Proljeće donosi neizmjernu radost. Visibabe, šafrani, žutika, plavo nebo, sve više sunca, dulji dan i još niz drugih vidljivih promjena poboljšavaju nam raspoloženje i uljepšavaju svakodnevicu.
Jedno od manje poznatih djela francuskog skladatelja Claudea Debussyja (1862.-1918.) inspirirano je upravo proljećem. Simfonijska suita ‘Printemps’ ili ‘Proljeće’ Debussyjevim riječima trebala bi biti ‘osobite boje kako bi prikazala što širi raspon senzacija’. Programni predložak skladbe skladatelj je opisao kao ‘ sporo, naporno rađanje bića i stvari u prirodi i njihov procvat prema van i uvis te naposljetku eksploziju radosti ponovnog rađanja u novi život.’
Prva verzija ove skladbe napisana je 1887. godine kao skladba za klavirski duo, u vrijeme kada je Debussy kao dvadesetpetogodišnjak boravio u Rimu gdje je skladao pod prestižnom stipendijom Prix de Rome.
Prix de Rome je bila otvorena za studente Kraljevske akademije likovnih umjetnosti. Prix de Rome postoji i danas ali od 1968. godine u izmijenjenom obliku. Izvorna Prix de Rome utemeljena je 1663. godine u Francuskoj pod vladavinom Luja 14 kao nagrada odnosno godišnji iznos potpore za obećavajuće umjetnike različitih disciplina koji bi položili izuzetno zahtjevne eliminacijske ispite – arhitekte, kipare, slikare, a glazbena kategorija dodana je 1803. godine. Specifičnost stipendije je bio boravak u Rimu tijekom trajanja stipendije.
Puno godina kasnije, 1913. godine Debussy je preradio prvu verziju skladbe ‘Proljeće’ u orkestralno djelo, i to je verzija koju danas poznajemo. Komisija koja je provjeravala napredak stipendijata Prix de Rome ocijenila je skladbu Proljeće isuviše naprednom, s jednim negativnim prizvukom, premda je skladba kako je danas čujemo ‘samo’ puna odlika glazbenog impresionizma. Naglasak je na zvučnim senzacijama boja, prelijevanja boja, te ugođaja, različitih stanja, te prelazaka iz ugođaja u ugođaj, bez jakih emocija ili neke radnje. Novi su i neki tvorbeni elementi, koji su se u prethodnoj stilskoj epohi romantizmu smatrali u najmanju ruku neukusnima ili pogrešnima ili ‘ne na mjestu’, poput nekih naoko (nauho) neskladnih suzvučja ili oporih suzvučja ili netradicionalnih kretanja.
Debussy je svakako jedan od najznačajnijih predstavnika glazbenog impresionizma. Mnoge predivne skladbe koje je napisao za klavir vrijedne su Vaše pažnje kada Vam se za to ukaže prilika – primjerice poznata ‘Mjesečina’ ili ‘Clair de lune’. Clair de lune je treći dio klavirske suite Suite bergamasque (bergamasque se odnosi na ‘bergamaško’, ono što je iz Bergama u Italiji, odnosno pretpostavlja se na stari bergamaški ples). Ovdje možete poslušati jednu lijepu od mnogih izvedbi:
Još jedna vrlo lijepa Debussyjeva skladba jest ‘Odrazi u vodi’ ili ‘Reflets dans l’eau’, ovdje u izvedbi pijanista Artura Benedettija Michelangelija:
Kada pokušavamo proniknuti u ljepotu Debussyjeve glazbe, pomažu nam u tome i Debussyjeve riječi što bi glazba trebala poticati: ‘Glazba je izraz kretanja vode, igra zavijutaka u vodi nastalih promjenjivim povjetarcem’.
