Poznata kolumbijska pop pjevačica Shakira po majci je katalonskog porijekla. Upoznajmo pobliže tu španjolsku pokrajinu i njenu glazbu! Katalonija, autonomna pokrajina na sjeveroistoku današnje Španjolske, ili na katalonskom Comunitat Autònoma de Catalunya, pokriva područje od 32,114 km² i službeno broji 7 milijuna stanovnika. Katalonski jezik zaseban je jezik. U pokrajini su dva službena jezika –  katalonski i španjolski. Krajolik sadrži mnoge planinske vrhove planinskog lanca Pireneja, mnoga jezera i rijeke.

Teritorij koji danas pripada Kataloniji u antici bio je koloniziran od strane drevnih Grka. Kasnije je bio dio Rimskog carstva. U srednjem vijeku pripadao je Aragonskom carstvu, kojim je vladala španjolska carska dinastija Aragona (1137. – 1479.). Aragonski imperij bio je poznat i pod nazivom Mediteranski imperij, zbog izuzetne moći nad morskim plovidbama i kontrolom morskih puteva. Na vrhuncu svoje vlasti, Aragoni su smatrani jednom od vodećih sila u tadašnjoj Europi.

Istovremeno, odvijali su se i sramotni, kriminalni progoni Židova i ostalih koji su se razlikovali od većine – katoličke. U nerazumnoj borbi sa krivovjerstvom (hereza), u ime religije počinjeni su mnogi strašni zločini. Ironija sudbine htjela je da čak i kralj Ferdinand Aragonski ima židovskog porijekla, premda to nije nikada htio priznati.

Neobrazovanost većine puka, u kombinaciji sa neutaživom žeđu plemstva za vlašću i materijalnim bogatstvima, pružala je priliku okrutnosti i primitivizmu.

Važno je zapamtiti da znanje i obrazovanost mogu uvelike doprinijeti boljitku čovječanstva i u velikoj mjeri spriječiti manipulaciju političara.

U sljedećih nekoliko stoljeća Španjolska je sudjelovala u mnogim ratovima i gubila. Nakon sukoba uzrokovanog podršci habsburškoj monarhiji, dok je ostatak Španjolske podržavao francusku monarhiju, 1714 Felipe V pokorio je Kataloniju i ukinuo njene autonomna politička tijela. Katalonija se razvila u industrijski centar tijekom 19. stoljeća. U 20. stoljeću pod generalom Francom ponovno je izgubila svoje autonomne odlike, čak je i katalonski jezik bio zabranjen na javnim mjestima. 1978 Katalonija je ponovno uspostavila kulturnu autonomiju. Glavni grad moderne Katalonije – Barcelona, pa i cijela regija i danas su ekonomski najrazvijeniji dio Španjolske.

Katalonija ima jednu od najstarijih glazbenih tradicija u Europi. Barcelona je još u vrijeme drevnih Rimljana imala živopisnu glazbenu scenu. Maskerade i plesovi bili su toliko popularni i raskošni, da su u 4. stoljeću bili zabranjeni od kršćanske crkve. U srednjem vijeku u Barceloni su djelovali mnogi trubaduri. I u renesansi nastavila se bogata glazbena aktivnost. U 18. stoljeću razvijala se opera, kao i u Italiji u to vrijeme. U 19. stoljeću osnovano je Filharmonijsko društvo Barcelone, a 20. stoljeće obilježili su veliki katalonski skladatelji klasične glazbe Isaac Albeniz i Enrique Granados.

Vrlo je zanimljiva, osim već opisane umjetničke glazbe, i tradicionalna, narodna glazba. Narodna glazba je izvor inspiracije umjetničkoj glazbi. Narodna glazba je vrlo značajna jer u sebi sadrži specifičnosti podneblja iz kojeg dolazi. Upravo te specifičnosti čine glazbu prepoznatljivom i dragocjenom u svojoj različitosti.

Tradicionalni plesovi poput sardone, ball de bastones (ples sa štapovima), ball de gitanes (ciganski ples) i jota [ hota ] vrlo su popularni i poznati i izvan Španjolske.

Jota je tradicionalni ples udvaranja u sjevernoj Španjolskoj. Jota je i vrsta tradicionalne pjesme koja može prethoditi samome plesu. Španjolci vole reći, s ponosom ističući kvalitete ovoga plesa, da lijepa djevojka koja pleše jotu, odašilje strelice u srce svakoga tko je gleda, svakim svojim plesnim pokretom.

U jota plesu, par drži ruke visoko iznad glave, koristi kastanjete (mali udaraljkaški instrument koji se natakne na ruku, svira se brzim pokretima gornjeg i donjeg dijela šake, kastanjete udaraju jedna o drugu i tako proizvode zvuk) dok stopalima izvodi brze korake, obično uz pratnju gitare.

Aragonska jota je najpoznatiji oblik tradicionalnog katalonskog plesa. Smatra se da je nastao u 18. stoljeću. U današnje vrijeme plešu se različite inačice jote. Folklorni ansambli pripremaju izvedbe za festivale i druge priredbe. Izvorna jota može se vidjeti na vrlo malo mjesta, primjerice u mjestašcu Foz-Calanda ili u gradiću Alcañiz, te na još nekoliko mjesta u Kataloniji.

Poslušajte jedan zvučni primjer aragonske jote! ttp://www.altoaragon.org/jotas/la_magallonera.mp3

Slavni ruski skladatelj Mihail Ivanovič Glinka (1804.-1857.), najpoznatiji po svojim dvjema operama Život za cara i Ruslan i Ljudmila,  bio je toliko oduševljen aragonskom jotom, s kojom se susreo za svojega putovanja po Španjolskoj, da je napisao jednu orkestralnu skladbu upravo toga naziva ‘Aragonska jota’.

Poslušajte odlomak te skladbe na ovom linku.

Puno je poznatiji ples flamenco, koji je međutim specifičan za regiju Andaluzije, premda se općenito poistovjećuje sa Španjolskom. Flamenco i jotu ne treba miješati.