židove od otpora deportaciji, te čak i održavati red u sabirnim logorima, ukoliko zatvorim oči i dozvolim da nekoliko stotina ili nekoliko tisuća mladih Židova isele ilegalno u Palestinu”. Ovo je dalje otvorilo nove interpretacije i ponukalo rasprave o tome je li Kastner bio spasitelj, kolaborator, ili oboje?

Neki smatraju da je Kastner heroj kojemu bi trebalo odati počast za živote spašene na Kastnerovom vlaku. Kada je Yosef Tommy Lapid predsjedao memorijalnim centrom Yad Vashem izjavio je da je Kastner bio jedan od velikih heroja Holokausta. Prema njegovim riječima, ”Nije bilo čovjeka u povijesti Holokausta koji je spasio više Židova i bio izvrgnut takvoj nepravdi kao Israel Kastner”. Suprotno tomu, neki se slažu sa Malchielom Grunwaldom koji je optužio Kastnera za niz neoprostivih zločina ”koji su koštali života stotine tisuća Židova”.

Izvori

1. Svjedočanstvo Rudolfa Kastnera dano u Londonu 13.9.1945. http://www.holocaustresearchproject.org/nazioccupation/kastner.html
2. YIVO Enciklopedija Židova Istočne Europe (Frojimovics i Weltz): http://www.yivoencyclopedia.org/article.aspx/Kasztner_Rezso
3. The Kastner Affair, Israel Security Agency: http://www.shabak.gov.il/english/history/affairs/pages/kastneraffair.aspx
4. Hungarian Holocaust: Kastner Train Rescue Mission (July-December 1944): http://histclo.com/essay/war/ww2/hol/cou/hun/hh-kast.html
5. “Jews For Sale”: The Rudolph Kasztner Transports: http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/0172_Kasznter_Jews.html
6. No Thanks to Kastner: http://www.truetorahjews.org/kastner

 Bilješke

[1] Svjedočanstvo Rudolfa Kastnera dano u Londonu 13.9.1945.

[2] Lehi je bila militantna cionistička grupa koju je utemeljio Avraham (”Yair”) Stern za vrijeme britanskog mandata u Palestini. Cilj skupine bilo je istjerivanje britanskih vlasti iz Palestine, omogućavanje neograničenog useljenja Židova i stvaranje židovske države. Lehi se odvojio od Irguna 1940. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata, Lehi je u početku pokušao sklopiti savez s fašističkom Italijom i nacističkom Njemačkom nudeći svoju podršku u borbi protiv Britanaca u zamjenu za prebacivanje svih Židova iz europskih krajeva koje su nacisti okupirali u Palestinu. Vjerujući da je nacistička Njemačka manji neprijatelj prema Židovima od Britanaca, Lehi je dva puta pokušao sklopiti savez s nacistima. Tijekom Drugog svjetskog rata, Lehi je kao cilj deklarirao utemeljenje židovske države utemeljene ne ”nacionalističkim i totalitarnim principima”. (Sofer, 2007: 254). Nakon Sternove smrti godine 1942., novo vodstvo Lehija počelo se okretati prema Sovjetskom Savezu. Godine 1942. Lehi  je službeno iskazao svoju potršku nacionalnom boljševizmu smatrajući da on dobar spoj lijevih i desnih političkih odrednica. Međutim, ova promjena je uzrokovala slabljenje podrške koju je Lehi do tada imao. Lehi je službeno ukinut 1948. godine. Bivši vođa Lehija, Yitzhak Shamir, postao je premijer Izraela 1983. godine.