Njujorška filharmonija je još prije nekoliko mjeseci javnosti obznanila da će održati koncert u Sjevernoj Koreji početkom 2008. godine. Poziv filharmoniji je došao od strane ministra kulture Sjeverne Koreje tijekom ljeta 2007. Vijest je odjekivala medijima.  Novinari su opisivali gostovanje orkestra kao dodatak diplomatskim nastojanjima da se SAD i Sjeverna Koreja približe.  U traženju adekvatnog prostora u kojem bi se koncert održao Pyongyang su obilazili ne samo predstavnik filharmonije, već i predstavnik State Departmenta.

Tweet

Koncert će se održati 26.02.2008, a filharmonijom će ravnati Lorin Maazel, inače aktualni glazbeni ravnatelj orkestra.

Orkestar će u program uvrstiti himne obiju država, dio Wagnerove opere Lohengrin, Dvořákova Deveta simfonija ‚Iz Novoga svijeta’ te‚ Amerikanac u Parizu’ Georgea Gershwina.

Nedavno je obznanjeno da će koncert biti televizijskim prijenosom uživo emitiran diljem svijeta.

Njojorška filharmonija je osnovana 1842. godine i smatra se najstarijim orkestrom u SAD.  Opseg aktivnosti filharmonije dobro opisuje činjenica da su u prosincu 2004. godine obilježili održavanje 14.000-tog koncerta, što je u prosjeku 7 koncerata mjesečno.  Njujorška filharmonija često je izvodila suvremenu glazbu svoga doba, pa je tako premijerno izvela sada već ‚klasične’ skladbe poput  Dvořákove Devete simfonije ‚Iz Novoga svijeta’, 3. klavirski koncert Rahmanjinova.  Glazbeni ravnatelji njujorške filharmonije bili su i slavni dirigent i skladatelj Leonard Bernstein (1918-1990), skladatelj Pierre Boulez (1925-), dirigent Zubin Mehta (1936-) i od prije nekoliko godina dirigent Lorin Maazel (1930-).

Bernstein je poznat i široj televizijskoj publici poznat po sjajnom nizu edukativnih koncerata Young People’s Concerts emitiranih čitavih 20 godina,  u kojima je i vodio program, objašnjavao glazbene čari skladbi i dirigirao orkestrom.

Orkestar je od 1917. godine snimio oko 2.000 albuma.

S druge strane, neslužbeno se nagađa da bi Državni simfonijski orkestar Sjeverne Koreje mogao ujesen 2008. godine održati tri koncerta u Velikoj Britaniji. Vijest, odnosno slutnju, prenosi Associated Press, s napomenom da nitko službeno nije potvrdio istinitost ili izglednost tog glazbenog događaja. BBC će navodno prenositi koncerte uživo, ali ni to nije potvrđeno. Državni simfonijski orkestar Sjeverne Koreje navodno je jedini orkestar ‘zapadnoeuropskoga’ tipa u Sjevernoj Koreji, koji uživa podršku Kim Jong-Ila. Navodno je orkestar osnovan 1946. godine. U vrlo oskudnim informacijama o orkestru može se doznati da je orkestar 1986. godine gostovao u Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Istočnoj Njemačkoj, Kini i Sovjetskom savezu. U orkestru sviraju diplomanti sa Pyongyanškog glazbenog koledža, premda lokalni izvori navode da nema prevelikog interesa za koncerte te vrste orkestra u samoj Sjevernoj Koreji, na kojima se izvode djela zapadnoeuropske i europske glazbene baštine. Navodi se i da orkestar ipak održava redovite koncerte na koje je ulaz besplatan, s programima koja sadrže djela Bacha, Mozarta i Čajkovskog, no uz malobrojnu publiku.

Ime jednog korejskog glazbenika – skladatelja – ističe se ne samo u glazbenom već i širem društvenom kontekstu obiju Koreja – Isang Yun ili Yun I-Sang.

Yun I-Sang rođen je 1917. godine u gradu Chungmu (danas Tongyeong), današnja Južna Koreja, a umro 1995. godine u Berlinu. Većinu podataka iz I-Sangovog života prenosim sa službene web stranice Društva Yun I-Sang u Njemačkoj. Yun I-Sangov otac bio je renomirani pjesnik. Yun I-Sang počeo je skladati sa 14 godina, sa 16 godina počeo se i formalno glazbeno obrazovati.

Kompoziciju je počeo studirati u Japanu, od 1941. godine, u Osaki i Tokyju, međutim nakon ulaska Japana u 2. svjetski rat, Yun I-Sang vratio se u Koreju. Pridružio se korejskom pokretu za neovisnost no Japanci su ga zarobili i zatočili 1943. godine. Bio je podvrgnut mučenju. Nakon rata u Koreji se bavio podučavanjem glazbe u svom rodnom gradu i u gradu Busan, te je osnovao sirotište za ratnu siročad.

1953. godine počeo je podučavati i na sveučilištu u Seoulu. 1953. godine primirjem je završio trogodišnji Korejski rat. Nakon 3 godine otputovao je u Europu kako bi nastavio svoje glazbeno obrazovanje. Studirao je kompoziciju u Parizu i Berlinu. Svoju skladateljsku karijeru u Europi je započeo praizvedbama svojih djela‚ Pet skladbi za klavir’ i ‚Glazba za sedam instrumenata’. Stručnjaci i publika sa zanimanjem su pratili njegov glazbeni put obilježen spajanjem korejske i zapadnoeuropske glazbene tradicije u nova djela suvremene klasične glazbe. Od 1965. godine smatra se da je počeo ostvarivati i međunarodnu skladateljsku karijeru.

Nakon 7 godina izbivanja posjetio je Koreju 1963 te nekoliko puta nakon 1979. godine. Od 1964 stalno je boravio u (zapadnom) Berlinu. Već tada zagovarao je zajedničke koncerte sa sudjelovanjem glazbenika iz obiju Koreja.

1967. godine bio je uvučen u aferu vezanu uz špijunažu. Yun I-Sanga i njegovu suprugu i više korejskih studenata koji su tada živjeli u zapadnom Berlinu otela je tajna policija Južne Koreje i osudila na doživotni zatvor pod sumnjom da je sjevernokorejski špijun. Ponovno je podvrgnut mučenju. To naravno nije prvi niti jedini slučaj da se politika i glazba, odnosno politika i sudbine glazbenika isprepliću, no o ovom se glazbeniku kod nas vrlo malo ili gotovo ništa ne zna, te je utoliko zanimljivije. Zahvaljujući  peticiji, slanoj na potpise umjetnicima diljem svijeta, a koju su vodili Igor Stravinski i Herbert von Karajan, ugledni glazbenici, te uručenoj južnokorejskoj vladi, ali i pritisku od strane zapadne Njemačke da će uskratiti ekonomsku podršku Južnoj Koreji, nakon 2 godine – 1969. godine Yun I-Sang pušten je iz zatvora i protjeran iz Koreje sa zabranom da ikada ponovno posjeti Južnu Koreju. Yun I-Sang se vratio u (zapadni) Berlin.

U Njemačkoj je nastavio raditi – prvo kao profesor na glazbenoj akademiji u Hannoveru a potom i kao profesor kompozicije na Umjetničkoj akademiji u zapadnom Berlinu, gdje je podučavao 15 godina – do 1985. godine. I kao skladatelj zadobio je priznanje za svoje kreativne dosege. Nije zanemariva činjenica da je njegova opera ‚Sim Tjong’ izvedena tijekom proslave otvorenja Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine.

1983. godine Yun I-Sang je iovako opisao svoj stav: ‘Skladatelj ne može nezainteresirano promatrati svijet u kojem živi. Ljudska patnja, ugnjetavanje, nepravda…sve to dolazi mi u misli. Gdje god je patnja, gdje god je nepravda, želim reći nešto kroz svoju glazbu.’

Zanimljivo je da je 1984. godine osnovan Glazbeni institut Isang Yun u Pyongyangu, u Sjevernoj Koreji. Na institutu se proučavaju djela Yun I-Sanga te glazbena teorija. U proširenju aktivnosti institut je osnovao i orkestar 1990. godine. Orkestar, kako navodi izvor – internetski časopis Korea is one!, nastupa četiri puta mjesečno sa djelima Yun I-Sanga te djelima drugih skladatelja koja za temu imaju ponovno ujedinjenje (neke države). Otvorena je i  koncertna dvorana imenovana ‚Yun I-Sang’ u čast skladatelja. Koncertna dvorana zapravo uključuje i druge sadržaje – knjižnicu, studio za snimanje, dvoranu za međunarodne kongrese te dvije koncertne dvorane, a sve to na površini od 17.000 m2, navodi isti izvor. Fotografije tog kompleksa mi nažalost nisu dostupne.

Yun I-Sang dobitnik je dvaju njemačkih priznanja za svoj rad Goethe medalje i Velikog križa za posebne zasluge. Skladateljevo zalaganje za jedinstvenu Koreju cijenjeno je i u Sjevernoj i u Južnoj Koreji, navodi korejski dnevni list Korean Hankyoreh Daily u jednom članku iz 2001. godine.

U Njemačkoj  – u Berlinu, od 1996. godine djeluje društvo Yun I-Sang, koje ima za cilj promovirati izvođenje Yun I-Sangovih djela te njegov cjelokupni rad kroz seminare, kongrese, publikacije i koncerte. 1997. godine u sklopu društva osnovan je i djeluje ansambl glazbenika koji su posvećeni izvođenju djela azijskih suvremenih skladatelja. Društvo nudi i paket-koncertne programe u kojima su osim djela drugih skladatelja uključena i djela Yun I-Sanga, čime se obraća koncertnim direkcijama i organizatorima koncerata. Društvo iz Berlina u suradnji s Fondacijom Yun I-Sang za mir iz Seoula organizira  i dodijeljuje nagradu za mlade skladatelje. U rodnom gradu skladatelja svake se godine, počevši od 2003. godine, organiziraju i natjecanja za mlade glazbenike, svake godine se mijenja instrument natjecanja (violončelo, violina, klavir).

U Južnoj Koreji u Seoulu od 2005. godine djeluje i Fondacija Yun I-Sang za mir. Nažalost web stranica fondacije postoji samo na korejskom jeziku, tako da mi nisu dostupne detaljnije informacije iz tog izvora, no po napisima u novinama vidljivo je da fondacija organizira koncerte i festivale promovirajući djela i ideje skladatelja, te odajući mu dužnu počast.

Yun I-Sang napisao je oko 150 skladbi – opera, simfonijskih djela, djela za komorne sastave i solo instrumente, i skladbe za zbor. Njegovo stalno zalaganje za ujedinjenje Koreja te snažan unutarnji osjećaj pripadnosti korejskom kulturnom krugu našli su manifestaciju i u njegovoj skladateljskoj tehnici i u temama skladbi. Tako je 1981. godine napisao skladbu posvećenu masakru u Gwangju – brutalno ugušenom ustanku u Južnoj Koreji protiv uvođenja vojne diktature. Naslov skladbe je Exemplum in Memoriam Kwangju.

2007. godine Yun I-Sangova udovica Lee Soo-Ja po prvi put je nakon 40 godina izgnanstva doputovala u Južnu Koreju na poziv južnokorejske vlade, kako bi prisustvovala Festivalu posvećenom njenom suprugu. Sveöanostima su bili nazoöni i visoki vladini dužnosnici obiju Koreja. Tom prigodom gospođa Lee Soo-Ja izjavila je: ‚Politički gledano njegova je čast vraćena. No još je dug put pred vraćanjem njegove umjetničke časti.’

Možete poslušati dio I-Sangove skladbe Kvartet za obou i gudački trio:

[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=fWTdi3iO5z0]