Svake godine, 27.siječnja, u našoj školi obilježavamo Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Načini su brojni, uređujemo panoe, izrađujemo plakate, pjevamo židovske pjesme, čitamo razne članke, ali ove smo se godine odlučili za nešto drugačiji pristup. Ciljevi su brojni, a neki od najvažnijih su naučiti što znači holokaust, antisemitizam, diskriminacija, logor i genocid te osuditi zločine protiv čovječnosti. Naime, uspješno smo realizirali osmišljeni projekt proveden u suradnji s učenicima šestih i osmih razreda te usvojili zadane ciljeve, znanja i vještine.
Dakle, OŠ Šećerana putem društvene mreže Edmodo, dostupne učenicima i učiteljima diljem svijeta, povezala se s učenicima škole u Teksasu, Sjedinjenim Američkim Državama. Učenici škole Lakeland Elementary Lewisville, u, kako oni navode malom mjestašcu pod imenom Lewisville (koji broji nešto više od sto tisuća stanovnika) u blizini Dallasa, napredni su razred u dobi od devet do trinaest godina. Njihova učiteljica, gospođa Pittinger, ove je godine odlučila obraditi temu nacističke politike prema Židovima i svim neistomišljenicima s navedenim razredom te smo, s obzirom na temu, odlučili osmisliti projekt i jedni druge naučiti nove i zanimljive podatke. Kako osmi razred nastavnu godinu iz povijesti završava temom Domovinski rat i stvaranje nezavisne Republike Hrvatske, a iz geografije cijele godine uče prirodno – geografske odrednice Republike Hrvatske, nismo propustili priliku povezati spomenute teme s temom holokausta te naše nove prijatelje naučiti nešto o našoj nacionalnoj povijesti. Tema projekta je bila Jewish Holocaust – Croatian Holocaust.
Projekt je provođen tijekom dva mjeseca u nekoliko faza. Prije svega, u siječnju smo osnovali grupu na Edmodu (United States and Croatia) u koju smo se svi zajedno uključili te smo odlučili kako će završna faza biti izravno javljanje iz naših škola početkom ožujka. U razdoblju od početka siječnja do početka ožujka, upoznavali smo se, izrađivali plakate, umne mape i prezentacije te na vrlo poučan i zanimljiv način, saznali razne informacije o Sjedinjenim Američkim Državama, povijesti i važnim osobama, o osobnim zanimanjima učenika, njihovim obiteljima, hobijima i svemu što je potrebno kako bismo, početkom ožujka, obradili našu zadanu temu. Naši su učenici jednako tako radili prezentacije, plakate i kratke video uratke kroz koje su upoznali svoje nove prijatelje s hrvatskom povijesti, znamenitostima i prirodnim ljepotama. Ideja je bila da nama učenici iz Teksasa predstave što su naučili o nacističkoj politici, Židovima, načinu na koji su se nacisti odnosili prema neistomišljenicima i logorima, a da mi njima predstavimo naš hrvatski holokaust – Domovinski rat. Osnova projekta bili su ratni dnevnici. Naime, učenici u Teksasu napisali su zamišljeni dnevnik iz razdoblja Drugog svjetskog rata, a naši su učenici pisali dnevnik iz Vukovara, netom prije pada grada 1991.godine. Oba su dnevnika uzor imali u već dobro znanim djelima, Dnevniku Anne Frank i Malom ratnom dnevniku, Stjepana Tomaša. Navedeno je bila početna faza oko koje se cijeli projekt odvijao. Kroz dva mjeseca, gotovo svakodnevnog druženja putem spomenute mreže, naučili smo puno više nego što smo mogli i pretpostaviti na početku projekta. Upoznali smo istraživački način rada i prikupljanja informacija te razne načine prenošenja informacija. Naučili smo nove informacije o našoj domovini, povijesti te kulturnim i prirodnim znamenitostima, kao i brojne podatke vezane za holokaust te nacističku politiku. Posebno smo se osvrnuli na ljudska prava, temu koja vrlo dobro povezuje židovsku patnju s patnjama Hrvata ranih devedesetih godina. Svakako moram napomenuti kako smo provjerili govorne i pisane sposobnosti na engleskom jeziku te smo, svi zajedno, i učenici i mi nastavnici, shvatili kako zaista znamo više nego smo mislili. Projekt je, s naše strane, realiziran u korelaciji povijest – geografija uz suradnju naše pedagoginje te učiteljice engleskog jezika na čijim su satima učenici izrađivali plakate. Dana 4.ožujka, u razdoblju od 14 do 15:30 po našem vremenu te od 7 do 8:30 po teksaškom, putem Skypa, priveli smo projekt njegovom cilju. Kroz razgovor, u tri grupe, ispunili smo zadaće osmišljene dva mjeseca ranije. Tri su bile teme: Holokaust Drugog svjetskog rata, Holokaust Republike Hrvatske i razno. Nakon što smo vrlo uspješno odradili službeni dio, učenici su uživali u međusobnom druženju te razmjenjivanju ideja i dojmova. Ovim događajem naše druženje ipak nije završilo. Grupa još uvijek postoji, zajedno smo odradili još neke kratke teme poput Uskrsa, Dana broja pi te raznih tema koje se odnose na nastavno gradivo. Primjerice, kada smo u šestom razredu iz geografije učili Sjedinjene Američke Države, naši su nam prijatelji bili od velike pomoći.
Čujemo se i dalje i čini se kako je ovaj naš mali projekt prerastao u veliku mogućnost stvaranja ugodnog i dugog prijateljstva. Primjer je kako se ne moraju školske teme uvijek odraditi u okviru nastavnog sata samo kroz knjigu i riječ, već postoje brojni načini koji, uz trud i volju, dovedu do nečeg većeg.
Primjeri dnevnika (kliknite na fotku za veći prikaz)
