Novo:

Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom

Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, Međunarodni skup, Varaždin/Varaždinske Toplice 15. – 17. travanj 2010., Zagreb 2011., 799 stranica Zbornik o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom objavljen je u čast Međunarodnog znanstvenog skupa o Ivanju Kukuljeviću Sakcinskom održanog u Varaždinu/Varaždinskim Toplicama (15. – 17. travnja 2010.), kao dvanaesti zbornik u književnom nizu zbornika Hrvatski književni povjesničari.

Na skupu u organizaciji nekolicine fakulteta – Hrvatski studiji kao nositelj organizacije, Filozofski fakultet u Zagrebu, Sveučilište u Zadru, Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Puli, Matica hrvatska Varaždin. Sudjelovalo je osim trideset hrvatskih znanstvenika i četvero znanstvenika iz inozemstva, što je skupu pridodalo i međunarodni značaj.

Nakon uvodne riječi urednika Tihomila Maštrovića (5 – 7) slijede dvije cjeline: radovi sa znanstvenog skupa i dodatak u kojemu se osim nacrta za životpis Ivana Kukuljevića Sakcinskog nalazi i najpotpunija bibliografija njegovih djela te program skupa i popis slikovnih priloga, kao i kazalo imena.

Autor Radovan Katičić u članku Ivan Kukuljević i hrvatski studiji (11 – 15) donosi već poznatu činjenicu o interdisciplinarnosti djelovanja Ivana Kukuljevića te podsjeća kako je upravo on taj koji je utemeljio cjelovite hrvatske studije koji bi trebali nastaviti svoj razvitak u spomen na lik i djelo Ivana Kukuljevića Sakcinskog.

Tihomil Maštrović u svom članku Ivan Kukuljević Sakcinski – začetnik hrvatske književne historiografije (17 – 23) rekapitulira njegovu djelatnost – političar, znanstvenik i osnivač kulturnih institucija te urednik znanstvenih zbornika te utemeljitelj sustavanog bibliografskog istraživanja u Hrvata.

Članak Kukuljević kao pjesnik (25 – 51) autora Ivana Pederina obrađuje Kukuljevićeva literarna djela te napominje kako su od velike važnosti njegovi prilozi o Vojnoj Krajini, benediktincima i templarima u Hrvatskoj jer njegove povijesne rasprave Hrvatsku stavljaju u povijesne okvire Europe. Iako je Ivan Pederin na skupu sudjelovao samo s člankom Kukuljević kao pjesnik, u zborniku je zastupljen i njegov članak Ivan Kukuljević kao nacionalni i dramski pisac (65 – 88) kako bi se dobio što bolji uvid u tematiku zbornika. U članku autor analizira Kukuljevićeve pjesničke pokušaje te zaključuje kako je Kukuljevićeva važnost u temi njegovog književnog opusa („ja i domovina Hrvatska“), ne i kvaliteta njegova rada.

Akademik Josip Bratulić u člnaku Ivan Kukuljević Sakcinski, prvi predsjednik Matice hrvatske (53 – 64) kategorizira Kukuljevića kao jednog od vodećih ličnosti hrvatskog preporodnog razdoblja koji je, kao prvi predsjednik Matice ilirske/hrvatske, uspio stvoriti središnju nakladničku i kulturnu ustanovu izdavanjem knjiga europske, ali i hrvatske književnosti.

Članak Hrvatska bibliografija i Kukuljević pojam književnosti (89 – 104) autora Slavka Harnia analiza je Kukuljevićevog bibliografskog rada u literarnopovijesnom kontekstu. Zaključak rada jest konstatacija kako Kukuljević dijeli književnost na poeziju i prozu dok u umjetničkim i znanstvenim proznim tekstovima razlike nema.

Fra Hrvatin Gabrijel Jurišić bavi se probematikom lika i djela fra Andrije Kačića Miošića (Djela fra Andrije Kačića Miošića u Kukuljevićevoj Bibliografiji Hrvatskoj, 105 – 113). Navodi kako je upravo Kukuljević taj koji je prvi naveo više jednica Kačićeve bibliografije; premda je neka dijela propustio zabilježiti, objavom većine izdanja Kačićevih djela dao je obol hrvatskoj znanosti i kulturi.

Autorica Ljiljana Kolenić u svom članku Jezik Kukuljevićevih govora (115 – 128) analizira leksik Kukuljevićevih govora u ediciji Stoljeća hrvatske književnosti urednika Nikole Batušića. Zaključak autorice jest Kukuljevićeva upotreba riječi kojima bi dopro do slušatelja – frazeme iz svakodnevnog života upotrebljava kako bi zainteresirao slušatelje.

U članku Retorički aspekti Kukuljevićevih političkih govora (129 – 155) autorice Ružice Pšihistal, razmatra se pitanje političkih govora ranog razdoblja Kukuljevićevog političkog djelovanja kroz tri aspekta – predmet govora, govornik i slušateljstvo – podjeljenih na tri poglavlja. Autorica zaključuje kako Kukuljević u svojim govorima upotrebljava argumente, koristi povijesne primjere, a za zadaću, borbu protiv mađarizacije, nadahnutim govorima budi uspavanu masu.

kukuljevic-sakcinski1

Autorica Sanda Ham u članku Kukuljevićev saborski govor iz 1843. (157 – 182) prikazuje jezična obilježja govora te uspoređuje jezik tiskanih izdanja u različitim razdobljima.

U članku Kukuljevićev književni jezik kajkavski (183 – 191) autora Mije Lončarića razmatra se rukopis njegovog dnevnika pisan kajkavskim jezikom. Zaključak autora jest da je dnevnik važna ostavština koja nam omogućuje bolji uvid u kvalitetu znanja školovanog čovjeka tog vremena te u probleme jezika prije narodnog pokreta.

Andrea Sapunar Knežević kroz sedam poglavlja u članku Ivan Kukuljević Sakcinski i usmena književnost gradišćanskih Hrvata (193 – 214) analizira aspekte Kukuljevićevog rada koji su pridonijeli povezivanju s gradišćanskim Hrvatima. Zaključak autorice jest kako je Kukuljević prvi, pisanjem o običajima i narodnom životu Hrvata u Moravskoj, doprinio njihovim uvrštavanjem u hrvatsku baštinu.

Analiza Kukuljevićeve knjige Glasoviti Hrvati (1886.) tema je članka Geneza Kukuljevićeva biografizma (215 – 237) autorice Viktorie Franić Tomić. Autorica nedvojbeno tvrdi kako je navedena knjiga jedna od najvažnijih knjiga druge polovice 19. st. te kako je značaj njegovih biografija veći nego što se do danas definiralo.

Martina Ćavar u članku Ivan Kukuljević Sakcinski kao biograf – prinosnik poznavanju grofa Janka Draškovića (239 – 251) kroz četiri poglavlja, usporedbom više različitih biografija grofa Draškovića pokazuje kako je upravo Kukuljevićev prikaz jedan od detaljnjih te se zbog toga Kukuljević može smatrati ocem hrvatske historiografije.

U članku Putopisna proza Ivana Kukuljevića Sakcinskog (255 – 267) autorica Josipa Dragičević prikazuje Kukuljevićeva putovanja (Bosna, Dalmacija, Italija) te zaključuje kako su ista navedena od neprocjenjive važnosti jer su temeljeni na znatiželji u znanstvenom kontekstu, a objavljivani s ciljem jačanja nacionalnog identiteta.

Istra, kao zasebno područje, analizirana je u članku Kukuljević i nezaboravljena Istra (269 – 283) autorice Valnee Delbiance. S obzirom na to da je Kukuljević prvi potaknuo dokumentarno zapisivanje prošlosti Istre u kojoj je i započeo svoja putovanja, autorica ga smatra jednim od najvažnijih ljudi zaslužnih za očuvanje povijesti Istre.

U članku Urbani prostori u pjesništvu Ivana Kukuljevića Sakcinskog (286 – 298) autorice Dubravke Brunčić tema su urbani prostori (hrvatski i inozemni gradovi) i kulturno-povijesne osobitosti u okviru Kukuljevićevog pjesništva. Autorica zaključuje kako su navedeni motivi dodatno naglašeni kako bi se oblikovao nacionalni identitet.

Tema članka Imagološki aspekti Kukuljevićevih drama (299 – 317) u suautorstvu Roberta Bacalje i Katarine Ivon jest analiza Kukuljevićevih drama na imagološkoj podlozi, pri čemu autori dolaze do zaključka kako je primjetno da autopredožbe i heteropredožbe ocrtavaju povijesnu, društvenu i političku situaciju Kukuljevićevog vremena.

Ana Batinić u svom članku Prostornost u Kukuljevićevom opusu (319 – 331) kao temu uzima analizu prostora i prostornosti u cjelokupnom opusu te zaključuje kako je upravo prostornost jedna o glavnih karakteristika Kukuljevićevog opusa, uz stvaranje nacionalnog i transnacionalnog identiteta.

Nina Aleksandrov-Pogačnik u djelu Ivan Kukuljević – začinjavac i entuzijast (332 – 344) polazi od postavke kako je Kukuljević, uvidjevši koliko je hrvatska kultura napredna, smatrao upravu nju predvodnicom južnoslavenstva, dok je Dalmaciju smatrao ishodištem kulture. Pod utjecajem takvih stavova i ostalih interesnih sfera, prije svega kulturološko-političkih, Kukuljevića je na rad potaknulo više elemenata, prije svega književnost i kulturna djelatnost.

Jadranka Mlikota u svom radu bavi se privatnim i javnim jezikom (Privatni i javni jezik Ivana Kukuljevića Sakcinskog, 345 – 387) kroz analizu pisama upućenih Pavlu Josefu Šafariku (1851. – 1858.) Smatra kako usporedbom privatnih pisama i javnih putopisa postoji jasno vidljiva razlika u govoru, no javan jezik oblikovan je u okviru zagrebačke škole.

Persida Lazarević di Giacomo bavi se odnosom Ivana Kukuljevića i srpskog književnika Jovana Subotića (Ivan Kukuljević Sakcinski i Jovan Subotić, 389 – 410) kroz prizmu njihove korespondencije. Temeljem triju pisama autor zaključuje kako su obojica imali više dodirnih točaka – književnost, politika i kultura, no nedostatkom drugih elemenata, autorica ostavlja prostor za daljnje istraživanje.

Kukuljevićeva studija o Maruliću tema je autorice Vladimire Rezo (Novohistoričko čitanje Kukuljevićeve studije Marko Marulić i njegovo doba, 411 – 438), točnije njegova metodologija. Ipak, autorica dolazi do zaključka kako je Kukuljevićeva studija dobar primjer subjektivnosti povjesničara, a prisutna odstupanja rezultat su njegovih osobnih stavova.

Utjecaj Kukuljevića u glazbenoj domeni jest tematika autorice Sanje Majer-Bobetko (Značenje Ivana Kukuljevića Sakcinskog u hrvatskoj glazbenoj kulturi i znanosti, 439 – 457). Kako bi se dobio što bolji uvid u Kukuljevićev značaj za glazbenu kulturu, autorica komparira podatke preuzete iz Kukuljevićevog Slovnika, Kuhačeve Građe za biografsko-muzikografski riječnik i Leksikon jugoslavenske muzike te zaključuje kako Kukuljevićev utjecaj ni danas nije zanemariv jer ukazuje na neke zaboravljene ličnosti i pruža poticaj za daljnja istraživanja.

Tema članka autorice Gorane Doliner (Prinos Ivana Kukuljevića istraživanju glagoljaškog pjevanja, 459 – 469) jest doprinos Kukuljevićevog istraživanja glagoljaškog pjevanja, što je rezultat njegovog širokog interesa. Okosnica rada jesu glagoljaški izvori u korelaciji s istraživanjima drugih autora. Istraživanjem glagoljaških izvora Kukuljević je dopunio arhivističke zbirke.

Članak na njemačkom jeziku, autora Rudolfa Preinerstorfera (Ivan Kukuljević Sakcinskis Archivforschungen in Wien, 472 – 481) analizira značaj Ivana Kukuljevća Sakcinskog kao istraživača i sakupljača arhivske građe. Zahvaljujući kontaktima u Beču i službenicima carskog arhiva, uspio je za vrijeme nepovoljne političke situacije (Bachov apsolutizam) ostvariti vrlo dobru suradnju i mogućnosti za istraživački rad.

Ivan Kosić u članku Rukopisna ostavština u Ivana pl. Kukuljevića Sakcinskog u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (483 – 505) predstavlja ostavštinu nastalu u razdoblju od 1838. do 1887. godine. Autor nabraja sadržaj ostavštine i dodaje kako se dio ostavštine nalazi Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, ali i u drugim institucijama, primjerice Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Zagreb i Gradski muzej u Varaždinu te poziva na objedinjenje građe na jednom mjestu.

Nakon članaka nalazi se Dodatak u kojem je prikazan Nacrt za životopis Ivana Kukuljevića Sakcinskog (509 – 513) autorice Josipe Dragičević, a nakon uvoda Martine Čavar (Bibliografija Ivana Kukuljevića Sakcinskog) slijedi detaljna Bibliografija (517 – 612), Kazalo imena bibliografije Ivana Kukuljevića Sakcinskog (623 – 626). Članak Literatura o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom (629) autorice Josipe Dragičević daje kratak uvid u najvažnija djela o njemu, a detaljniji popis nalazi se od stranice 631. do 773., sa zadnjim navedenim djelom koje datira iz 2010. godine. Na kraju knjige nalaze se kazalo pojmova, kronika simpozija te slikovni prilozi, te kazalo imena.

Zbornik je detaljno prikazao Međunarodni skup o vrlo cijenjenom povjesničaru, arhivistu i kroničaru kroz neke manje prisutne teme, kao što je primjerice istraživanje glagoljaških izvora ili značenje Sakcinskog u hrvatskoj glazbenoj literaturi i znanosti. Temeljem ovog međunarodnog skupa i pomno napisanim Zbornikom, detalji Kukuljevićevog doprinosa interdisciplinarnim znanostima neće biti zaboravljen. Na budućim generacijama je da vrednuju njegov doprinos hrvatskoj kulturi koji je zasigurno ostavio traga na mnogim znanstvenicima i istraživačima.

Marta Husic
About Marta Husic (4 Articles)
Diplomirala sam na fakultetu Hrvatski studiji 2010.godine. Svoje početke rada u struci započela sam u OŠ Mihaela Šiloboda. Daljnje profesionalno usavršavanje nastavljam na Hrvatskim studijima, na poslijediplomskom studiju, trenutno na trećoj godini.
Contact: Facebook

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*


This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.