Novo:

Zavičajna zbirka „Josip Hunjadi“

Izbor i istraživanje problema

Sveta Marija, u Međimurju, ima vrlo vrijednu i za kulturu našeg kraja i cijele Hrvatske, važnu zbirku eksponata. U zbirci se nalazi 1300 starih predmeta koje su mještani darovali ili posudili zbirci. Zbirka je nastajala od 1996. g. kada je mještanin Svete Marije, Josip Hunjadi, za blagdan Velike Gospe i Dane općine posudio 186 starinskih predmeta za izložbu koja je bila postavljena u prostorijama Kulturno-umjetničkog društva Ivan Mustač Kantor. Ubrzo je osnovana i etno sekcija čiji su članovi po mjestu skupljali stare predmete. Do danas je sakupljeno 1300 predmeta – odjeće naših prabaka i djedova, ratarskog oruđa, namještaja i mnogih drugih predmeta koji odišu životom i ljepotom života naših starih.

Mi, učenici OŠ Sveta Marija, svake godine s učiteljicom povijesti, posjećujemo Zavičajnu zbirku kako bi obogatili svoje spoznaje i znanje. Uočili smo problem Zavičajne zbirke. Naime, smještena je u prostorijama Doma kulture. U početku je bila tematski postavljena i pregledna. No, kako raste broj predmeta postojeći prostor ne zadovoljava potrebe Zavičajne zbirke. Uz sve to Općina je uzela dvije prostorije u koje je danas smještena poznata Svetomarska čipka. Eksponati iz Zavičajne zbirke strpani su u jednoj sobi i na hodniku Doma kulture, a ono što nije ovdje stalo spremljeno je u skladište.

U želji da sačuvamo kulturnu baštinu svoga kraja pokrenuli smo ovaj projekt. Želja nam je probuditi svijest odgovornih u Općini i svih mještana da je vrijednost Zavičajne zbirke neprocjenjiva i da je potrebno poduzeti brze korake kako eksponati u Zbirci ne bi propadali.

Proučili smo i nekoliko zakona vezanih uz ovaj problem.

U Ustavu Republike Hrvatske, čl. 134., pročitali smo: „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na …kulturu…“

U Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara pročitali smo: čl. 2.: „Kulturna dobra u smislu ovoga zakona jesu: pokretne i nepokretne stvari od … povijesnoga… značenja, prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra.“ Čl. 4.: „Vlasnici kulturnoga dobra odgovorni su za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara…“ Čl. 20.: „Vlasnik kulturnoga dobra obvezan je: postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati, omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti.“ Čl. 109.: „Sredstva za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara osiguravaju se iz: državnog proračuna, proračuna županija,…,gradova i općina…, donacija …, drugih izvora….“

Moguća rješenja problema

Zajednički smo definirali pozitivne i negativne strane postojeće situacije te postavili dva moguća rješenja problema:

1. rješenje: da Zavičajna zbirka ostane u prostorima Doma kulture.

Pozitivna strana ovog rješenja je što su prostorije Doma kulture suhe, nema vlage i time je usporeno propadanje predmeta.
Negativna strana ovog rješenja je što nema dovoljno prostora za tako veliki broj predmeta te je i nemoguće vidjeti svu njihovu ljepotu i vrijednost.

2. rješenje: preseljenje Zavičajne zbirke na novu lokaciju, staru kuću, koju je općina kupila s istim ciljem. Pozitivna strana ovog rješenja je što bi Zbirka dobila svoj stalni prostor u kojem bi svaki predmet dobio svoje mjesto i smisao. Kuća ima i dvorište s pripadajućim zgradama nekadašnjeg dvorišta (pleteni kukuružnjak, staje, bunar, sjenik i dr.). Nedaleko te kuće nalazi se i stara „guljara“ u kojoj se nekad sušila i pripremala šiba iz koje su se plele košare i predmeti potrebni za svakodnevni život.
Negativna strana ovog rješenja je što je ta kuća vlažna i zahtjeva temeljitu adaptaciju kao i pripadajući objekti u dvorištu. U tu etno-kuću bi se mogli smjestiti samo neki predmeti iz etno zbirke. Ovdje se nameće potreba odvojiti, a opet ujediniti, etno kuću od etno-zbirke, što zahtjeva dodatne financije i korake.

No, najvažnije od svega, za početak bi bilo najbolje da se napravi katalogizacija Zavičajne zbirke te da je se zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro. KUD Ivan Mustač Kantor je isto pokušao 2006. g. kada su kontaktirali Upravu za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Varaždinu, no sve je ostalo samo na pokušaju.

No, mi smo odlučili da ne smijemo odustati i da se malim koracima može daleko stići. Stoga smo poduzeli sljedeće:

Najbolji pristup rješenja problema

U traženju najboljeg rješenja odlučili smo zatražiti pomoć:

  1. načelnika Općine, gosp. Deana Hunjadija
  2. voditelja Zavičajne zbirke, gosp. Milenka Kanižaja
  3. tajnika županijske Turističke zajednice, gosp. Rudija Grule
  4. ravnatelja Muzeja Međimurje, gosp. Vladimira Kalšana
  5. etnologa za katalogizaciju Zbirke i utvrđivanja vrijednosti predmeta
  6. obrtnika i drugih mještana u realizaciji adaptacije kuće i preseljenja Zbirke
  7. učenika u realizaciji katalogizacije predmeta i adaptaciji kuće

Pozitivne strane ovog našeg pristupa:

–  predmeti Zavičajne zbirke bili bi sačuvani od propadanja;

– ostvarivanjem našeg projekta sama Općina bi dobila vrijednu i neprocjenjivo bogatstvo i značaj;

– u Svetoj Mariji postoje obrtnici koji bi svojim vještinama, znanjem i novcem mogli dati veliki doprinos u realizaciji zamišljenog;

– imamo podršku ravnatelja naše škole da se i mi učenici uključimo u realizaciju projekta

Negativne strane našeg pristupa:

– staru kuću treba detaljno sanirati i obnoviti što zahtjeva veća financijska sredstva;

– treba ishoditi stručno mišljenje o isplativosti investicije;

– treba odgovorne motivirati za isplativost ulaganja vlastitog truda i napor te im osvijestiti da je bolje činiti male korake nego stajati na mjestu;

– motivirati mještane i obrtnike da se isplati ulagati u opće dobro.

Kod mještana i obrtnika smo se raspitali o eventualnoj dinamici izvođenja građevinskih radova na adaptaciji kuće. Došli smo do zaključka da bi prvo trebalo izmijeniti dotrajale rogove i letve na cijelom krovištu te nakon toga cijeli objekt prekriti biber crijepom. Sanacija krovišta je najbitnija jer bi se tako spriječilo daljnje prokišnjavanje i vlaženje cijelog objekta, a time i propadanje istog. Nakon toga bi slijedilo vađenje dotrajalih podova te skidanje žbuke s vanjske i unutarnje strane zidova. U vremenu kada bi se zidovi sušili, moglo bi se srediti dvorište. Nakon toga bi slijedili soboslikarsko – ličilački radovi te namještanje kuće i dvorišta. Svjesni smo da je to dugotrajan i višegodišnji posao, no mišljenja smo da bi se isplatio.

Plan djelovanja

Potražili smo pomoć načelnika Općine Sveta Marija, gosp. Deana Hunjadija. Na sastanak s načelnikom pozvali smo i voditelja Zavičajne zbirke, gosp. Milenka Kanižaja. Predstavili smo im naš Projekt. Načelnik Općine saslušao je naša nastojanja i rekao nam je da je o Zavičajnoj zbirci bilo riječi i na Općinskom vijeću, ali da je zaključeno da je to preskupa investicija. Osim toga rekao je da Općina ima u vidu kupiti drugu kuću koja je u boljem stanju od postojeće. Predložio je i treću mogućnost: adaptacija stare škole (koja nije u vlasništvu Općine) te pokraj nje izgraditi repliku međimurske hiže.
Ostali smo zatečeni ovim odgovorima te smo odlučili pomoć potražiti na višim instancama.

Razgovarali smo i s voditeljem Zavičajne zbirke koji nam je dao punu podršku u našim nastojanjima. Pokazao nam je Zavičajnu zbirku i eventualnu etno-kuću te nas upoznao s trenutnim stanjem Zbirke kao i s onim što je on do sada poduzeo kako bi se očuvali eksponati Zbirke. Etno sekcija KUD – a zatražila je 2006. g. pomoć Konzervatorskog odjela u Varaždinu da se Zavičajna zbirka zaštiti kao kulturno dobro. Odgovoreno im je da bi najprije trebalo izvršiti katalogizaciju Zbirke. To još uvijek nije napravljeno. Najveći problem je što nema suglasnosti među ljudima u Općini.

Zatražili smo pomoć gosp. Rudija Grule, tajnika Turističke zajednice Međimurske županije. Upoznali smo ga s našim Projektom. Vidjeli smo da već ima neka saznanja o našoj Zavičajnoj zbirci. Podržao je naš Projekt i obećao nam svoju pomoć. Za početak nam je sugerirao da zatražimo pomoć Muzeja Međimurje koji nam može dati i potrebnog etnologa. Što se tiče financijskim sredstava, takve projekte pomažu: Hrvatska turistička zajednica, Ministarstvo turizma, Ministarstvo kulture, Zaklada za razvoj civilnog društva kao i Hrvatska lutrija i INA. Dogovorili smo sastanak početkom ožujka s načelnikom Općine i Općinskim vijećem te gosp. Grulom u prostorijama Općine Sveta Marija.

Dogovorili smo sastanak i s ravnateljem Muzeja Međimurje gosp. Vladimirom Kalšanom koji je isto tako upoznat s postojanjem Zavičajne zbirke i etno–kuće. Nakon što smo predstavili naš Projekt, gosp. Kalšan je bio oduševljen našim nastojanjem te nam je obećao osobnu pomoć i pomoć etnologa. Obećao je da će doći vidjeti postojeće stanje. Već sljedeći tjedan djelatnice Muzeja (etnologinja Jelena Tisaj i kustosice) i on posjetili su Zavičajnu zbirku i etno-kuću. Bili su oduševljeni vrijednostima koje se nalaze u Zbirci i svakako su poduprli naše nastojanje da se što prije krene u ostvarivanje zamišljenog cilja.

Ostvareni rezultati

Tijekom provođenja Projekta suočili smo s problemom razilaženja u mišljenju i nastojanju odgovornih ljudi u Općini. Drugi problem u rješavanju ovoga problema je teška materijalna situacija u općinama i samoj Županiji. Načelnik nas je stoga uputio da pomoć potražimo u Turističkoj zajednici Međimurske županije. Kao poticaj za daljnje djelovanje bio je i voditelj Zavičajne zbirke koji je i do sada radio na poboljšanju uvjeta u Zbirci.
Gosp. Grula, tajnik Turističke zajednice Međimurske županije, dao nam je punu podršku, uputio nas u Muzej Međimurje i obećao nam je da će nam pomoći u traženju financijskih sredstava za ostvarivanje Projekta.

Ravnatelj Muzeja Međimurje, gosp. Kalšan, obećao nam je pomoć etnologinje i samog Muzeja Međimurje. Dali su nam kopiju knjige „Upute za čuvanje etnografskih zbirki“ , Ane Mlinar i Zvjezdane Antoš te su nas pozvali u Muzej da na primjerima iz samog muzeja vidimo kako izgledaju kataloške kartice pojedinih eksponata.

U svemu ovom našem nastojanju, ravnatelj škole, gosp. Bendelja, daje nam punu podršku.

U ovaj smo projekt ušli s puno volje i entuzijazma jer želimo da Zavičajna zbirka „Josip Hunjadi“ bude prepoznata kao važna i vrijedna u turističkoj ponudi Međimurja kao i cijele Hrvatske. Voljni smo maksimalno pomoći u njenoj inventarizaciji kao i preseljenju u etno-kuću gdje bi prošlost našega mjesta zaživjela u punom sjaju.

Nakon što smo krenuli u ispunjenje ciljeva našeg Projekta, još smo više odlučniji da sačuvamo tradiciju svoga kraja i ponudimo je na razgledavanje turistima.

Projekt je bio predstavljen:

Projekt je predstavljen načelniku općine Sveta Marija, tajniku Turističke zajednice Međimurske županije, ravnatelju Muzeja Međimurje, etnologinji Muzeja, Općinskom vijeću Svete Marije te na Županijskom vijeću učitelja povijesti Međimurske županije.

Nakon predstavljanja na županijskoj Smotri projekt će biti predstavljen učenicima i učiteljima naše škole kao i mještanima Svete Marije povodom Dana škole (30. svibnja 2012. g.).

Općenite informacije o projektu

Tematsko područje:

Kulturna i povijesna baština, kulturne vrijednosti i stvaralaštvo

Cilj projekta:

– spoznati i naučiti njegovati vrijednosti zavičajne kulturne baštine

– aktivno sudjelovati u očuvanju i zaštiti kulturno – povijesne baštine

– osigurati dostupnost i očuvanje kulturnog dobra

– napraviti katalogizaciju i registrirati Zavičajnu zbirku

Škola:

Osnovna škola Sveta Marija

Andrije Habuša 29 a

40326 Sveta Marija

Telefon i faks: 040 660017

E – adresa: os-sveta-marija-001@skole.t-com.hr

Voditeljice projekta:

Anica Trstenjak, mag. paed. relig. et catech.

Romina Volar, dipl. učiteljica razredne nastave s pojačanim programom iz povijesti

Učenice:

Andreja Pongrac, 7. r., Anamarija Skoliber, 7. r., Marija Slaviček, 7. r., Ivana Zadravec, 7. r.

About Romina Volar (1 Articles)
Učiteljica povijesti u Osnovnoj školi Joža Horvat Kotoriba.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*