Njemačke snage su u prvoj godini rata na sovjetskom tlu pregazile Crvenu armiju i zadale joj izuzetno velike gubitke. Sovjeti su već izgubili gotovo cijeli europski dio svoje države, a sljedeći gradovi na meti njemačkih snaga bili su Lenjingrad, Staljingrad i Moskva. Kako bi podigli učinkovitost demoralizirane vojske sovjetski diktator smatrao je nužnim uvođenje najstrožih mjera za sprečavanje predaje ili bijega vojnika sa bojišta. Vrhovni Glavni stožer Crvene armije sa potpisom Josifa Staljina, narodnog komesara obrane SSSR-a, zabranio je 28. srpnja 1942. svako povlačenje. Ta je naredba poznata pod brojem 227 ili kao “Ni jedan korak natrag!“. Naredba nije kao uobičajeno objavljena u novinama već je pročitana u svakoj vojnoj jedinici Crvene armije.
Naredbom je svim zapovjednicima naređeno da moraju čvrstom rukom suzbiti ideje o povlačanju i propagandu da daljnje povlačenje na istok nije štetno. Svaki zapovjednik koji neovlašteno naredi povlačenje mora se istog trenutka maknuti sa pozicije i izvesti ga pred vojni sud. Za kukavice će se na razini fronte (grupe armija) sastaviti kažnjeničke bojne (po 800 ljudi) koje će se upućivati na najzahtjevnije dijelove bojišta (kako bi se eventualno u krvi iskupili za svoje zločine protiv Domovine). U takve kažnjeničke bojne je od 1942. do 1945. premješteno 427.910 vojnika. Nadalje se iza svake “nestabilne” divizije moraju formirati 3-5 defanzivnih odreda (do 200 vojnika u svakom) koji će na licu mjesta streljati izazivače panike i kukavice.
Naredba o stvaranju jedinica koje će pucati po vlastitim vojnicima je kao neproduktivna povučena već nakon tri mjeseca primjene (službeno je ukinuta tek krajem 1944.). Procjenjuje se da je tijekom rata pogubljeno oko 158.000 sovjetskih vojnika, a samo kod Staljingrada u nekoliko tjedana preko 13.000 vojnika.
Ovoj naredbi je prethodila naredba broj 270 (izdana 16.8.1941.) prema kojoj se svi časnici koji strgaju svoje oznake čina, dezertiraju ili se predaju automatski smatraju dezerterima koje se može pogubiti na licu mjesta. Članovi njihovih obitelji moraju biti uhićeni. Staljin je komentirao da u ratnom zarobljeništvu ne postoje Sovjeti već samo izdajice.
Naredba br. 227 je službeno objavljena tek 1988. godine.
Izvori:
- Order No. 227, URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Order_No._227 (pristupano: 29.7.2013.)
- Order No. 227 by the People’s Commissar of Defence of the USSR, URL: http://en.wikisource.org/wiki/Order_No._227_by_the_People%27s_Commissar_of_Defence_of_the_USSR (pristupano: 29.7.2013.)
- Order No. 270, URL: http://en.wikipedia.org/wiki/Order_No._270 (pristupano: 29.7.2013.)
- Merridale, C. (2011) Stalin’s order no. 227: “Not a step back”. Command Posts. URL: http://www.commandposts.com/2011/07/stalins-order-no-227-not-a-step-back/ (pristupano: 29.7.2013.)
