Novo:

Župna crkva Presvetog Trojstva Čepin

U obilježavanje 750. obljetnice prvog pisanog spomena imena Čepin povjesničarke 8. a razreda OŠ V. Nazor Čepin odlučile su se uključiti samostalnim istraživačkim projektom o crkvi i župi Presvetog Trojstva u Čepinu. Cilj projekta je bio uočiti neprekidno djelovanje Crkve od izgradnje i posvete do danas, tj. 240 godina. Projekt su provele u 3 glavne etape: pripremanje za rad, rad na projektu i refleksija.

Župna crkva Presvetog Trojstva Čepin (11.VI.1769. – 11.VI.2009.) – 240. obljetnica

Uvod

Ove godine, 2009., veliki jubilej slavit će župna crkva Presvetog Trojstva u Čepinu; cijelo mjesto i okolica obilježit će 240 godina od izgradnje i posvete Crkve. Nama je to bio dovoljan razlog da istražimo sve što možemo o našoj Crkvi, a navodimo i citat D. Pavličevića, kojim objašnjavamo naš odabir ove teme, jer autor naglašava:
”Obljetnice su prigodne prilike za sjećanje na vlastitu prošlost, na velike ljude i događaje svoga naroda, da nešto o tome istražimo, napišemo, objavimo. U povijesti Hrvata postoje godišnjice iz prkosa i otpora, ali i one koje smo ignorirali. Iza svake od njih nešto je ostalo i opstalo.” (1)

U Čepinu je ostala i opstala naša stara, ali vječna dama – župna crkva Presvetog Trojstva. Samo po sebi se nametnulo glavno istraživačko pitanje – Što se sve događalo u tih 240 godina?, a za njim i niz drugih:

  • Da li je postojala i prije neka crkva u Čepinu? Kada je Čepin postao župa?
  • Čija je bila ideja i novac da se izgradi nova crkva?
  • Koliko je tada bilo stanovnika, tj. vjernika kada danas imamo 3 župe u Čepinu?

U realizaciji teme primjenjivale smo različite oblike rada. Najčešće je to bio terenski izlazak skupine u Konzervatorski odjel Osijek, Državni arhiv Osijek, župnu crkvu Presvetog Trojstva Čepin. Tom prigodom fotografirale smo crkve iznutra i izvana, dokumentirale svoje posjete navedenim ustanovama. Biciklima smo obišle filijalu župe Presvetog Trojstva  na Ovčari, kao i preostale 2 župe u Čepinu – Uskrsnuća Kristova i Duha Svetoga.

Bez razgovora s čepinskim župnicima – Nikolom Grgić u mirovini, Anđelkom Cindori, Helmutom Schumacher i Zvonkom Pažin – ne bismo mogle saznati sve detalje od osnivanja župa do danas. Oni su uvijek neiscrpan usmeni izvor, a njihove Župne spomenice, najčešće, jedini pisani izvor o najstarijim i važnim događajima/osobama Čepina. Zahvaljujemo im na svesrdnoj pomoći. Prikupljale smo podatke iz postojeće literature. Sažeti podatci postoje jedino u staroj monografiji Čepina ( nova izlazi ove godine ) i odnose se, uglavnom, na izgled prvobitne kapelice obitelji Adamovich de Csepin. Prikupljene podatke smo sređivale te pristupile pisanju eseja i izradi prezentacije.

Nastanak i prošlost Čepina

Ime naselja Čepin – Kendchapa – javlja se u povijesnim izvorima dolaskom  Mongola u naše krajeve. Zabilježili su ga mađarski dvorski pisari kao Kendchapa ili kraće Chapa. Tada je ugarsko-hrvatski kralja Bela IV. darovao Kendchapu plemićima Korogh 6. VIII. 1258. g. (2) Istražujući povijest Čepina naišli smo na podatak kako je to bilo 2 godine ranije, tj. 6. VIII. 1256. g. (3)
Obitelj Korogh je bila gospodar srednjovjekovnog Osijeka i Čepina od 1258. – 1472. g., tj. 214 ( ili 216 ) godina. Vlasnici Čepina se mijenjaju sve do 1526. g. kada ga osvajaju Turci.                Nakon oslobođenja od Turaka Čepin je bio vojničko dobro do 1765. g. Te godine je kraljica Marija Terezija  darovala 17. siječnja čepinsko imanje Ivanu Kapistranu I. Adamovichu  nagrađujući ga za zasluge i vjernost.

Marija Terezija

Marija Terezija

Grbovi obitelji Adamovich

Grbovi obitelji Adamovich

Ime Čepin je mađarskog podrijetla postalo od starijeg naziva Csapa ( u prijevodu znači čep ). U XVIII. stoljeću prevladao je današnji naziv.

Povijest čepinske crkve i župe

Katolička župa u Čepinu spominje se još u XIV. stoljeću ( Josip Koller ) jer se u popisu papinske desetine navodi svećenik Martin de Chapa 1333. g. Čepin je potkraj srednjeg vijeka pripadao Pečuškoj biskupiji (osnovana 1009. g.). Od 1750. g. počela je u Čepin i seoba Hrvata, koji su dolazili iz okoline, iz Bačke i ponešto iz zapadnih krajeva. Za njih je već 1761. počela gradnja kapele Presvetog Trojstva. Najveća kolonizacija je bila 1862. g. kada je bilo 1 670 katolika. Unazad 90 godina stanovništvo je poraslo s 142 katolika na 3 100, od kojih hrvatski govori 1 500, 800 njemački, a 800 mađarski jezik.

Katoličko pučanstvo nije imalo svoje župe u Čepinu sve do 1860. g. jer je poslije odlaska Turaka 1687. Čepin  bio pod upravom župe Brođanci. Poslije 1850. Čepin se počeo sve više širiti uz cestu Osijek – Đakovo jer tih godina dolazi i sve više naseljenika iz Slovačke i Češke. O velikom broju povećanja katolika doseljenika govori i podatak što su mještani Čepina – katolici – podnijeli molbu da se, konačno, Čepin podigne na samostalnu župu. Otvaranje župe je odgođeno za 10 godina.

Đakovačka biskupija je bila i nekad i danas u dvije države. Postoji anegdota vezana za Čepin i biskupa Strossmayera: Kad je biskup Strossmayer dolazio u Osijek iz Đakova, morao je proći kroz Čepin koji nije pripadao njegovoj biskupiji, nego Pečuškoj, tj. pripadao je drugoj državi – Mađarskoj. Tada je biskup morao prolazeći kroz Čepin skidati svoj križ ( službeno po propisima ) i ponovno ga stavljati u Osijeku. To se prepričava kao šala. Vjeruje se da biskup ipak nije skidao križ.

Kanonska vizitacija župne crkve u Čepinu 1899. g. navodi da su glavni narodi Hrvati, Nijemci i Mađari čiji jezici i važe u mjestu.

Izgradnja crkve Presvetog Trojstva, oprema i bogoslužje

Carski savjetnik na Dvoru u Beču čepinski vlastelin Ivan Kapistran I. Adamovich dao je izgraditi u Čepinu obiteljsku kapelicu u koju je želio sahraniti svoju obitelj. Građena je od 1761. – 1769. u baroknom stilu. ( 4 ) Crkva je posvećena 11. VI. 1769. g. svetoj Trojici, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, prema želji grofa Adamovicha.

Adamovich je u temelje velikog oltara crkve dao uzidati jednu malu bakrenu škrinjicu s tekstom zahvale kraljici Mariji Tereziji za svoja darovana dobra Čepin. Priložio je i novac u kutijicu kao uspomenu svoga vremena svojoj djeci, i to od svake monete po 2 primjerka (dvoforintaš, forinta, marijaš, desetača, groš, križar…). (5)

U kanonskim vizitacijama župe Čepin 1899. g. stoji da je čepinska crkva izgrađena iz čvrstog materijala kao i toranj  s 2 blagoslovljena zvona na čijem vrhu je križ. Krov crkve je pokriven crijepom. U Župnoj spomenici Čepina navodi se da je crkva duga 25 m, široka i visoka 10 m, a toranj visok 27 m i uzidan pečenom ciglom. Obnovljena je 1959. g. i više puta prepravljana.

Crkva je dobila zvona 1834. g., ali su pretopljena u 1. svjetskom ratu. 1924. g. salivena su nova. Sat je postavljen na toranj Crkve 1842. g.  Adamovichevi potomci su sve do između 2 svjetska rata bili pokrovitelji crkve. Tada je svaka župa imala svog patrona. Naš vlastelin Adamovich je svake godine na crkveni god Presvetog Trojstva dijelio narodu hranu i piće.

Unutarnja građa crkve

Kanonska vizitacija 1899. g. bilježi da je crkva u dobrom stanju. U crkvi su 3 oltara – veliki posvećen Presvetom Trojstvu sa slikom, jedan bočni posvećen sv. Ivanu Kapistranskom, a drugi bočni posvećen Blaženoj Juditi. U objektu je kvalitetan inventar od kojeg se posebno ističe barokna oltarska slika Judite s Holofernom signirana ” 1773, pinxit Wienna ” (autor je Josepho Jacobi).

Judita s Holofernom

Judita s Holofernom

Slika Judite prenesena je i restaurirana u Bogosloviji Đakovo, gdje se nalazila do 2002. g., kada je vraćena u obnovljenu Crkvu. Danas se u crkvi nalaze mramorne ploče s imenima. donatora Judite i Ivana Adamovicha. 1860. crkva Presvetog Trojstva adaptirana je u župsku crkvu.

Mramorne ploče donatora obitelji Adamovich

Mramorne ploče donatora obitelji Adamovich

Bogoslužje se u čepinskoj crkvi držalo svakodnevno, propovijed je bila na hrvatskom jeziku. Evanđelje se uvijek čitalo na 3 jezika. Na crkveni god su  propovijedi na sva 3 jezika – hrvatskom, njemačkom i mađarskom.

Pokopani u čepinskoj crkvi su Ljudevit Adamovich ;otac Stjepan Lipljanić, kapelan; Ivan Kapistran I. Adamovich (4. XII. 1808.); Judita Adamovich (umrla 1812. g.) i  posljednji  Emerik Adamovich Csepinski (1814.).

Obnova crkve Presvetog Trojstva od 1978. – 2008. godine

Temeljitu obnovu je započeo župnik Nikola Grgić čim je došao u Čepin, tj. od 1978. g. i provodio sustavno 30 godina – do odlaska u mirovinu (2008.).

Župnik Nikola Grgić

Župnik Nikola Grgić

U razgovoru sa župnikom Cindori i iz Župne spomenice saznali smo zanimljivost, koja nam se svidjela, vezanu za drveni križ. Vjetar je polomio dotadašnji drveni križ pa je postavljen novi križ sa željeznim nosačem obložen bakrenim limom. Križ je bez skele postavio limar Zdenko Sabolić (31. V. 1979. g.).

Elementarnu nepogodu su ratne 1991. g. zamijenili moderni huligani – ”veselo raspoloženi” – kako kaže župnik Cindori. Za Novu godinu su porušili križ s kapele u dvorištu kraj Crkve, izgazili ga i naslonili na župni dom. Kasnije je uređen i vraćen na mjesto gdje se i danas nalazi. Počelo je prije 17 godina, a žalosno je što se nastavlja još i danas takav vandalizam rušenjem nadgrobnih ploča i na rimokatoličkom i na pravoslavnom groblju.

Kada je kroz Čepin prošao vodovod, crkva i župni dom su priključeni (1985.).

1986. popravljen je klasični harmonij nabavljen prije 6 godina. U funkciji je još i danas, sve do popravka orgulja (2008.).

Najobimniji su bili i najduže trajali građevinski radovi. U ljeto 1980. porušena je stara sakristija i već u rujnu počinje gradnja nove zajedno s vjeronaučnom dvoranom uz kapelu, koja je danas preuređena u dio crkve. Iste godine uveden je u crkvu novi razglas. Od 1982. pa sve do 2007. g. istovremeno se radilo i unutra i izvana na crkvi dok nije dobila današnji izgled. Kompletno se promijenio krov i uredio zvonik.

Građevinski radovi na Crkvi završeni su 2007. g.

Građevinski radovi na Crkvi završeni su 2007. g.

Konzervatorski odjel Osijek nije bio oduševljen današnjim proširenjem crkve, odnosno  spajanjem  vjeronaučne prostorije s crkvom, ali je Biskupski ordinarijat  odobrio (1999.) rušenje prednjeg zida na vjeronaučnoj dvorani, izgradnju 2 stupa koji nose zid, postavljanje novog stropa u crkvi, gradnju nove sakristije sa sjeverne strane, ugradnju novih prozora na ”bivšoj” vjeronaučnoj dvorani. Uvedeno je podno grijanje (2002.) Građevinski radovi su konačno završeni 2007. godine.

Istovremeno se obnavljao i unutrašnji inventar Crkve. 1984. g. nabavljen je školski namještaj za vjeronaučnu prostoriju koji je još i danas u funkciji. Za penjanje na kor stavljene
su nove željezne stepenice s drvenom pločom za gazište. Postavlja se niša za sveto hranište, ambon (propovjedaonica) i koncilski oltar (2004.). 2006. se radilo na obnovi orgulja  iz 1890. koje je još nabavio župnik Franjo Bato. Orgulje s 4 registra proizvela je tvrtka Josip Angster iz Pečuha. Popravljane su 1925., 1935. i 1946.i svirale su sve do 1958. g. Obnovio ih je gospodin Ivan Derner pa su ponovo proradile nakon 50 godina. Blagoslovljene su na svečanoj misi uz Dane kruha i 8. čepinske suncokrete 5. X. 2008. Na orguljama je svirao maestro Vinko Sitarić.

Obnovljene orgulje 2008. g. nakon 50 godina

Obnovljene orgulje 2008. g. nakon 50 godina

Tri današnja zvona su elektrificirana 2007., a u veljači 2008. i toranjski sat koji je blagoslovljen 23. IV. 2008. Sve je bilo gotovo prije završne svečane mise 5. X. 2008.

Župnici Čepina

Crkva je u srednjem vijeku ( feudalizmu ) imala velik utjecaj. Vodila je duhovni i prosvjetni život mjesta. Zbog velike uloge i zasluga župnika za kulturni napredak Čepina navest ćemo samo one koji su u župama Čepin proveli desetke godina:

  1. otac Ilija Miškić – 1860. – 1879. (19  godina), sahranjen na čepinskom groblju
  2. Mijo Živko – 1925. – 1945. (20 godina)
  3. Nikola Grgić – 1978. – 2008.  (30 godina)
  4. Boško Rimac – 1974. – 2004.  (30 godina)

Najduže se u župi Čepin 1 zadržao župnik Nikola Grgić, punih 30 godina, i on je najzaslužniji za temeljitu obnovu crkve Presvetog Trojstva u Čepinu, njen današnji izgled i sjaj čime podsjeća na velika i slavna vremena prije 240 godina – posvetu Presvetom Trojstvu 11. VI. 1769. g. koju je blagoslovio Stjepan Agjić, kanonik i vanjski vikar za Slavoniju. (6)

Današnja crkva i obnovljeni stari zvuk orgulja najveća su zahvalnost Ivanu Kapistranu I. Adamovichu Csepinskom, kraljevskom savjetniku i podžupanu Virovitičke županije, koji je u Čepinu postavio kamen temeljac i omogućio izgradnju katoličke crkve, a prethodno je pomogao i gradnju pravoslavne crkve u Čepinu.

Mlade mise u Čepinu su imala i 2 čepinska sina: Stjepan Tomislav Poglajen 1. IX. 1935. g. i Vilim Hefer 12. VII. 1959.

Domaći sin Vilim Hefer, mladomisnik

Domaći sin Vilim Hefer, mladomisnik

Današnje župe u Čepinu

Još 1333. g. spominje se katolička župa u Čepinu i svećenik Martin de Chapa. Za vrijeme ratova s Osmanlijama nestala je većina stanovništva Slavonije i Čepina, odnosno ostalo je manje od četvrtine. Čepin je došao pod župu Brođanci gdje je bio filijala do 1860. kada se izdvaja i osamostaljuje u župu. Župa Presvetog Trojstva je najstarija i najbrojnija s 3700 duša. Danas je u  Čepinu ukupno desetak tisuća vjernika.

Župa Čepin se 1. IX. 1971. dijeli na 2 župe – Čepin 1 i Čepin 2 – zbog velikog povećanja stanovnika vjernika katoličke vjere doseljavanjem iz BiH-e. Najmlađa župa Duha Svetoga – Čepin 3 se osamostaljuje 3. VI.1990. U Čepinski dekanat pored navedene 3 župe spadaju i župa Svete Rozalije Ivanovac te župa rođenja Svetog Ivana Krstitelja Vladislavci.

Župe u Čepinskom dekanatu

Nama je opet najzanimljivija legenda o zvonu isprepletena povijesnim činjenicama. Zvono teško 44 kg nalazilo se na zvoniku stare pravoslavne crkve i mještani su ga smatrali čudotvornim jer je zvukom tjerao ledonosne oblake i čuvao seoska polja od grada i drugih vremenskih nepogoda. Da ga Austrijanci u 1. svjetskom ratu ne bi odnijeli i pretopili u topove, u selu je osnovana delegacija pravoslavaca i katolika, koja je nadležnim vlastima objasnila značaj zvona i zamolila da se ne dira i ne skida sa zvonika. Austrijske vlasti su uvažile molbu svih stanovnika Čepina, pa su skinuli sva zvona s pravoslavne i katoličke crkve, a ostavili ”čudotvorno” zvono na pravoslavnom zvoniku.

To malo zvono dugo je zvonilo i pravoslavnima i katolicima za vrijeme pokopa i vjerskih svetkovina. Nestalo je prilikom rušenja crkve 1942. g. i odneseno u Jasenovac u sabirni centar za zvona, prema riječima prote Lazara Miškovića.

Još uvijek ima zvona po selima koja ”razgovaraju” sa svojim župljanima. Poljoprivrednici po zvonu rade, po zvonu znaju kad je neko preminuo, kad je vjenčanje ili kakva ”fešta”. Nije uzalud rekao A. G. Matoš: ”Otmite selu zvono i oteli ste mu jezik kojim razgovara sa svevišnjim Bogom”.

Zato naglašavamo značaj ovogodišnjeg blagoslova novih zvona mons. Srakića u crkvi Presvetog Trojstva, imenjakinji naše Crkve u Tordincima. Na zvoniku je upisana 2008. g., izuzetno važna za uspostavu Đakovačko-osječke nadbiskupije pa su, zasigurno, prva zvona u ovim krajevima na kojima je taj događaj urezan. (7)

Zaključak

Župna crkva Presvetog Trojstva Čepin obilježava 2009. g. punih 240 godina od završetka izgradnje i posvete crkve, tj. njenog neprekidnog djelovanja. Povjesničari OŠ V. Nazor Čepin temeljito su istražili svu postojeću literaturu, proučili je i zabilježili podatke kojima dokazujemo navedene činjenice. Novije događaje saznali smo u razgovoru sa župnicima sve 3 župe Čepin.

Naglašavamo da smo dobili odgovore na sva naša pitanja . Posebno smo ponosni što će rezultati našeg istraživanja, osim na Županijskom natjecanju iz povijesti u Osijeku 25. II. 2009. g., biti prikazani Power Point prezentacijom i na veliki crkveni god  Trojstva u crkvi Presvetog Trojstva Čepin svim župljanima uz prethodno postavljenu izložbu.

Nećemo i ne možemo pamtiti sve zabilježene godine, ali mnoge zgode i zanimljivosti iz života naše Crkve sigurno ćemo uvijek nositi u sebi, kao i sve posjete, te susrete i razgovore s današnjim župnicima.

Pred našim očima se obiteljska kapelica Adamovicha preobrazila u proteklih 240 godina u najstariju damu i ljepoticu našeg mjesta, koja obnovljena u punom sjaju ponosno čeka nove generacije učenika da im ispriča svoju priču. Dobili smo cjelovitu sliku o razvoju crkve i njenoj ulozi u povijesti Čepina, ukidanju i ponovnom obnavljanju župe 1860. g., današnjim župama i njihovim župnicima, ali i izuzetno teškoj i važnoj ulozi prvih kapelana ( pomoćnih svećenika ) Čepina.

Ponosni smo što je Čepin dao 2 župnika, Vilima Hefera i Stjepana Tomislava Poglajna, svjetski poznatog misionara.

Kako živući ljudi uvijek ostavljaju pečat svoga vremena, tako su današnji mještani i majstori Čepina ( okolice i šire ) ostavili svojim radovima trag u današnjem izgledu crkve za posljednjih 30 godina u temeljitoj obnovi crkve.

Veliki jubilej naše Crkve poklapa se s događajima prije 235 godina kada su 2 biskupije, Đakovačka ili Bosanska i Srijemska, sjedinjene 9. VII. 1773. g. zbog tadašnjih prilika u jedinstvenu, a 2008. su se ponovo razdvojile. S riječima s kojima smo i počeli o našoj staroj, ali vječnoj dami – župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Čepinu – završit ćemo da svojim skladnim proporcijama i obradom pročelja spada u red vrjednijih kasnobaroknih crkvenih spomenika na području istočne Slavonije. Registrirana je kao zaštićeni spomenik kulture i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture Konzervatorskog odjela Osijek pod brojem Z – 1693 iz 1973. g.

Bibliografija

Pisani izvori:

  1. Župna spomenica Presvetog Trojstva Čepin
  2. Župna spomenica Uskrsnuća Kristova Čepin
  3. Župna spomenica Duha Svetoga Čepin
  4. Školske novine br. 2, 1999.
  5. Glas Slavonije, 8. XII. 2008.

Kazivači

  1. Župnik Anđelko Cindori, Čepin
  2. Župnik Nikola Grgić, Čepin
  3. Župnik Helmut Schumacher, Čepin
  4. Župnik dr. Zvonko Pažin, Čepin
  5. Prota Zoran Goić, Erdut
  6. Višnja Gubica, prof., Osijek

Fotografije

  1. Konzervatorski odjel Osijek
  2. OŠ Miroslava Krleže, Čepin
  3. Privatne zbirke obitelji Čepina ( Hefer, Petrović, Ferić, Bugarić, Ćosić)

Literatura

  1. Dragutin Pavličević, Mir u Srijemskim Karlovcima, Školske novine br. 2, 1999.
  2. Ive Mažuran: Srednjovjekovni i turski Osijek, Osijek, 1994., str. 52
  3. Vjekoslav Klaić, Slavonske povijesne teme, Slavonica, Vinkovci, 1994., str. 15
  4. Milan Balić u 200 godina školstva u Čepinu od 1787. – 1987., Osijek, 1988., str. 54
  5. Kanonske vizitacije, knjiga V: Osijek i okolica 1732. – 1833.( urednik Stjepan Sršan ), Državni arhiv u Osijeku i Biskupija Đakovačka i Srijemska, Osijek, 2007., str. 486
  6. Stjepan Sršan, Osječki ljetopisi 1686. – 1945., Osijek, 1993., str. 58
  7. R. Mesić, Mons. Srakić blagoslovio nova zvona, Glas Slavonije, 8. XII. 2008.

Dopunska literatura

  1. Josip Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti …, Slavonica, Vinkovci, 1994.
  2. Josip Brüsztle: Povijest katoličkih župa u istočnom dijelu Hrvatske do 1880. godine, Osijek, 1994.
  3. Rudolf Horvat, Slavonija I i II, Slavonica, Vinkovci, 1994.
  4. Mirko Marković, Slavonija – povijest naselja i podrijetlo stanovništva, Golden marketing, Zagreb, 2002.
  5. Ive Mažuran, Hrvati i Osmansko Carstvo, Golden marketing, Zagreb,1998.
  6. Ive Mažuran, Stanovništvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. g., Osijek, 1993.
  7. Stjepan Sršan: Povijest sela i župe Ivanovac, Osijek, 2004.
  8. Naselja u istočnoj Hrvatskoj krajem 17. i početkom 18. stoljeća ( priredio dr. Stjepan Sršan ), Državni arhiv u Osijeku, Osijek, 2000.
  9. Hrvoje Pavić i Marin Šušak: Čepinska sjećanja, Čepin, 2008.
  10. Stjepan Tomislav Poglajen: Božje podzemlje, Verbum, Split, 2006.
  11. Mirko Tišma, Srbi i crkva u Čepinu, Sremski Karlovci, 1997.

Napomena

Terenski zavičajni projekt povjesničarki OŠ Vladimir Nazor Čepin prezentiran je na Županijskom natjecanju iz povijesti u Osijeku 25. III. 2009. kao samostalan istraživački rad. Kako je zauzeo 1. mjesto, predstavljat će Osječko-baranjsku županiju na Državnom natjecanju od 6. – 9. V. 2009. na Krku.

Još predstoji prikaz istraživačkog projekta na Učiteljskom vijeću naše Škole do kraja školske godine, te u Crkvi na proslavi 240. jubileja župne crkve Presvetog Trojstva u Čepinu za crkveni god 11. VI. 2009.

Svaki nastup je popraćen izložbom na plakatima  koja će biti postavljena i u našoj Školi za Dan škole ( 30. V. 2009. ). Plakate ćemo pokloniti današnjem župniku za vjeronaučne prostorije u znak sjećanja na suradnju s našom Školom.

Učenice su istraživale uz pomoć mentorice povijesti Slavice Ćosić, nastavnice hrvatskog jezika i povijesti.

U Čepinu 23. III. 2009.                    Slavica Ćosić, učiteljica povijesti u OŠ V. Nazor Čepin

Slavica Cosic
About Slavica Cosic (21 Articles)
<p>Gimnaziju i Pedagošku akademiju završila sam u Osijeku – grupu hrvatski jezik i povijest. Kraće vrijeme sam radila u Donjem Svilaju i Gunji, u Laslovu 12 godina, i od 1986. do 2012. u OŠ Vladimir Nazor Čepin, prvo na mjestu nastavnice hrvatskog jezika, a zatim učiteljice povijesti. Godinama objavljujem stručne članke iz prakse u postojećim časopisima i novinama: Život i škola, Povijest u nastavi, Napredak, Metodika, Zrno, Profil akademija, Školske novine.</p>