Ovaj rad Benjamine Londrc izuzetan je pregled povijesnih i društvenih okol- nosti u kojima su Židovi u Bosni i Hercegovini živjeli od samog dolaska nakon izgona iz Španjolske i sa Pirinejskog poluotoka do Holokausta u kojemu su židovske zajednice Europe u smislu u kojem smo ih stoljećima poznavali uništene.

Premda je rad naslovljen kao Pravni položaj jevrejske zajednice u BIH od 1918. do 1945. godine, autorica zbivanja vješto smješta u širi kontekst iz kojega saznajemo više o okolnostima zbog kojih su Židovi bili prisiljeni napustiti Španjolsku, o njihovom naseljavanju u Bosni i Hercegovini tijekom osmanske vladavine, o osmanskom zakonodavstvenom uređenju te o pravnom položaju Židova tijekom ovog razdoblja. Kroz čitav rad, Benjamina Londrc upućuje čitatelja na relevantne povijesne izvore koji mogu poslužiti kao izvanredan vodič svakom istraživaču zainteresiranome za ovu tematiku. Također, u ovom djelu su navedeni mnogi pojedinačni akteri koji su odigrali važne uloge u svakom pojedinom događaju ili razdoblju.

Osim sefardskih Židova opisan je i dolazak aškenaskh Židova u Bosnu i Hercegovinu tijekom austrougarske vladavine te život i pravni položaj Židova za vrijeme austrougarske okupacije, a potom i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevini Jugoslaviji i tijekom Drugog svjetskog rata.

Ova knjiga, ima dvostruku vrijednost: govori nam o položaju Židova unutar različitih društvenih i državnih uređenja, ali i detaljno opisuje unutarnju dinamiku židovskog društva u Bosni i Hercegovini i na području bivše Jugoslavije. Saznajemo kako su židovske zajednice bile organizirane unutar sebe, kako su se pozicionirale jedna naspram druge i kako su se udruživale, te kako su se odnosile prema zakonitostima šireg društva kojemu su pripadale. Autorica u istraživanju koristi četiri znanstvene metode: povijesnu, komparativnu, metodu pravne egzegeze i sociološku metodu, pokrivajući tako područja koja nadilaze samu analizu zakona nego uključuju analizu diskursa, povijesnu rekonstrukciju, kritičko vrednovanje iskaza i dijakronijsku komparaciju statusa više različitih vjerskih zajednica unutar Bosne i Hercegovine za vrijeme različitih državno-administrativnih uređenja u istraživanom razdoblju.

Autorica na iznimno zanimljiv način čitatelju približava svakodnevni život Židova u Bosni i Hercegovini i izazove s kojima su se suočavali. Opisuje židovski doprinos ekonomiji ovih krajeva, način školovanja, ustrojstvo i djelovanje različitih organizacija i udruženja: kulturnih i sportskih društava, klubova, cionističkih i radničkih organizacija, kao i židovskog tiska.

Središnji dio istraživanja posvećen je razdoblju od 1918. do 1945. godine, gdje je dan detaljan pregled statusa vjerskih zajednica pod Vidovdanskim ustavom, kao i unutarnja organizacija židovskih zajednica koja je rezultirala osnivanjem Saveza židovskih opština, Saveza Cionista i Srednjeg teološkog zavoda. Referirajući se na brojne povijesne izvore Benjamina Londrc tumači Zakon o jevrejskoj vjerskoj zajednici iz 1929. godine kojime su priznate ortodoksne općine i Udruženje židovskih opština. Godine 1919. osniva se i židovsko socijalističko radničko društvo ”Poale Cion” u Sarajevu. Ovo društvo bilo je dijelom Svesvjetskog židovskog socijalističkog radničkog saveza. U ovom dijelu saznajemo pojedinosti o propagiranju ideje povratka na Cion, te o protivljenju bosanskohercegovačkih muslimana cionističkim idejama. Unutar židovskih zajednica također dolazi do razmimoilaženja u odnosu na asimilacijske i cionističko-nacionalističke težnje.
Završni dio ove knjige čine okolnosti u kojima su se Židovi zatekli tijekom Drugog svjetskog rata. Opisana je antisemitska propaganda te statistika stradanja, uredbe i zakoni, individualne sudbine, otimanje imovine i deportacije koje su samo malobrojni preživjeli.

Ova knjiga vrijedan je vodič svakome čitatelju koji želi saznati nešto više o bosanskohercegovačkim Židovima, svakome istraživaču kojemu može poslužiti kao okvir i izvor literature za daljnja istraživanja, svakome koga zanima povijest jugoistočnog Balkana te svakom žitelju Bosne i Hercegovine koji želi saznati nešto više o povijesti vlastite zemlje i ulozi koju su Židovi imali u njoj jer, kako navodi Benjamina Londrc, godine 1910. od 66 tadašnjih gradskih opština, Židovi nisu bili prisutni samo u 4 općine. Židovske zajednice kojih više u tim mjestima nema dio su naše kolektivne prošlosti i baštine, a sudbine židovskih stanovnika bile su, i u dobru i u zlu, usko prepletene sa sudbinom ostalih bosanskohercegovačkih predaka. Stoga je ova knjiga u znanstvenom smislu značajan povijesni i sociološki doprinos istraživanjima o društveno-kulturnom okviru Bosne i Hercegovine tijekom različitih vladavina. U ljudskom smislu ovaj rad je uspomena na bogati život Židova u ovim krajevima i na sve one koji su ih u Bosni i Hercegovini ugostili i s kojima su svoje živote stoljećima dijelili.