Zima u glazbi (1)
Jedna od neospornih ljepota uživanja u slušanju glazbe jest zasigurno opušteno stvaranje mentalnih slika potaknutih unutarnjim obilježjima glazbe (kretanje melodije, tonalitet, karakterna obilježja tonaliteta, pratnja, dinamika, tempo, instrumentacija i dr) ili vanjskim obilježjima glazbe (tekst ili naslov uz skladbu, činjenice o skladatelju, o epohi u kojoj je djelo nastalo, asocijacija nastala godinama stjecanja 'opće kulture' i dr.). Mentalne slike pobuđuju određeno raspoloženje ili ugođaj, a raspoloženje ili ugođaj određene emocije. Osim emocija, bude se sjećanja ili maštanja.
Ako pokušate pratiti taj proces kada pomislite – čak i bez slušanja – na Last Christmas u izvedbi Georga Michaela, ili La tortura u izvedbi Shakire, što primjećujete, na što pomislite, koje slike vam dolaze, što osjećate?
A sada pokušajte zamisliti instrumentalnu verziju obiju pjesama – dakle tekst odbacite. Na što biste se oslonili? Na ono kako zvuči i zašto zvuči tako kako zvuči. Upravo o tome sam pisala – to su unutarnja obilježnja glazbe. Ponekad je teže pratiti glazbu koja nema riječi ili tekst, pa čak niti naslov, ali ne znači da je nemoguće. Dapače, vrlo je moguće i vrlo je lijepo. Glazba bez teksta puno je češća u sferi klasične glazbe, no nikako ne manje zanimljiva ili bogata emocijama, slikama, stanjima i događajima. Pokušajte, toplo preporučam, kada budete slušali Zimu, čuti i povezati s asocijacijama iz naslova, neka zvučanja s tekstom, kojeg, u ovom slučaju imamo uz skladbu. Ne samo da ćete uživati, već ćete otvoriti i nova spoznajna vrata.
Izmjena godišnjih doba, promjene u prirodi i ljudima koje ta izmjena donosi bile su često tema ili inspiracija za glazbena djela.
Vjerojatno jedno od najpopularnijih djela klasične glazbe s programno određenim sadržajem – odnosno sugestijom koja proizlazi iz naslova, a na temu zime jest Vivaldijeva ‘Zima’ iz ciklusa njegovih violinskih koncerata ‘Četiri godišnja doba’. Četiri godišnja doba su samo četiri od dvanaest koncerata u cijelom ciklusu. Godišnja doba napisana su 1725. godine. Cijeli ciklus nosi naziv ‘Il cimento dell’armonia e dell’inventione’ (okvirno prevedeno ‘Iskušavanje harmonije i inventivnosti’). Za glazbena djela koja imaju od skladatelja napisan sadržajni predložak u obliku naslova, pripadajućeg teksta, jasno istaknute inspiracije i slično, obično kažemo da su djela programne glazbe.
Ovdje možete poslušati jednu vrlo lijepu izvedbu Vivaldijeve Zime:
{youtube}nGdFHJXciAQ{/youtube}
Zima se sastoji od tri stavka u izmjeni brzi-spori-brzi. Uz Godišnja doba napisani su i stihovi – smatra se iz ruke samoga Vivaldija. Evo teksta – u talijanskom originalu, engleskom prijevodu i hrvatskom informativnom prijevodu za koncert Zima:
I
“Aggiacciato tremar trà neri algenti
Al Severo Spirar d’ orrido Vento,
Correr battendo i piedi ogni momento;
E pel Soverchio gel batter i denti;”
II
“Passar al foco i di quieti e contenti
Mentre la pioggia fuor bagna ben cento”
III
“Caminar Sopra ‘l giaccio, e à passo lento
Per timor di cader gersene intenti;
Gir forte Sdruzziolar, cader à terra
Di nuove ir Sopra ‘l giaccio e correr forte
Sin ch’ il giaccio si rompe, e si disserra;
Sentir uscir dalle ferrate porte
Sirocco Borea, e tutti i Venti in guerra
Quest’ é ‘l verno, mà tal, che gioja apporte.”
Engleski prijevod
I
Shivering, frozen mid the frosty snow in biting, stinging winds;
running to and fro to stamp one’s icy feet, teeth chattering in the bitter chill.
II
To rest contentedly beside the hearth, while those outside are drenched by pouring rain.
III
We tread the icy path slowly and cautiously, for fear of tripping and falling.
Then turn abruptly, slip, crash on the ground and, rising, hasten on across the ice lest it cracks up.
We feel the chill north winds coarse through the home despite the locked and bolted doors…
this is winter, which nonetheless brings its own delights.
Informativni hrvatski prijevod:
I
Treperi sleđen usred zamrznuta snijegana vjetru koji grize i bode, trči tamo amo da pomjera ledena stopala, zubi cvokoću na trpkoj hladnoći.
II
Odmoriti se pored ognjišta, dok oni koji su vani kisnu na kiši.
III
Hodamo po zaleđenom puteljku polako i oprezno, jer nas strah od spoticanja i padanja muči. I onda odjednom netko se okliznu, pade na tlo i diže se u žurbi da preduhitri lomljenje leda. Osjećamo ledeni sjeverni vjetar kako huči po kući uprkos dobro zatvorenim i zabrvljenim vratima. Ovo je zima, koja ipak donosi i neke radosti.
Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.