Janko Polić Kamov rođen je u Rijeci 17. studenog 1886.godine. Bio je pjesnik, novelist i romanopisac. Odličan spomenik na Rječini podsjeća stanovnike da su imali nekog vrlo osobitog tamo. Grob mu se ne zna. Preminuo je u 24-toj u Barceloni.
S osam ljeta je imao kućno kazalište i izdavao kućnu književnu reviju. U hrvatskoj moderni nema pojave koja je za svog prekratkog života napisala djela koja su ‘u stopu’ pratila europska stremljenja. Nihilist, buntovnik, boem, izazivatelj sablazni i putnik je Europom. Živio je vrlo neurednim životom, potucajući se od ‘nemila do nedraga’ s jednom putujućom kazališnom trupom. Epohalne su mu novele “Žalost” i ” Brada”. To je literatura koja svjedoči da je jedan Hrvat s početka prošlog vijeka bio avangardan, poseban i naročito sposoban. Autor je znamenitih pjesama i zbirki ” Psovka” i ” Ištipana hartija”, te romana ” Isušena kaljuža”. Preveden je tek 90-tih na engleski i ostavio tamošnju publiku i kritiku ‘bez daha.’ U početku gorljivi klerikalac, gotovo vjerski fanatik, postaje anarhist i ‘ rušitelj’ svih konvencija.
Otac mu je bio ugledan i bogat čovjek. Janko Polić izbačen je iz gimnazije jer je pljunuo profesora grčkog koji mu je dao pozitivnu ocjenu na nikakvo znanje. Polić je smatrao da taj to čini jer ga je Janko dečko iz bogate i ugledne obitelji, kojem valja ‘ pokloniti’ ocjenu.
Nazvao se dvije godine pred smrt – Kamov – prema Kamu, sinu u Bibliji znamenitog graditelja arke, Noe.
