Seikilova pjesma, poznata i pod nazivom Seikilov skolion i Seikilov epitaf, najstarija je u potpunosti sačuvana skladba u svijetu. Seikilova pjesma pripada drevnoj grčkoj kulturi. Tekst pjesme i notni zapis (melodija i ritam) u drevnoj grčkoj notaciji isklesani su u stupu. Stup je nadgrobni spomenik koji je otkriven 1883. godine u današnjoj Turskoj prilikom arheološkog istraživanja. Smatra se da je pjesma nastala oko 200 g. Pr. N.e., premda se mišljenja o točnoj vremenskoj odrednici razlikuju. Seikilova pjesma zapravo je nadgrobna pjesma – epitaf, koju je stanoviti Seikilos napisao za svoju suprugu, koja je na tom mjestu, pretpostavlja se, bila pokopana.
Tekst pjesme u transkripciji na latinicu:
Meden holos su lupou
Pros oligon esti to zen
To telos ho chronos apaitei
Tekst pjesme u hrvatskom prijevodu:
pleši i pjevaj,
budi radostan.
Jer život je kratak,
I vrijeme odnosi svoj plijen.’
Tekst pjesme prepisan novogrčkim jezikom te sa pojednostavljenom drevnom grčkom notacijom – oznakama za melodiju i ritam – izgleda ovako:
Notacija – način zapisivanja melodije i ritma – od drevne Grčke do danas prošla je dug put razvoja. Ta ista pjesma – bez teksta, ispisana u suvremenoj notaciji izgleda ovako:
U drevnoj Grčkoj glazba je bila važan dio života. Glazba je bila usko povezana s poezijom i plesom. Veličanja božanstava, vjenčanja, sprovodi, svečane večere, bitke, pa i neki manji, svakodnevni događaji sadržavali su neki oblik glazbene izvedbe. Postoje fizički dokazi o postojanju profesionalnih glazbenika i koncertnih dvorana. Ostaci koncertne dvorane otkriveni su na atenskoj akropoli. Arheološke iskopine – vaze s prikazima glazbenih događanja i glazbenika i ostaci drevnih glazbenih instrumenata govore nam da su se koristila tri glavna instrumenta: kithara, lira i aulos. Kithara i lira bili su žičani instrumenti, a aulos je bio puhački instrument.
Većina muškaraca učila je svirati neki instrument te pjevati. Grčki matematičari otkrili su i proučavali matematičke odnose u nastajanju zvuka kao fizičkog fenomena – Pitagorina otkrića služila su još mnoga stoljeća kao osnova razvoja zapadnoeuropske glazbene kulture. Grčki teoretičari glazbe razvili su složen sustav pravila o sviranju i pjevanju, koji se i dan danas proučava s velikim interesom. Grčki filozofi promatrali su glazbu kao izraz svemirskog sklada i ljudske duše.
Sama riječ muzika dolazi od grčkih muza, kćeri boga Zeusa, zaštitnica kreativnih i intelektualnih postignuća.
Poslušajte suvremenu rekonstrukciju melodije Seikilove pjesme!
