Novo:

Život jedne crkve u 19. stoljeću

Najstariji spomen crkve svetog Marka Evanđelista u Slobodnici (danas se nalazi u Brodsko-posavskoj županiji) je iz 1730. Iz života same građevine se vide konture djelovanja sredine u tom razdoblju (u gospodarskom, političkom i društvenom smislu). Arhitektura svjedoči o minulim vremenima te njihovim vlasnicima. U ovom slučaju rad govori više župnicima, članovima crkvenog odbora, načeliniku upravne općine Sibinj te na koncu samim vjernicima. Crkva je bila dio župe svetog Marka Evanđelista u Slobodnici (župa je nastala 1789.) koja je pripadala sibinjskom dekanatu i upravnoj općini Sibinj (od 1872.) te Bosanskoj ili Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Slobodnica je u tom razdoblju bila prosječno mjesto koja je bila opterećena Vojnom krajinom te reljefnim neprilikama (čestim poplavama zbog niske nadmorske visine i neuređenog sustava kanala).

Josip Adam, biskup iz Salzburga poklanja zvono u čast dana svetog Marka evanđeliste. Bilo je to 19. studenog 1801. Određeni vezu je sa zvonom imao i crkvenjak „Maseimiliano Heipl“. On je blagoslovio veće zvono. On je bio prepošt katedralne crkve u Pasau. U to vrijeme je Maksimilijan Vrhovac bio na čelu zagrebačke biskupije, a Srijemska biskupija je osnovana 1780. Župa sv. Marka je bila unutar Srijemske biskupije. Obavijest o tome prenio je župljanima generalni vikar Ivan Frischenschliger.(1)

crkva-sv-marka-evandelista-slobodnica

Tijekom posjeta biskupa Antuna Mandića Slobodnici 8. svibnja 1811. je napravljena još jedna kanonska vizitacija. U tom trenutku je crkva bila drvena, ali podzidana. Bila je dugačka 7, a široka 3 hvata. Izvana je bila ožbukana. Krov je bio kvalitetan, ali je toranj trebalo popraviti. Dio unutrašnjosti crve je bio svježe oličen. To se odnosio na dio gdje se nalazi svetište. Međustupovi su bili žute boje. Gornji svod je bio raznim bojama primitivno oličen. Lađa nije bila oličena te crkva nije imala uređen pod.(2) Euharistija se čuva u svetohraništu od drveta. Ciborij je pozlaćen. Svjetiljka u crkve koja gori ispred „Presvetog“ je limena i gori samo nedjeljama. Ona bi trebala gorjeti svakodnevno, ali za to vjerojatno nema sredstava. Krstionica je drvena te je jednostavne izrade. Ona sadrži bakreni kotlić dobre izrade. Crkva sadrži tri oltara: sv. Marka, sv. Blaža (drveni obrubi su jednostavni, ali je slika dobro naslikana), sv. Klare (sadrži raspelo i dva svijećnjaka i sliku jednostavnog karaktera). Ispovjedaonica i kripta ne postoji. O sakristiji je zapisao: „Sakristija je kao i crkva podzidana drvena dugačka 1 hvat i toliko ima širine. Ona ima jedan prozor, dvoja vrata, jedan dobar ormar te dosta dobar krov. Osim toga ima jedan kalež s pliticom čija je čaška srebrna. Bakreni novi ciborij je pozlaćen, i to tako pokaznica osim srebrne lunule koja je dobro pozlaćena. Nadalje ima 4 minice i drugi potrebni namještaj.“(3) Za crkvu je skrbilo Njegovo veličanstvo, tj. car Habsburške monarhije. Crkvena blagajna je u to vrijeme imala glavnicu od 200 forinti u srebru uloženu kod Ugarske komore. Za to je dobivala kamate od 5%. Gotovog novca je bilo u blagajni 266 forinti. Uz još neke zaostatke ukupna novčana imovina župe bila je 530 forinti i 30 krajcara.(4) Zvonar je bio Luka (sin Mihovila) Vukotić. Za to je dobivao 12 forinti godišnje. Župnikova kuharica je bila Marija Vukotić.(5)

Slobodnica je imala drvenu crkvicu sve do 1830. Zanimljivo je što oko te godine počinju nastajati dokumenti na hrvatskom jeziku u župnom uredu. Prije toga su oni samo na latinskom. Pogledamo li događaje na nacionalnoj razini (preporod na čelu sa Ljudevitom Gajom) uočiti ćemo neke zanimljive detalje. Tada se počela graditi župna crkva od opeke. Gradnja je trajala nekoliko godina (3-5). Župnik Franjo Toth je povodom gradnje surađivao sa tadašnjom sibinjskom kapetanijom. On središte kapetanije obavještava o načinu trošenja novca. Obrazlaže kako je potrošio novac koji je utrošio za gradnju crkve. Novac je župnik prikupio od župljana i kapetanije. Novac je još priskrbio i car. Od župljana je skupio 121 forintu i 30 krajcara. Od kapetanije je dobio 119 forinti i 19 krajcara. Ukupno je raspolagao sa 240 forinti i 49 krajcara. Novac je potrošio na 12 klecala koje je platio 84 forinte. Na dva mala oltara popravio je figure te napravio stepenice (25 f). Kip sv. Marka je iznosio 70 forinti, ličenje i uređivanje oltara 80 forinti. Ostali troškovi su imali manju vrijednost popravka. Ukupni troškovi dosegnuli su 391 forintu i 35 krajcara. Isplatio je do pisanja samog izvještaja 328 forinti. Za ostatak novca župnik preuzima na sebe odgovornost da će isplatiti preostali trošak. U navedeni troškovnik uopće nisu uneseni troškovi gradnje same crkve. Vjerojatno je to analizirano prije samog uređenja crkve pa se o tome nije raspravljalo. Uzmemo li u obzir navedeni iznos od 391 forintu i pridodamo li tome troškove gradnje, tj. barem vrijednosti materijala doći ćemo do znatno veće brojke. Crkva svetog Marka u Slobodnici posvećena je 19. prosinca 1831. iako nije bila dovršena. Nju je posvetio Đuro Hartman, vicearhiđakon i brodski župnik. Crkva sv Marka u Slobodnici počela se graditi od crvene cigle dužine 13 hvati i 6 hvati širine.(6) Crkva sv. Marka dovršena je, ugrubo, tek 1832. Nakon toga je došlo uređivanje detalja u unutrašnjosti.

crkva-sv-marka-evandelista-slobodnica-potvrda

Biskup đakovačke biskupije Matija Sučić posjećuje Slobodnicu 7. lipnja 1833. On je pregledao i zapisao stanje župe. Zatekao je novu crkvu čija je gradnje već opisana. Crkva je imala drvenu propovjedaonicu i kor. Orgulje još nisu nabavljene. Glavni oltar je bio zidan dok bočni nisu. Crkvena blagajna se čuva u satniji (u Sibinju). Crkvenjak ili sakristian je Blaž Matanović koji je u tom trenutku imao 19 godina. Za svoje aktivnosti je dobivao godišnje 18 forinti. Biskupa je dočekao župnik Franjo Toth koji je imao 48 godina. Župni stan imao je mali podrum za skladištenje 40 vjedara. Vrt je imao 609, a voćnjak 280 četvornih hvati. Župa je imala livadu za sijeno. Nalazila se na području koje se zove „Lazine“. Imala je površinu od 2 jutra. Istočni susjed je bio Marko Knežević, južni Matija Kovačević, zapadni Antun Karagić a na sjeveru je bio Josip Đaković. Župa je imala i vinograd u „Karlovicama“. On je na istoku graničio sa kolskim putem, na jugu s Andrijom Miloševićem, na zapadu sa Šimunom Vukotićem, a na sjeveru sa Matijom Kneževićem. Prigodom posjeta općina je obećala popraviti župni stan. Biskup je za unutarnje uređenje crkve dao 100 forinti. Preporuka je biskupa da sakramente krštenje i ispovijedi obavlja u crkvi, a ne u kućama (osim ako je nužno).(7)

Josip Juraj Strossmayer 17. svibnja 1863. posjećuje župu u Slobodnici zbog kanonskog pregleda, tj, da utvrdi stanje župe. Prilikom tog posjeta među ostalim zapisano je da crkva ima kor i sakristiju koja je prilične veličine. Osim toga ima propovjedaonicu, tabanakul koji je pod ključem, ispovjedaonicu bez ključa. Župa je raspolagala s glavnicom od 200 forinti. Spominje se da je kod graničara Vinka Karagića 1. kolovoza 1845. 30 forinti i Đure Colića 1. listopada 1860. 30 forinti posuđeno. Rubrika s tom temom završava ovako „Ukupno ima 260 f glavnicom ovom sada, i zacim nad Slav. satnija Sibinska“.(8)

crkva-sv-marka-evandelista-slobodnica-troskovnik

Crkva u Slobodnici imala je državnih obveznica u tom trenutku u vrijednosti od 150 forinti. S obzirom na zakon iz 1868. koji je uveo 16% poreza na obveznice umjesto 26.25 dobiti će se 22.05 forinti. Dobiveni novac je dio godišnjih kamata koje su tog trenutka iznosile 5 %. Kamate se nisu podizale između kolovoza 1871. i veljače 1875. Zbog svega navedenog Općinski ured u Sibinju dužan je dati župnom uredu u Slobodnici povodom kamatnih namira od državnih obveza 22.05 forinti 20. svibnja 1875.(9)

Proračun Općine Sibinj za 1874. nije donesen na potpuno zadovoljstvo župnika iz Slobodnice Antuna Smoljanovića. Još u prosincu 1873. slobođanski župnik moli pojašnjenje te zakonsku osnovu odluka donesenih 18. prosinca 1873. od strane Općinskog vijeća. Općinsko vijeće donijelo je odluku 18. prosinca u kojoj stoji da se za održavanje župne crkve u Slobodnici i župnog stana treba brinuti crkvena blagajna iz Slobodnice. Rješenje spora kraljevski predstavnik iz Nove Gradiške vidi ovako: „ Pri stavljanju proračuna za tekuću godinu za političku obćinu Sibinjsku ustanovi vieće medju inim i to, da u pogledu okolnosti, da tri župne obćine političku obćinu Sibinjsku izčinjavaju, a naime jeste selo Slatinik Stupničkoj obćini, a Gromačnik Podvinjskoj političkoj obćini Brodskoga okružja pripada, pa dalje s razloga da svaka od te tri župne obćine raznovrstne danke i troškove prinose, da uslide toga i svaka župna obćina posebice glede popravaka kod crkvih i župničkih stanova dotični teret snositi imadu.“(10) Na to odgovara slobođanski župnik : „Pošto ovaj zaključak obćinskoga zastupstva u Sibinju neima temelja .18 obćinskoga reda; i pošto se iz njega vidi, da si je obćinsko zastupstvo ovim zaključkom prisvojilo pravo, koje ju neide, zato je ovaj župski ured dne 23. prosinca 1873 broj 69 zamolio slavnu c.kr. okružnu oblast, da bi ili nezakoniti zaključak obćinskog zastupstva u Sibinju u načelu pobiti, i narediti blago izvolila, da se u buduće glede crkvene blagajne nikakovi zaključci zakonito činiti nemogu bez znanja i privole župnika i crkvenih otacah; ili pako ovome župskom uredu previšnju naredbu dostaviti, na temelju koje je obćinsko zastupstvo spomenuti zaključak pravno i vlastno učiniti moglo.“(11) Iz ta dva navoda vidljivo je nerazumijevanje problema. Iz Nove Gradiške stiže odgovor u kojem se naglašava da se ne može zakonski natjerati Općinu Sibinj da iz svog proračuna daje novac za Župu Sv.Marka u Slobodnici (za održavanje građevina). Župnik zapravo i ne spori to nego samo traži zakonsku osnovu na temelju koje je donesen zakon u kojem se odlučuje o „cerkvenoj blagajni“ bez crkvenih predstavnika. Iz Nove Gradiške stiže odgovor na posljednji župnikov dopis u kojem stoji da je spomenuta problematika već objašnjena i konačno iscrpljena u prethodnom dopisu. Teško je zaključiti na temelju ta 4 dopisa zašto ured u Novoj Gradišci raspravlja o stvari koja nije uopće problematična za župnika Antuna Smoljanovića. Iz toga je vidljivo različito poimanje problematike o financiranju župa unutar Općine Sibinj. Sasvim sigurno je da se župnik buni na to jer je svjestan da se formira novi način vladanja koji dolazi s ukidanjem Vojne krajine. Tom prilikom želi osigurati što bolji položaj prilikom formiranja odnosa Općine Sibinj sa Župom sv. Marka. To je bio bitan događaj jer kako se postavi na početku prema Župi, takav će odnos biti teško promijeniti nakon potpune uspostave i konačnog formiranja nove uprave, tj. Općine. U tim trenutcima želi barem formalnost i prisutnost crkvenih predstavnika prilikom donošenja odluka koji su vezani za Župu.

Crkva je bila poplavljena 1875. u visini jedne stope. Poplave zbog puno kiše postaju česta pojava zbog kanala oko Slobodnice koji su zapušteni i neuređeni. Tome pridonosi i blizina Mrsunje i Save.

Snažan potres dogodio se u Slobodnici 9. studenog 1880. u 7 sati ujutro. Od značajne štete bilo je jedino pucanje tornja crkve sv. Marka. Popravci na crkvi obavljeni su sljedeće godine uz pomoć cara Franje Josipa I koji je u tu svrhu dao 300 forinti. Te radove je obavio građevni ured u Petrinji. Ukupni troškovi tog građevnog ureda iznosili su 45 forinti i 31 novčić. Troškovnik obavljenih radova je napravljen u siječnju 1882. Time nisu bili konačni radovi pa se ured u Oriovcu zanima za daljnje radove župnika. Tom prigodom podsjećaju župnika na isplatu preostalog dijela novca za gradnju.(12) U radovima je sudjelovao i poduzetnik Karlo Ogjani. On je navodno imao radove u vrijednosti od 598 forinti. Novac za to je isplatiti trebala Općina Sibinj. Navedeni poduzetnik je do konca 1881. dobio samo 100 forinti i to 18. studenog 1881.(13) Do srpnja je navedenom poduzetniku trebalo isplatiti još 91 forintu i 34 novčića. Ured u Oriovcu predlaže župniku Dragutinu Šlivariću da to sam isplati.(14)

Nevrijeme je oštetilo toranj ponovno 1883. Zbog snažnog vjetra jedna strana tornja je ostala bez lima i nekoliko dasaka. Zbog toga je kiša padala na zvona, a time i na sam toranj. To izaziva najveću štetu za samu statiku tornja. Župnik zbog toga poziva tijekom rujna 1883. što prije dolazaka vještaka na teren kako bi se moglo krenuti u popravak.(15) Navedene aktivnosti u realizaciji tih radova obavljale su se uz nadzor i nadređenost kotarskog ureda u Oriovcu. Oni se javljaju župniku koncem rujna u kojem mu objašnjavaju proceduru i šalju troškovnik radova koje je sastavio stručnjak. Natječaj i pronalazak izvođača radova mora se obaviti do konca listopada.(16) Nakon toga crkveni odbor bi krenuo po župi prikupljati prinose za popravak. Vještak dolazi do tornja u Slobodnici 26. rujna. Preporučuje da se stari lim iskoristi koliko je moguće te da se naprave neka nova poboljšanja kako bi lim na tornju što više odolijevao koroziji i nevremenu. Zbog toga se želi zamijeniti drvena građa koja nosi lim od tornja. Da bi se to potpuno napravilo potrebno je nešto i cementirati. Sve to znači i dolazak skele. Na koncu će se zapravo dobiti kvalitetno napravljen toranj, za određenu sumu novca. Troškovnik sadrži nekoliko cjelina: tesarski radovi (32,41 forinti), limarski i ličilački radovi (66,62 forinti). To je ukupno iznosilo 99 forinti i 3 novčića.(17)

crkva-sv-marka-evandelista-slobodnica-nacrt

Novih 7 klupa sa klecalima je došlo u crkvu tijekom 1885. Crkveni odbor je potpisao ugovor sa majstorom Karlom Gottfriedom iz Sibinja 26. travnja 1885. Majstor se obvezao napraviti 7 klupa sa klecalima i to sljedećih karakteristika: „od daske čamove debele 5/4, dugačke 8 cipela i tri cola, a visoke tri cipele“.(18) Svaka je klupa koštala 8 forinti. To znači da je ukupan trošak iznosio 56 forinti. Majstor je navedeni posao trebao izvršiti do 1. kolovoza.

Župnik Dragutin Šlivarić sudjeluje na sjednici općinskog vijeća u Sibinju 10. kolovoza 1886. Na toj sjednici se raspravlja o crkvi sv. Marka. Župnik u ime crkvenog odbora iz Slobodnice se interesira za novac koji je preostao od gradnje Glogovice.(19) Novac za gradnju je namaknut dodatnim porezom svih župa unutar općine, pa kao i župe sv. Marka. Radi se o iznosu od 146 forinti i 34 novčića. Navedeni novac želi uložiti obrazloženjem „da je neophodno nužno na veliki oltar sliku sv. Marka nabaviti i ostalo na oltaru prirediti.“ Tom prigodom je općinski odbor donio jednoglasan zaključak „ Buduć nam je dobro poznato da su žitelji sela Slobodnice namet ovaj platili pa jer dalje za gradnju Glogovice novca potrebno nije tako privoljujemo da obć.ured naš iz obć. blagajne dotične svote 146 fr 34 nč izvadi i crkvenom odboru uz redovnu namiru izdade a ujedno nastoji zaostatak taj novac crkvenom odboru uručiti.“(20) Iz toga se vidi da je župnik za crkvu uspio dobiti znatnu količinu. Taj novac nije potrošio za kupovinu nove slike nego za gradnju orgulja. Do promjene plana je došlo vjerojatno jer je prikupio više novca nego je očekivao.

Do popravka župnih gospodarskih zgrada dolazi 1886. Za te radove je bio zadužen Antun Jakić iz Gornjih Andrijevaca. Njega je izbrala Općina Sibinj. Jakić će promijeniti i staviti novi krov od dasaka sa tutorima te crijep staviti. Radove je majstor sam napravio za svoje novac uz kaparu od 5 forinti. Cijeli posao je vrijedio 30 forinti. Ugovor je potpisan 11. travnja 1886.(21) Ukupni radovi sa materijalom su župnika koštali 164 forinte i 48 novčića. Materijal sa starim stvarima je prodan Stipi Kovačeviću, Petru Matanoviću, Marku Filoševiću za 22 forinte. Prodaja je obavljena početkom svibnja iste godine.

Tomo Mikić je majstor iz Slobodnice koji je bio odgovoran za popravak crkve i župnog stana. Radovi su počeli nakon obavljene birokracije. Prvo je bio obavljen natječaj 1. veljače 1889. Troškovnik je imao 8 stavki koje je sadržavao navedeni popravak. Posao je dogovoren za 152 forinte te je bio obavljen do 15. rujna 1889. Naveden aktivnosti je pregledao crkveni odbor.(22) Novac je dala župna blagajna.

1893. godinu nastavljaju se građevinski radovi na župnoj infrastrukturi, ovaj put radi se o župnoj crkvi u Slobodnici. Na njoj su izvedeni određeni radovi koji uključuju bojanje s vanjske i unutarnje strane. Papirologija i dozvole su dobivene koncem lipnja. Nakon toga obavio se natječaj, u kolovozu, i pronašao izvođač radova. Osim toga nabavljen je oltar sv. Marka. Njegov nabavka došla je 300 forinti. Autor oltara bio je Wagmeister iz Zagreba. Svi radovi na crkvi sv. Marka vrijedili su 1500 forinti. Pola iznosa platila je vlada, a drugu polovicu župljani. Za klecala je novac od župljana skupljao crkveni odbor. Nakon održanog sastanka odlučili su prikupiti novac za nova te prodati stara na natječaju. Do veljače 1894. prikupljeno je nešto više od 18 forinti. Dobrovoljni prinos je dalo 36 kuća u Slobodnici. Većina je župljana davala između 0.3 i 0.5 forinti. Tako je kupljeno 6 klupa sa klecalima.(23) Stare klupe su prodane Đuri Maričeviću, Jozi Kovačeviću, Mati Kovačeviću, Miji Jelčiću za 3 forinte i 66 novčića.(24) Iste godine se raspravlja i o uređenju župnog stana u visini od 405 forinti. Novac bi se namakao povećanjem općinskog nameta za 20%.(25)

Crkva Sv. Marka Evanđelista Slobodnica 1946. godine

Crkva Sv. Marka Evanđelista Slobodnica 1946. godine

Pobočni oltari sv. Blaža i Blažene Djevice Marije su nabavljeni 1896. Svaki je plaćen 300 forinti. Za oltar je dao pola Vatroslav Vinković, stanovnik Požege, ali rođenjem iz Slobodnice. Preostali dio dali su župljani vlastitim prinosom. Tako je do veljače 1896. skupljeno od župljana 317 forinti. Milodar za oltar se skupljao dvije godine. Tijekom dvije godine samo 10 župljana nije dalo niti obećalo dati novac za oltar.(26)
Ban Hedervary šalje svim župama u Hrvatskoj obavijest u kojoj stoji da se svi crkveni objekti (crkve, gospodarske zgrade, župni stanovi) moraju osigurati protiv požara. Spomenute troškove osiguranja snosi sama Crkva, tj. crkvena blagajna, župna općina. To je bio dodatan trošak na župu u Slobodnici koja je imala filijalu u Bartolovcima uz župnu crkvu u Slobodnici pokraj koje je bio župni stan i gospodarska zgrada. U isto vrijeme tadašnji odjel za bogoštovlje i nastavu (današnje ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa) se ograđuje od Banove „Naredbe“. Govori da se ništa konkretno ne naređuje nego da se u dogovoru sa župljanima odluči o daljnjim postupcima koji su vezani za spomenuti problem.(27)

U 19. stoljeću crkva je „proputovala“ kroz razne režime, valute i državnike. Nisam namjerno ulazio u „psihologiju“ (pojedinog razdoblja, režima, djelovanja crkvenog odbora ili župnika) jer se onda dobiva širina i time se odlazi od glavne teme – crkve sv. Marka Evanđelista u Slobodnici u 19. stoljeću! Rad prikazuje grčevitu borbu župnika, članova crkvenog odbora i župljana za dobrobit crkve. O tome najbolje svjedoče simbolični iznosi koje skuplja crkveni odbor među župljanima. S druge strane iznosi konačnih troškova govore o znatnoj uključenosti zajednice kroz veće razdoblje. Oni (župnik, crkveni odbor, župljani, režim, biskupija) su se u prošlosti tako raspodijelili da je crkva uvijek bila pristojna izgleda (s obzirom na materijalne uvjete župljana), a nerijetko i uzorne kvalitete gradnje. U održavanje se, doduše određenim intenzitetom, uključuje državna vlast (od Općine Sibinj pa do županijske vlasti i pojedinih ministarstava) i Biskupija. Iz ovoga djela možemo zaključiti koliko smo se odmakli od prošlosti u pozitivnom/negativnom smislu.

Bilješke

  1. ŽASM:1801./90., 1801.
  2. Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga IX, svibanj 2010., 833
  3. Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga IX, svibanj 2010., 835
  4. Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga IX, svibanj 2010., 837
  5. Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga IX, svibanj 2010., 839-841
  6. ŽASM:1801./90., 17.2.1831.
  7. Stjepan Sršan, Kanonske vizitacije knjiga IX, svibanj 2010., 1029.-1035
  8. Kanonska vizitacija 17.5.1863.
  9. ŽASM:1801./90.,14.7.1875.
  10. ŽASM:1801./90.,17.3.1874.
  11. ŽASM:1801./90.,27.3.1874.
  12. ŽASM:1801./90.,8.1.1882.
  13. ŽASM:1801./90., 2.12.1881.
  14. ŽASM:1801./90., 2.7.1882.
  15. ŽASM:1801./90.,8.9.1883.
  16. ŽASM:1801./90.,30.9.1883.
  17. ŽASM:1801./90., 28.9.1883., troškovnik
  18. ŽASM:1801./90., 26.4.1885.
  19. Jedan rukavac rijeke Glogovice se ulijeva u Mrsunju. U tom razdoblju mještani Slobodnice ne spominju naziv „Mrsunja“ nego „Glogovica“. Zbog toga dolazi do određenog nesporazuma jer termin „Glogovica“ se koristi za označavanje rijeke koja se zove „Mrsunja“.
  20. ŽASM:1801./90., 10.8.1886.
  21. ŽASM:1801./90., 11.4.1886.
  22. ŽASM:1801./90., 11.8.1889.
  23. ŽASM:1891./1905., 1894.
  24. ŽASM:1891./1905., 3.12.1893.
  25. ŽASM:1891./1905., 15.2.1893.
  26. ŽASM:1891./1905., 1895.
  27. ŽASM:1801./1890.,1.8.1887.

Popis literature

  1. A.Buczynski, M.Kruhek, M.Valentić: Hrvatska a tajnim zemljovidima 18. i 19. st., Zagreb,1999.
  2. J.Barbarić:Kronika franjevačkg samostana u Brodu na Savi I, Sl.Brod, 1995.
  3. Antun Dević, Župa Rušćica, Ruščica, 2005.
  4. Mirko Marković: Brod, Sl.Brod,1994.
  5. Igor Majetić: Povijesni pregled Slobodnice (1428.-1928.),2009., učenički rad
  6. L.Majetić, T.Dumenčić: Život Slobodnice tijekom posjeta secesije,2010., učenički rad
  7. Stjepan Sršen: Kanonske vizitacije knjiga IX. brodsko područje 1730.-1833.,Osijek, 2010.
  8. Zvonimir Toldi: Samo staj pa gledaj!, Sl.Brod,2009.

Građa:

  1. Župni arhiv sv. Marka evanđeliste u Slobodnici (1801.-1955.)
  2. Školska spomenica Slobodnica, 1900.
  3. Državni arhiv u Slavonskom Brodu (fond:VKB, kutija 24c)
Krešimir Škuljević
About Krešimir Škuljević (5 Articles)
Diplomirao povijest na Hrvatskim studijima. Radi kao nastavnik povijesti u Osnovnoj školi Ivan Mažuranić u Sibinju.