Kada je 1779. godine Carsko-kraljevska bečka vlada (u biti Carica i kraljica Marija Terezija) odlučila premjestiti gimnaziju iz Petrovaradina u Vinkovce, imajući u vidu bolji položaj Vinkovaca u Slavonsko-srijemskoj vojnoj granici, nadala se da će tom školom i iz tog grada lakše provoditi svoju germanizatorsku politiku među našim narodima u većem dijelu nekadašnje Vojne granice. Vinkovačka gimnazija tada stvarno postaje žarište kulturno-prosvjetne djelatnosti Sedme brodske pukovnije, istočne Slavonije i dijela južne Ugarske. I premda je njemačkim vlastima uspjelo da u prvim generacijama graničarskih mladića oslabi osjećaj prema svom narodu i jeziku, djelovanje ove školske ustanove kroz naredna desetljeća  u novim generacijama graničarskih mladića jačalo je njihovu intelektualnu snagu, a onda i nacionalni osjećaj i samosvijest, tako da je vinkovačka Gimnazija dobila tijekom vremena sasvim drugo značenje i neplaniranu svrhu od one koju je željela njemačka vlast iz Austrije.

Gimnazija je odgojila i obrazovala brojne poznate i priznate umjetnike, znanstvenike, kulturno-prosvjetne, društveno-političke, sportske i druge javne djelatnike; rasplamsala je u njima nacionalnu svijest, patriotske osjećaje prema svom narodu, poslala ih među narodne mase da ih bune, bude i podižu, jačaju njihovu samosvijest i borbenu snagu kojom će jednoga dana krenuti u odlučnu borbu za svoje konačno nacionalno-političko oslobođenje i uspostavu samostalne Republike Hrvatske.

U ovom radu, uspomene i ponosa radi na priznate i poznate učenike i profesore ove Gimnazije, izdvojit ću samo neke od onih brojnih, najpoznatijih i najpriznatijih kod nas i usvijetu, od onih dvijestotinedvadeset i pet generacija koje su poput vode neke tihe rijeke prošetale gimnazijskim hodnicima i učile u učionicama ove nekadašnje Carsko-kraljevske, pa državne i gradske gimnazije a danas Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima.

Nešto o metodologiji ovog rada. Kada sam pripremao prvu verziju ovog teksta za spomenicu «Naših dvijesta godina» 1981. imao sam naputak da pišem samo o onima koji nisu više među živima, ubacio sam i poznate glumce, naše bivše učenike, jer sam smatrao da oni vrijede i stvaraju svoje uloge dok su živi. Nisam mogao zaobići i ne spomenuti brojne živuće književnike, također bivše učenike naše gimnazije koji su upravo stvarali svoja nova književna djela. Tako to ostaje i sada. Tijekom pisanja ovoga rada dodao sam još  živuće akademike i zaslužne sveučilišne profesore koji su pred mirovinom ili u mirovini, i mlađe redovite profesore na fakultetima. Opisao sam i znamenite živuće sportaše, smatrajući da su vrhunski sportski rezultati dokaz predanog treniranja i posebnog načina življenja, vrijedni spomena u ovoj Spomenici. Nisam mogao ne spomenuti, mlade i nove hrvatske znanstvenike, – doktore znanosti, u čijem sam odgoju i obrazovanju, i sam sudjelovao s ostalim profesorima sadašnje vinkovačke Gimnazije. Ako sam tu nekog izostavio, unaprijed se ispričavam, nisam bio u mogućnosti prikupiti baš sve informacije zbog kratkoće vremena.

Ličnosti koje su ovdje opisane biografski, njih  157, bilo da su bili učenici ili profesori naše Gimnazije, poredane su najprije tematski , a unutar teme kronološki po svome rođenju. Tematska sam područja složio abecednim redom. Biografski prostor u radu, koji im je posvećen ovisi o značaju i dostupnosti informacija u literaturi i na internetu. Neke ličnosti sam spomenuo tematski, i u bilješkama, njih oko 68. Za mnoge će biti mjesta u narednoj gimnazijskoj spomenici. Tekstom ne pretendiram na enciklopedijsku vrijednost, niti znanstvenu, draži su mi stručno-popularni tekstovi koji će biti lakši za  čitanje  širokoj publici, te duže pamćeni. I pored toga moram naglasiti da je svaka informacija višestruko provjeravana pa tek onda napisana.

Svjestan sam težine i odgovornosti ovakog jednog rada. Trudio sam se da stari tekst iz spomenice «Naših dvijesta godina» nadopunim i ispravim, svim značajnijim ličnostima koje su prošle kroz vinkovačku Gimnaziju. Hvala Bogu, druga su sada vremena i nemam ograničenja osim vremena za kada je potrebno dovršiti ovaj rad. Još jednom, ako sam nekoga izostavio, nije namjerno, to je zbog kratkoće vremena koje imam na raspolaganju za pisanje ovog rada, za to bi ipak trebala godina ili dvije istraživanja.

U ovom radu nisu obrađeni likovni umjetnici – akademski slikari, kipari, crtači stripova, te samouki likovni umjetnici, to bi trebao biti  zaseban rad.
Na kraju bih zahvalio svima koji su mi pomogli da napišem ovaj rad, posebno djelatnicama Gradske knjižnice u Vinkovcima, Gradskog muzeja Vinkovci, mr.sc. Z. Vircu, učenicama i učenicima IV. razreda gimnazije koji su detaljno prelistavali i čitali dostupne knjige, tražeći poznate vinkovačke gimnazijalce u okviru  izborne nastave iz povijesti, tijekom 2005/06. godine.

Ovaj rad za Spomenicu «225 godina vinkovačke Gimnazije» dovršavam 18. prosinca 2005. godine.

NAPOMENA urednika: životopise pokojnog profesora Šarčevića i suradnika možete pronaći na portalu korištenjem ključnih riječi: spomenica vinkovacke gimnazije.

LITERATURA:

1. Hrvatski biografski leksikon, JLZ, Zagreb, 1983 – 2005.
2. Hrvatski ban Josip Šokčević, Zbornik radova – Znanstveni skup, HAZU, Zagreb-Vinkovci, 16. i 17. prosinca 1996.
3. Hrvatska enciklopedija, Naklada Konzorcija Hrvatske Enciklopedije, Zagreb, 1941.
4. Hrvatski šumarski živopisni leksikon, Tutiz leksika, Zagreb, 1996-2003.
5. Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941-1945., Minerva, Zagreb, 1997.
6. Slavonica, 1-100, SN Privlačica, Vinkovci, 1994.
7. Tko je tko u Hrvatskoj, Golden marketing, Zagreb, 2000.
8. Katica Čorkalo, Spomenica  Dionizija Švagelja 1923-1985., Centar HAZU – Vinkovci, Vinkovci, 1990.
9. Zbornik  o Antunu Levakoviću, Centar HAZU – Vinkovci, Vinkovci, 1992.
10. Dušan Klepac, Šumarski znanstvenici iz Vinkovaca i Vinkovačke okolice, Centar HAZU – Vinkovci, Vinkovci 1996.
11. Vinkovci i okolica, SN Privlačica, Vinkovci 2002.
12. Vladimir Rem, Zaljubljenici Cibalae, Vinkovci,  1976.
13. Godišnjak, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci, od 1 do 22  (1960-2005).
14. Spomenica o stopedestgodišnjici Državne gimnazije u Vinkovcima 1780—1930., Osijek, 1930.
15. Naših dvjesta godina, Centar za usmjerono obrazovanje «M. A. Reljković» Vinkovci, Vinkovci, 1981.
16. Dionizije Švagelj, Slavonske književne  komunikacije, Osijek, 1975.
17. Cibalae—Vinkovci, spomen spis, Vinkovci,  1938.
18. Rem Vladimir, Skice za portret kazališnog života u Vinkovcima 1945—1975., Vinkovci, 1976.
19. Eciklopedija Jugoslavije, Jugoslavenski  leksikografski zavod, Zagreb, 1955.
20. Željko Dučmelić, Hrvat (Kroata), 1. i 3. knjiga, Vlastito izdanje, Tiskano u Argentini, 1958.
21. Ko je ko u Jugoslaviji, I. i II. izdanje, Beograd,1957.,1970.
22. Vinkovačke novosti, godine  1957., 1971. i 1972.
23. Šimo Frković, Slike za povijest Mikanovaca i znameniti i poznati Mikanovčani, Vinkovci 1997.
24. Osobna arhiva Karle Dragutina Žanića.
25.  Internet (Nisu navedene stranice – gotovo svako prezime i ime, može se naći na brojnim stranicama).
26. Matične knjige Gimnazije Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima.