Život nakon smrti – preživjeli ludbreški Židovi
Od preko 70 Židova koji su prije rata živjeli u ludbreškom kraju, vratilo ih se manje od 10. Neki se nisu htjeli ni vratiti, neki su se zadržali samo kratko pa odselili, a samo je obitelj Weinrebe odlučila ostati u rodnom gradu i ponovo se uklopiti u život. Ludbreg je konačno oslobođen 6. lipnja 1945. Nisu se vodile veće bitke za to mjesto jer su njemačko-kvislinške snage u brzini odstupale prema Sloveniji, želeći se što prije domoći austrijske granice. Odmah za njima je nastupala Jugoslavenska armija u čijim su redovima bili brojni Ludbrežani. U Ludbregu se tokom cijelog rata skrivalo 2 dvoje unučadi rabina Deutscha – Dorica i Zdravko Basch. Nakon što su im ustaše ubile roditelje te odveli tetu Gizelu u Auschwitz, posvojio ih je njihov tetak Ljudevit Vrančić. Nažalost, mali Zdravko je umro 1946. od šarlaha pa je Dorica ostala sama živjeti sa svojim poočimom. Kad je odrasla, otišla je na školovanje u Švicarsku, a putem je srela svog budućeg supruga s kojim je kasnije emigrirala u Ameriku.
Većina preživjelih ludbreških Židova odnosi se na pripadnike NOV-a. U Ludbreg se s područja Korduna vratila četveročlana obitelj Weinrebe – Zlatko i Zora te njihove kćeri Mira i Stanka. Tada jedanaestogodišnja Stanka prisjetila se kako je izgledao njihov povratak nakon četverogodišnjeg izbivanja: “… krenuli smo vlakom od Karlovca do Zagreba, zatim do Turčina gdje smo prešli preko srušenog mosta, a onda konjskom zapregom do Ludbrega. Došli smo u prnjama, u svoj dom u kojem je još živio naš nekadašnji pomoćnik u trgovini, Feliks Šambarek sa obitelji. On nam je ustupio dio stana u našoj kući jer u taj čas nije imao kamo, budući da je gradio vlastitu kuću. Kako ništa nismo imali, građani Ludbrega su nam nosili kućne potrepštine i hranu. Tatin prijatelj mu je dao odijelo koje je još prije rata tata poklonio njemu. Dio namještaja je ostao sačuvan zahvaljujući Šambarekovima. Kada su se oni odselili mogli smo zauzeti cijeli stan iznad trgovine…”
Vratili su se i Dragutin Sattler suprugom Herminom, Miroslav Scheyer, Božidar Hirschsohn. U ratu su nestale njihove trgovine ili su u njima bili potpuno nepoznati ljudi. Od njihovih domova nije mnogo preostalo.Ako su imali sreće, dočekale su ih samo zgrade, goli zidovi bez namještaja. Sve pokućstvo, umjetnine, posuđe, rublje i oprema je razgrabljena još u prvim godinama rata. Trebalo se ponovo okućiti. Domaći ljudi su im pomagali koliko su mogli. U Malom je Bukovcu, nedaleko Ludbrega, pronađeno skupocjeno mahagonij pokućstvo za koje je utvrđeno da pripada Miroslavu Scheyeru, sinu bankara Artura, te mu je ono i vraćeno. Ostali nisu našli ni to. Olgi Bartoš iz Martijanca nisu vraćene njene oranice i vinograd, već joj je u zamjenu predano drugo zemljište u prilično manjem opsegu. Uvidjevši da se neki Židovi nikad više nisu ni vratili, susjedi bi jednostavno prisvojili njihove oranice ili šume. Država je preuzela većinu nekretnina. Za privremenog upravitelja židovske imovine u Ludbregu, određen je Viktor Fizir, ugostitelj i poduzetnik iz Ludbrega. Budući da su se neki Židovi odlučili iseliti u novostvorenu državu Izrael, morali su se odreći jugoslavenskog državljanstva i preostale imovine koja je prešla u vlasništvo nove države. Priliku za novim životom u Izraelu potražili su Miroslav Scheyer, Drago Sattler i Ernest Deutsch, sin ludbreškog rabina. U Ludbreg su navratili još u pokoji posjet, a kasnije se izgubio svaki glas o njima. Božidar Hirschsohn je odselo u obližnji Varaždin gdje se prvo zaposlio u varaždinskom kazalištu, nastavljajući tako glumački poziv. Naime u toku rata se aktivno bavio glumom, bio je član ONO Slavonije te je sudjelovao u “kazališnoj grupi”. U Varaždinu se ponovo vratio trgovini, osnovao je obitelj i ostao u tom gardu do svoje smrti.

Ljudevit Vrančić i Dorica Basch za klavirom, u njihovom domu u Ludbregu, 1957.
Ostali Židovi se nisu ni vraćali u Ludbreg. Četveročlana obitelj odvjetnika Spieglera je odselila u Beograd gdje je dr. Oton dobio službu u Saveznom ministarstvu pravosuđa, a Fedor se kasnije zaposlio kao novinar. Tako se nastavio baviti poslom kojem se naučio i zavolio tokom rata: bio je šef radiostanice VII. banijske divizije, zatim na radu u radio-stanici Glavnog štaba Hrvatske. Cijela obitelj je 1947. promijenila prezime u Stanić. Josefina Gross, kći ludbreškog bankara Ignaca, je ostala u Zagrebu kod svoje rođake kod koje se skrivala tokom cijelog rata. Poslije se udala za Franju Dominka, partizanskog časnika. U Zagrebu je ostala i cijela obitelj Grünfeld, rodom iz Poljanca.
Kako je u Ludbregu ostala živjeti samo porodica Weinrebe, nije imalo smisla obnavljati rad židovske općine pa je ona prestala postojati. Pridružila se nizu ostalih ugašenih općina koje su se prije rata ponosile svojim aktivnostima, a sada nije bilo dovoljno vjernika ni za minjan. Gotovo ništa nije ostalo od sinagoge, nekoliko knjiga i pokoji bezvrijedni komad pokućstva koji su vraćeni Židovima. Nestala je cjelokupna arhiva Općine, ostale je samo nekoliko matičnih knjiga koje su predane u matični ured. Tokom godina urušili su se i nestali i posljednji zidani ostaci sinagoge. Židovska općina Zagreb, kao zakonski nasljednik Izraelitičke bogoštovne općine Ludbreg, prodala je to zemljište privatnim osobama.
Ono što je još sačuvano od ludbreških Židova je dio groblja sa tridesetak spomenika te nekoliko stambeno-poslovnih objekata u Ludbregu i okolnim selima od kojih još nekoliko služi prvotnoj svrsi. U dvorcu Batthyany se nalazi jedan klavir koji je Gradu poklonila Josefina Gross, a nekad ga je njen otac kupio na dražbi kao dio vlastelinskog inventara. Tako se klavir opet našao gdje je bio i prije.
Nažalost, do današnjeg dana nije podignuto nikakvo spomen obilježje za tragično stradale Židove u Drugom svjetskom ratu, iako postoji inicijativa za tim.

Mala Stanka Weinrebe, nakon povratka u Ludbreg
Židovi iz Ludbrega i okolice koji su preživjeli Holokaust
BR. | IME I PREZIME | ROĐEN/A | BORAVIŠTE |
1. | Adler Hedviga, r. Pajtaš | 1891. Muračanj | Zagreb (?) |
2. | Bartoš, Olga, r. Schreiber | 1897. Sudovčina | Karlovac – Zagreb |
3. | Basch Vrančić, Teodora | 1938. Zagreb | Ludbreg – SAD |
4. | Basch Vrančić, Zdravko | 1941. Zagreb | Ludbreg |
5. | Blau, Blaženka, r. Scheyer | 1905. Ludbreg | Zagreb – Izrael |
6. | Braun, Rosa, Gabrielova | 1900. Kuzminec | Zagreb |
7. | Deutsch, Ernest, Leopoldov | 1897. ? | Zagreb – Izrael |
8. | Färber, Isidor, Moritzov | 1879. Ludbreg | Zagreb |
9. | Fischer, Moritz, Samuelov | 1879. Globočec | Zagreb |
10. | Fisher Ribarić, Hugo | 1908. Kutnjak | Zagreb – Kanada |
11. | Fuhrmann, Hermina, r. Lausch | 1895. Veliki Bukovec | Njemačka (?) |
12. | Gross, Josefina, Ignacova | 1920. Ludbreg | Zagreb |
13. | Grünfeld, Desider, Josipov | 1902. Križovljan | Poljanec – Zagreb |
13. | Grünfeld, Milan, Josipov | 1905. Križovljan | Zagreb |
14. | Herzer, Mirko, Hugov | 1897. Ludbreg | Zagreb |
15. | Hirschl (Jelenić), Aleksandar | 1893. Veliki Bukovec | Zagreb |
16. | Hirschsohn, Božidar, Julijev | 1922. Ludbreg | Varaždin |
17. | Kaiser, Pauline, r. Hirschl | 1891. Veliki Bukovec | Zagreb |
18. | Lapter Leontine, r. Hirschsohn | 1900. Ludbreg | Zagreb |
19. | Lausch, Adolf, Heinrichov | 1878. Veliki Bukovec | Zagreb |
20. | Lausch, Milka, r. Pajtaš | 1892. Kuzminec | Zagreb |
21. | Milhofer, Josip, Ignacov | 1904. Cvetkovec | Izrael |
22. | Mitin Greta, r. Grünfeld | ? | Zagreb – Podsused |
23. | Petrović, Zlatica, r. Grünfeld | 1910. Križovljan | Zagreb – Podsused |
24. | Primužić, Zlata, r. Stern | 1891. Mali Bukovec | Cirkulane, Slovenija |
25. | Rivoseki, Nada, r. Scheyer | 1916. Koprivnica | Rijeka – Zagreb |
26. | Rosner, Artur, Brankov | 1938. Mali Bukovec | Varaždin |
27. | Sattler, Dragutin, Mavrov | 1914. Ludbreg | Ludbreg – Izrael |
28. | Sattler, Hermine, r. Willer | 1918. Podravska Slatina | Ludbreg – Zagreb |
29. | Scheyer, Miroslav, Arturov | 1922. Ludbreg | Ludbreg – Izrael |
30. | Schlesinger, Walter, Leonov | 1907. Beč | Varaždin |
31. | Selinger, Zoltan, Dragutinov | 1909. Veliki Bukovec | Zagreb |
32. | Spiegler (Stanić), Fedor | 1927. Ludbreg | Beograd |
33. | Spiegler (Stanić), Ljubica | 1898. Ljubešćica | Beograd |
34. | Spiegler (Stanić), Oton | 1896. Koprivnica | Beograd |
35. | Spiegler (Stanić), Vlasta | 1924. Ludbreg | Beograd |
36. | Stančin Pevalek, Antun | 1901. Ludbreg (?) | ? |
37. | Stančin Pevalek, Kurt | 1936. Ludbreg (?) | Beč |
38. | Šetušić, Margeta, r. Fried | 1912. Karlovec Ludb. | Zagreb – Podsused |
39. | Švarc, Milan, Samuelov | 1896. Kuzminec | Koprivnica |
40. | Weinrebe, Mira, Zlatkova | 1926. Ludbreg | Ludbreg |
41. | Weinrebe, Stanka, Zlatkova | 1933. Ludbreg | Ludbreg – Zagreb |
42. | Weinrebe, Zlatko, Salamonov | 1896. Ludbreg | Ludbreg |
43. | Weinrebe, Zora, r. Benedik | 1905. Vojni Križ | Ludbreg |
44. | Weinrebe, Julio, Ignacov | 1894. Sveti Petar | Zagreb |
45. | Weinrebe, Vilim, Leopoldov | 1875. Sveti Petar | ? |
46. | Weinrebe Mirko, Salamonov | 1894. Ludbreg | Izrael |
47. | Weiss, Milan, Wilhelmov | 1898. Duga Rijeka | Split |

Prazno zemljište u Ludbregu gdje je nekad stajala sinagoga
Ako ćemo biti spremni reči istinu, ma kakva ona teška i bolna bila. ima izgleda ovaj svijet pun zabluda malo unaprijediti!