Napoléon se s 3 pisma obraća svome posinku, Eugène de Beauharnais, koji je bio sin iz prvog braka njegove supruge Josefine i generala de Beauharnais. Njega je Napoléon posinio i imenovao pod kraljem Italije, u čiji je sastav ušla Dalmacija. Imperator nije bio u Dalmaciji, a pisma je pisao iz svoga dvorca Saint-Cloud, koji se nalazi zapadno od Pariza, na pola puta prema Versaillesu.
Napoléon je svoja pisma diktirao u jednom dahu, s dugačkim i kompliciranim rečenicama s rječnikom oficira, pa prijevod nije nimalo jednostavan. Čitajući ova pisma, treba se podsjećati na izvještaj generala Molitora i činjenicu da je pošta tada putovala drugačije nego danas. Sva imena koja Napoléon upotrebljava su, naravno, talijanska : Curzola (Korčula), Lesina (Hvar), Sabioncello (Pelješac), Brazza (Brač), Raguse (Dubrovnik) itd.
Prvo pismo
Saint-Cloud, 30. travnja 1806.
Princu Eugène
Sine moj, preporučite generalu Molitor da drži svoje čete na okupu, da ih ne rasporedjuje po otocima, jer će mi ih potpno uništiti. Ako je poslao Francuze na otok Korčulu, koji je udaljen, postupio je neoprezeno. Daleko je prihvatljivije tamo poslati Dalmatince, pa čak i utemeljiti nekoliko četa od njih. Primio sam vaše pismo od 25-tog (vjerojatno ožujka, op. prev.) s kartom Dalmacije. Informacije koje ste mi dali su malo značajne. Ponavljam, preporučite da se ne raspršuju moje čete i da ih se ne izlaže opasnosti da budu zarobljene na otocima. Zar se tamo ne može upotrijebiti jedan bataljun Dalmatinaca? Lako ćete razumjeti da Englezi i Rusi, koji su jaki na moru, će uvijek zauzeti otoke kada budu htjeli, upotrebljavajući za to 5 puta više ljudi. Samo ih Dalmatinci mogu odbraniti.
Razmještaj (vojske, op. prev.) kao taj za Korčulu će potpuno uništiti moje čete.
Drugo pismo
Saint-Cloud, 3. lipnja 1806.
Princu Eugène
Sine moj, primio sam vaše pismo iz Palmanove. Odmah po prijemu mog pisma poslati ćete jednog svog oficira generalu Molitoru, da biste mu dali na znanje da je moja namjera da čim general Lauriston stigne u Dubrovnik, i čim on bude zauzeo cijeli poluotok Peljesac, napasti će Korčulu.
Kanal od Pelješca je uzak. Taj poluotok je dakle za nas najvažnija točka radi odbrane otoka Korčule i Hvara. Kada zauzme Pelješac, dati ćete naredbu generalu Lauriston da sagradi tvrdjavu na kraju poluotoka na način da dvije baterije topova tamo smještene, brane zaljev Pelješca i kanal koji dijeli Pelješac i Hvar, jer tamo postavivši jedan bataljun, ukopan, utvrdjen i opskrbljen može se dugo braniti.
Kada se osvoji Korčula, tamo treba postaviti topove i sagraditi jednu utvrdu, koja bi komunicirala s topovima i s utvrdom Pelješca na način da, s Dubrovnikom u našem posjedu, uvijek nam bude lako braniti utvrdu Pelješca, ako bi bila ozbiljno napadnuta. Ta utvrda štiti pristup Korčuli i na taj način odbrana otoka Hvara, Brača i Korčule postaje laka. Treba dakle poslati jednog inženjera na Pelješac da napravi opis poluotoka i odredi mjesto gdje treba postaviti utvrdu. Sam pogled na kartu će vam dokazati efikasnost odbrane Dubrovnika, ako ste zauzeli Pelješac. Dalmatinska četa, čije sam naredio formiranje, za koju ste već odredili zapovjednike, bi mogla osigurati 400 ljudi na otocima Korčula i Hvar i 100 ljudi na otoku Brač, što čini 900 ljudi koji, s nekoliko topnika i, ako treba, s nekoliko francuskih jedinica, bi mogli staviti ove otoke u stanje čekanja pomoći koja će im biti pružena. Pošaljite, s generalom Lauriston, nekoga tko je ratovao protiv Turaka u Egiptu. U vašoj vojsci bi trebalo biti mnogo oficira koji su tamo bili. Oni ce razumjeti što treba činiti s Crnogorcima. Novosti sa Krfa i iz Carigrada govore da su Rusi značajno oslabili i da nisu mogli sakupiti više od 6.000 ljudi na Krfu. Medjutim, ja nemam ništa protiv da naredite 8-moj četi lake pješadije da podje u Zadar i jednom bataljunu iz Brescije ili nekom drugom talijanskom bataljunu da podju na Cres da preuzmu odbranu tog otoka. General Lauriston, koji će činiti njihovu prethodnicu, će imati dvije čete. General Molitor treba uvijek držati u rezervi 5 bataljuna od 9 s koliko ih rapolaže, u Splitu, Omišu, Makarskoj i Opuzenu, da može, kod prvog ozbiljnog dogadjaja, poslati pomoć generalu Lauristonu; i Lauriston će tako imati, kod najmanje opasnosti za odbranu Dubrovnika protiv Crnogoraca i Rusa, 6 bataljuna pod svojom komandom i 5 od generala Molitora; što čini ukupno 11 bataljuna, koji, sa artiljerijom trebaju brojiti 5 ili 6.000 ljudi, snagom vekoja je veća od one koju mu neprijatelj može suprotstaviti. Kažu mi da će naći malo topova u Dubrovniku, ali je moguće da će u tome gradu naći mnogo brodova koji svi imaju topove. On mora uzeti te topove, bez obzira kojoj državi pripadaju ti brodovi da bi opremio točke na obali koje mu se čine važnima za utvrditi. Pretpostavljam da je Dandolo krenuo. Računam na njegovu energičnost, na njegovu aktivnost i njegovu sposobnost da pokrene Dalmatince, da organizira tu provinciju i iskoristi stanovništvo, kako za formirati četu, tako i za braniti njihovu obalu, ako bi to zatrebalo. Zauzimanje Dalmacije će u početku puno koštati moju kraljevinu Italiju, ali će to na kraju biti za nju od velike koristi. Izmedju tih otoka veliki brodovi ne znače ništa, naoružajte dakle sve barke, manje i veće brodove koje možete okupiti i pošaljite ih tamo.
Dao sam nalog generalu Barbou da dodje u vaš štab primiti vaše zapovijedi. Moja je ideja da on preuzme zapovijedati Kotorskim zaljevom, od trenutka kada mi on bude predan, pod višim zapovjedništvom generala Lauristom, koji će ostati u Dubrovniku. Taj je oficir pokazao veliki oprez kod Hamelna.
Treće pismo
Saint-Cloud, 6. srpnja 1806.
Princu Eugène
Sine moj, sve je jasno. Naredio sam formiranje Dalmatinske čete; možete im reći da je ona odredjena samo za odbranu njihove zemlje; to će ohrabriti stanovništvo. Ovdje je zapovijed za formiranje vojničkog logora u Drnišu; vidjeti ćete da je moja namjera sakupiti obveznike i opremu u tom logoru; oni će tamo biti u dobrom okruženju, dobro će se osjećati i uvježbati vrlo brzo. Evo kako ja zamišljam da general Molitor postavi svoje čete: staviti će 3-ći bataljun 79-te regimente u Zadar, jedan bataljun u Šibenik, jedan u Makarsku da bi mogao poći u pomoć generalu Lauristonu, ako bude potrebno. Ako je oprema 5-te i 23-će regimente ostala u Dalmaciji, stavite ju u Drniš. Topništvo iz rezerve takodjer tamo, na način da ostane samo jedan bataljun iz Brescie ili neki drugi talijanski bataljun na Cresu, jedan bataljun u Zadru, jedan u Šibeniku a sve ostalo na raspolaganju. Neka general Molitor dobro shvati da za uspješnu odbranu otoka Hvara i Korčule, treba biti zapovjednik poluotoka Pelješca. Neovisno od ovoga, taj general može okupiti čete pješadije koje će ostaviti u gradovima, na način, da uvijek ima pri ruci 4.000 ljudi za poći u pomoć generalu Lauristonu koji, imajući on sam više od 4.000 će uvijek biti nadmoćan neprijatelju.
