Novo:

Život nakon smrti – preživjeli ludbreški Židovi

Od preko 70 Židova koji su prije rata živjeli u ludbreškom kraju, vratilo ih se manje od 10. Neki se nisu htjeli ni vratiti, neki su se zadržali samo kratko pa odselili, a samo je obitelj Weinrebe odlučila ostati u rodnom gradu i ponovo se uklopiti u život. Ludbreg je konačno oslobođen 6. lipnja 1945. Nisu se vodile veće bitke za to mjesto jer su njemačko-kvislinške snage u brzini odstupale prema Sloveniji, želeći se što prije domoći austrijske granice. Odmah za njima je nastupala Jugoslavenska armija u čijim su redovima bili brojni Ludbrežani. U Ludbregu se tokom cijelog rata skrivalo 2 dvoje unučadi rabina Deutscha – Dorica i Zdravko Basch. Nakon što su im ustaše ubile roditelje te odveli tetu Gizelu u Auschwitz, posvojio ih je njihov tetak Ljudevit Vrančić. Nažalost, mali Zdravko je umro 1946. od šarlaha pa je Dorica ostala sama živjeti sa svojim poočimom. Kad je odrasla, otišla je na školovanje u Švicarsku, a putem je srela svog budućeg supruga s kojim je kasnije emigrirala u Ameriku.

Većina preživjelih ludbreških Židova odnosi se na pripadnike NOV-a. U Ludbreg se s područja Korduna vratila četveročlana obitelj Weinrebe – Zlatko i Zora te njihove kćeri Mira i Stanka. Tada jedanaestogodišnja Stanka prisjetila se kako je izgledao njihov povratak nakon četverogodišnjeg izbivanja: “… krenuli smo vlakom od Karlovca do Zagreba, zatim do Turčina gdje smo prešli preko srušenog mosta, a onda konjskom zapregom do Ludbrega. Došli smo u prnjama, u svoj dom u kojem je još živio naš nekadašnji pomoćnik u trgovini, Feliks Šambarek sa obitelji. On nam je ustupio dio stana u našoj kući jer u taj čas nije imao kamo, budući da je gradio vlastitu kuću. Kako ništa nismo imali, građani Ludbrega su nam nosili kućne potrepštine i hranu. Tatin prijatelj mu je dao odijelo koje je još prije rata tata poklonio njemu. Dio namještaja je ostao sačuvan zahvaljujući Šambarekovima. Kada su se oni odselili mogli smo zauzeti cijeli stan iznad trgovine…”

Vratili su se i Dragutin Sattler suprugom Herminom, Miroslav Scheyer, Božidar Hirschsohn. U ratu su nestale njihove trgovine ili su u njima bili potpuno nepoznati ljudi. Od njihovih domova nije mnogo preostalo.Ako su imali sreće, dočekale su ih samo zgrade, goli zidovi bez namještaja. Sve pokućstvo, umjetnine, posuđe, rublje i oprema je razgrabljena još u prvim godinama rata. Trebalo se ponovo okućiti. Domaći ljudi su im pomagali koliko su mogli. U Malom je Bukovcu, nedaleko Ludbrega, pronađeno skupocjeno mahagonij pokućstvo za koje je utvrđeno da pripada Miroslavu Scheyeru, sinu bankara Artura, te mu je ono i vraćeno. Ostali nisu našli ni to. Olgi Bartoš iz Martijanca nisu vraćene njene oranice i vinograd, već joj je u zamjenu predano drugo zemljište u prilično manjem opsegu. Uvidjevši da se neki Židovi nikad više nisu ni vratili, susjedi bi jednostavno prisvojili njihove oranice ili šume. Država je preuzela većinu nekretnina. Za privremenog upravitelja židovske imovine u Ludbregu, određen je Viktor Fizir, ugostitelj i poduzetnik iz Ludbrega. Budući da su se neki Židovi odlučili iseliti u novostvorenu državu Izrael, morali su se odreći jugoslavenskog državljanstva i preostale imovine koja je prešla u vlasništvo nove države. Priliku za novim životom u Izraelu potražili su Miroslav Scheyer, Drago Sattler i Ernest Deutsch, sin ludbreškog rabina. U Ludbreg su navratili još u pokoji posjet, a kasnije se izgubio svaki glas o njima. Božidar Hirschsohn je odselo u obližnji Varaždin gdje se prvo zaposlio u varaždinskom kazalištu, nastavljajući tako glumački poziv. Naime u toku rata se aktivno bavio glumom, bio je član ONO Slavonije te je sudjelovao u “kazališnoj grupi”. U Varaždinu se ponovo vratio trgovini, osnovao je obitelj i ostao u tom gardu do svoje smrti.

Ljudevit Vrančić i Dorica Basch za klavirom, u njihovom domu u Ludbregu, 1957.

Ljudevit Vrančić i Dorica Basch za klavirom, u njihovom domu u Ludbregu, 1957.

Ostali Židovi se nisu ni vraćali u Ludbreg. Četveročlana obitelj odvjetnika Spieglera je odselila u Beograd gdje je dr. Oton dobio službu u Saveznom ministarstvu pravosuđa, a Fedor se kasnije zaposlio kao novinar. Tako se nastavio baviti poslom kojem se naučio i zavolio tokom rata: bio je šef radiostanice VII. banijske divizije, zatim na radu u radio-stanici Glavnog štaba Hrvatske. Cijela obitelj je 1947. promijenila prezime u Stanić. Josefina Gross, kći ludbreškog bankara Ignaca,  je ostala u Zagrebu kod svoje rođake kod koje se skrivala tokom cijelog rata. Poslije se udala za Franju Dominka, partizanskog časnika. U Zagrebu je ostala i cijela obitelj Grünfeld, rodom iz Poljanca.

Kako je u Ludbregu ostala živjeti samo porodica Weinrebe, nije imalo smisla obnavljati rad židovske općine pa je ona prestala postojati. Pridružila se nizu ostalih ugašenih općina koje su se prije rata ponosile svojim aktivnostima, a sada nije bilo dovoljno vjernika ni za minjan. Gotovo ništa nije ostalo od sinagoge, nekoliko knjiga i pokoji bezvrijedni komad pokućstva koji su vraćeni Židovima. Nestala je cjelokupna arhiva Općine, ostale je samo nekoliko matičnih knjiga koje su predane u matični ured. Tokom godina urušili su se i nestali i posljednji zidani ostaci sinagoge. Židovska općina Zagreb, kao zakonski nasljednik Izraelitičke bogoštovne općine Ludbreg, prodala je to zemljište privatnim osobama.

Ono što je još sačuvano od ludbreških Židova je dio groblja sa tridesetak spomenika te nekoliko stambeno-poslovnih objekata u Ludbregu i okolnim selima od kojih još nekoliko služi prvotnoj svrsi. U dvorcu Batthyany se nalazi jedan klavir koji je Gradu poklonila Josefina Gross, a nekad ga je njen otac kupio na dražbi kao dio vlastelinskog inventara. Tako se klavir opet našao gdje je bio i prije.

Nažalost, do današnjeg dana nije podignuto nikakvo spomen obilježje za tragično stradale Židove u Drugom svjetskom ratu, iako postoji inicijativa za tim.

Mala Stanka Weinrebe, nakon povratka u Ludbreg

Mala Stanka Weinrebe, nakon povratka u Ludbreg

Židovi iz Ludbrega i okolice koji su preživjeli Holokaust

BR. IME I PREZIME  ROĐEN/A BORAVIŠTE
1. Adler Hedviga, r. Pajtaš 1891. Muračanj Zagreb (?)
2. Bartoš, Olga, r. Schreiber 1897. Sudovčina Karlovac – Zagreb
3. Basch Vrančić, Teodora 1938. Zagreb Ludbreg – SAD
4. Basch Vrančić, Zdravko 1941. Zagreb Ludbreg
5. Blau, Blaženka, r. Scheyer 1905. Ludbreg Zagreb – Izrael
6. Braun, Rosa, Gabrielova 1900. Kuzminec Zagreb
7. Deutsch, Ernest, Leopoldov 1897. ? Zagreb – Izrael
8. Färber, Isidor, Moritzov 1879. Ludbreg Zagreb
9. Fischer, Moritz, Samuelov 1879. Globočec Zagreb
10. Fisher Ribarić, Hugo 1908. Kutnjak Zagreb – Kanada
11. Fuhrmann, Hermina, r. Lausch 1895. Veliki Bukovec Njemačka (?)
12. Gross, Josefina, Ignacova 1920. Ludbreg Zagreb
13. Grünfeld, Desider, Josipov 1902. Križovljan Poljanec – Zagreb
13. Grünfeld, Milan, Josipov 1905. Križovljan Zagreb
14. Herzer, Mirko, Hugov 1897. Ludbreg Zagreb
15. Hirschl (Jelenić), Aleksandar 1893. Veliki Bukovec Zagreb
16. Hirschsohn, Božidar, Julijev 1922. Ludbreg Varaždin
17. Kaiser, Pauline, r. Hirschl 1891. Veliki Bukovec Zagreb
18. Lapter Leontine, r. Hirschsohn 1900. Ludbreg Zagreb
19. Lausch, Adolf, Heinrichov 1878. Veliki Bukovec Zagreb
20. Lausch, Milka, r. Pajtaš 1892. Kuzminec Zagreb
21. Milhofer, Josip, Ignacov 1904. Cvetkovec Izrael
22. Mitin Greta, r. Grünfeld ? Zagreb – Podsused
23. Petrović, Zlatica, r. Grünfeld 1910. Križovljan Zagreb – Podsused
24. Primužić, Zlata, r. Stern 1891. Mali Bukovec Cirkulane, Slovenija
25. Rivoseki, Nada, r. Scheyer 1916. Koprivnica Rijeka – Zagreb
26. Rosner, Artur, Brankov 1938. Mali Bukovec Varaždin
27. Sattler, Dragutin, Mavrov 1914. Ludbreg Ludbreg – Izrael
28. Sattler, Hermine, r. Willer 1918. Podravska Slatina Ludbreg – Zagreb
29. Scheyer, Miroslav, Arturov 1922. Ludbreg Ludbreg – Izrael
30. Schlesinger, Walter, Leonov 1907. Beč Varaždin
31. Selinger, Zoltan, Dragutinov 1909. Veliki Bukovec Zagreb
32. Spiegler (Stanić), Fedor 1927. Ludbreg Beograd
33. Spiegler (Stanić), Ljubica 1898. Ljubešćica Beograd
34. Spiegler (Stanić), Oton 1896. Koprivnica Beograd
35. Spiegler (Stanić), Vlasta 1924. Ludbreg Beograd
36. Stančin Pevalek, Antun 1901. Ludbreg (?) ?
37. Stančin Pevalek, Kurt 1936. Ludbreg (?) Beč
38. Šetušić, Margeta, r. Fried 1912. Karlovec Ludb. Zagreb – Podsused
39. Švarc, Milan, Samuelov 1896. Kuzminec Koprivnica
40. Weinrebe, Mira, Zlatkova 1926. Ludbreg Ludbreg
41. Weinrebe, Stanka, Zlatkova 1933. Ludbreg Ludbreg – Zagreb
42. Weinrebe, Zlatko, Salamonov 1896. Ludbreg Ludbreg
43. Weinrebe, Zora, r. Benedik 1905. Vojni Križ Ludbreg
44. Weinrebe, Julio, Ignacov 1894. Sveti Petar Zagreb
45. Weinrebe, Vilim, Leopoldov 1875. Sveti Petar ?
46. Weinrebe Mirko, Salamonov 1894. Ludbreg Izrael
47. Weiss, Milan, Wilhelmov 1898. Duga Rijeka Split
Prazno zemljište u Ludbregu gdje je nekad stajala sinagoga

Prazno zemljište u Ludbregu gdje je nekad stajala sinagoga

 

Milivoj Dretar
About Milivoj Dretar (31 Articles)
Diplomirao povijest i geografiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2004. godine radi u OŠ "Petar Zrinski" Jalžabet. Iste godine objavljuje prvi članak „Povijest ludbreške židovske zajednice“ u Podravskom zborniku, a nakon toga seriju članaka o povijesti ludbreških Židova u Ha-Kolu, glasilu židovske zajednice u Hrvatskoj. Pisao i za Historiu Varasdiensis, Meridijane i Most. Dopisnik Glasa antifašista i Ha-Kola, autor više članaka na Hrvatskom povijesnom portalu. Najviše se bavi zavičajnom poviješću i tematikom 2. svjetskog rata, posebno Holokaustom i Narodnooslobodilačkim pokretom.